Neki dan je potpisan jedan značajan ugovor koji će omogućiti da otpočne proces digitalizacije javnog televizijskog sistema u Bosni i Hercegovini. U okruženju su televizije posve digitalizirane ili su u eksperimentalnoj fazi, a ovdje već četiri - pet godina prolaze svi vozovi. Rokovi u vezi sa evropskom obavezom, odgađaju se iz godine u godinu, a kao najnoviji određen je polovina naredne godine. O tome hoće li domaće vlasti ispuniti ovu obavezu i hoće li se BiH definitivno pozdraviti sa analognim signalom govori, između ostalog, u intervjuu za RSE savjetnik državnog ministra za saobraćajne veze Mehmed Agović.
Agović: Prva faza je zapravo linkovsko uvezivanje pet informativno-tehničkih centara u sistem digitalnih veza i odašiljača za pokrivanje digitalnim signalom područje Sarajeva, Mostara i Banja Luke. Naš plan je da se u roku od četiri mjeseca završi taj posao. Ukoliko ne bude nekih nepredviđenih okolnosti, mislim da će to biti urađeno.
Potom slijedi druga faza, odnosno uvezivanje u sistem područje Trebinja, Posušja, Livna, Bihaća i Travnika. To je kompletiranje svih linkovskih veza i uvezivanje svih IT centara i dopisništava. Pri tome je predviđeno linkovsko povezivanje BiH sa svijetom. Posljednji dio tog projekta je uspostavljanje primarne emisijske mreže u zemlje sa odašiljačima velike snage. Riječ je o uspostavljanju odašiljačkih veza, odnosno zamjena analognih, digitalnim odašiljačima.
Neophodno je da javni RTV servisi formiraju tu korporaciju koja inače, i po zakonu i prema programskom sadržaju, ima prevashodnu zadaću da se brine o tehnološkom razvoju sistema. Drugi dio njihovih aktivnosti je da se pripreme, odnosno izvedu, digitalizaciju proizvodnih pogona jer infrastruktura za prenos emitovanja im neće ništa vrijediti ukoliko ne bude i proizvodnja u digitalnoj formi.
Agović: Ovdje se radi o jednom projektu, barem kad je u pitanju javni servis, koji je višeslojan i za koji je država obezbijedila novac, što je inače rijetkost u ovakvim situacijama. On nije mogao biti već nekoliko godina korišten, čak je bio došao u pitanje, i da nismo sada krenuli, ko zna šta bi bilo. On sa sobom vuče mnogo drugih poslova.
Mi smo, paralelno sa ovim poslovima, pristupili evropskom zakonodavstvu u projektu MEDIA 2007, koji znači pristupanje države evropskim fondovima u oblasti medija, kinematografije i uopšte te djelatnosti, u vrijednosti od 700 miliona eura. Dalje će se javni RTV servisi moći razvijati korištenjem sredstava iz tih fondova. S druge strane, javni RTV servis mora da bude osposobljen za djelatnost u digitalnom dobu i to je ono što je ogroman zadatak pred njima samima.
Agović: Problem je u tome što bi mi, ako ne uvedemo digitalnu proizvodnju, prenos i emitovanje programa, posebno u javnom sektoru, ostali izolirani u evropskom sistemu razmjene informacija. Nijedna informacija kao takva ne bi mogla otići iz BiH vani, niti bi mogla biti primljena. Druga stvar je što javni RTV servis mora osloboditi frekvenciju na kojoj sada emituje program. Tih 800 Hz, koja je već davno, međunarodnim sporazumima, kojim je pristupila BiH, namijenjena novoj generaciji mobilne telefonije LTE. To je kompleksan problem. Konačno treće, svrsishodnost digitalne platforme za proizvodnju i emitovanje programa je neuporedivo jeftinija, korisnija i isplatnija od analogije. Samo zbog tog faktora moramo preći na digitalni program.
Od ostalih zanimljivih prednosti i mogućnosti ističemo potpunu interaktivnost između proizvođača informacija i konzumenata. Na primjer možete se koristiti elektronskim programskim vodičem i tako imati uvid u raspored programa. Možete imati programe na zahtjeve, snimati programe, ako ih ne možete gledati kad je predviđen. Tu je mogućnost programiranja postavljanja podsjetnika za emisije. Bezbroj je mogućnosti. Neophodno je, ukoliko hoćete da gledate digitalni prijem, da imate odgovarajući televizor.
Agović: Upravo na to imam odgovor. Tu su dvije stvari važne. Prvo, televizijski prijemnik mora imati tuner da prima taj signal, koji će kao takav biti emitiran. Oni koji nemaju takav televizor, moraju nabaviti resiver koji dekodira taj signal u odgovarajuću formu kakav njegov televizor ima. I to je sve.
Agović: Uskoro ćemo objelodaniti način subvencioniranja stanovništva za nabavku standard SET TOP Boxova, da ljudi znaju koji mogu kupiti i gdje ga mogu kupiti, kao i da trgovci znaju šta mogu prodavati ljudima. Ovo je, pored tog informativnog dijela, najvažnije upoznavanje ljudi o čemu se radi i šta treba da rade, u ovom slučaju da kupe, da ne troše nepotrebno novac. Treba omogući onim ljudima, koji ne mogu kupiti taj aparat, da država plati taj trošak. To će biti tako riješeno što će biti ustanovljen broj ljudi kojima je to potrebno, pod odgovarajućim kriterijumima. Biće im to na neki način dostupno i dostavljeno, bez nekog finansijskog tereta.
Agović: Ne bih rekao da bi se mogli pojaviti nesporazumi. Naprotiv. Mislim da se može pojaviti samo korist. Od digitalne dividende će imati samo korist, i država i oni koji budu u funkciji mrežnih operatora.
Govorili smo o digitalizaciji samo muliplexa A, koji je namijenjen isključivo javnim servisima. Mi imamo dualni sistem radiodifuzije. Pored javnog servisa, postoji i komercijalni sektor, tako da će vrlo skoro biti raspisan tender za dodjelu frekvencije za mulitplex B, koji je isključivo namijenjen komercijalnom sektoru. Time se zaokružuje taj cijeli sistem, uvezuje se prenos i emitovanje programa putem predajnika i digitalnih linkova. Uključit će se najvjerovatnije i satelit, kao dodatna opcija, koja to sve uvezuje u jedan globalni sistem digitalne proizvodnje i emitovanja programa u našoj zemlji, a i povezivanje sa svijetom.
Mrežni operatori, koji će se time baviti, imaju na raspolaganju veliki broj kanala. Mi smo sada u DVB-T standardu koji pruža do osam kanala propusnost. Sva oprema koja se sada nabavlja biće adaptibilna za dvostruko više kanala. Svi ti kanali mogu biti u komercijalnoj funkciji i donositi zaradu onome ko ih bude servisirao.
RSE: Konačno je napravljen prvi, konkretni, korak ka provođenju prve faze projekta digitalizacije. Potpisan je ugovor sa dobavljačima opreme. Šta on zapravo podrazumijeva?
Agović: Prva faza je zapravo linkovsko uvezivanje pet informativno-tehničkih centara u sistem digitalnih veza i odašiljača za pokrivanje digitalnim signalom područje Sarajeva, Mostara i Banja Luke. Naš plan je da se u roku od četiri mjeseca završi taj posao. Ukoliko ne bude nekih nepredviđenih okolnosti, mislim da će to biti urađeno.
Potom slijedi druga faza, odnosno uvezivanje u sistem područje Trebinja, Posušja, Livna, Bihaća i Travnika. To je kompletiranje svih linkovskih veza i uvezivanje svih IT centara i dopisništava. Pri tome je predviđeno linkovsko povezivanje BiH sa svijetom. Posljednji dio tog projekta je uspostavljanje primarne emisijske mreže u zemlje sa odašiljačima velike snage. Riječ je o uspostavljanju odašiljačkih veza, odnosno zamjena analognih, digitalnim odašiljačima.
RSE: Ministar Hadžić je obećao gledaocima sa područja Sarajeva, Mostara i Banja Luke da će već Svjetsko prvenstvo moći gledati na ovoj novoj platformi. Glavni partner u čitavom ovom poslu države trebalo bi da bude javna RTV korporacija, a nje zapravo nema?
Mehmed Agović
Agović: Projekt digitalizacije u takozvanom multiplexu A, isključivo je namijenjen javnom RTV servisu. Taj cijeli posao, koji će trajati u narednih godinu dana, u vrijednosti od 40 miliona maraka, izvodi i finansira država. Kompletnu infrastrukturu, koja će u prenosu emitovanja programa biti uspostavljena, u novoj tehnologiji, država, odnosno Ministarstvo komunikacija i prometa, će ustupiti korporaciji za korištenje i upravljanje do daljeg.Neophodno je da javni RTV servisi formiraju tu korporaciju koja inače, i po zakonu i prema programskom sadržaju, ima prevashodnu zadaću da se brine o tehnološkom razvoju sistema. Drugi dio njihovih aktivnosti je da se pripreme, odnosno izvedu, digitalizaciju proizvodnih pogona jer infrastruktura za prenos emitovanja im neće ništa vrijediti ukoliko ne bude i proizvodnja u digitalnoj formi.
RSE: Spominjemo rok sredinu naredne godine. Svi ovi rokovi uslovljeni su zbog procesa evropskih integracija. Digitalizacija nije proizvod brige domaćih vlasti da svojim podanicima omogući nešto bolje i ljepše, nego obaveza prema evropskom okruženju. Odatle i sredstva iz evropskih fondova za ovaj projekt. Sredstva, koja su komšije obilato koristile, a mi zapostavljali i bacali.
Agović: Ovdje se radi o jednom projektu, barem kad je u pitanju javni servis, koji je višeslojan i za koji je država obezbijedila novac, što je inače rijetkost u ovakvim situacijama. On nije mogao biti već nekoliko godina korišten, čak je bio došao u pitanje, i da nismo sada krenuli, ko zna šta bi bilo. On sa sobom vuče mnogo drugih poslova.
Mi smo, paralelno sa ovim poslovima, pristupili evropskom zakonodavstvu u projektu MEDIA 2007, koji znači pristupanje države evropskim fondovima u oblasti medija, kinematografije i uopšte te djelatnosti, u vrijednosti od 700 miliona eura. Dalje će se javni RTV servisi moći razvijati korištenjem sredstava iz tih fondova. S druge strane, javni RTV servis mora da bude osposobljen za djelatnost u digitalnom dobu i to je ono što je ogroman zadatak pred njima samima.
RSE: Zašto zapravo ovoliko interesovanje za uvođenje digitalnog sistema kad je digitalna platforma, kao takva, davno prisutna preko kabla ili interneta?
Agović: Problem je u tome što bi mi, ako ne uvedemo digitalnu proizvodnju, prenos i emitovanje programa, posebno u javnom sektoru, ostali izolirani u evropskom sistemu razmjene informacija. Nijedna informacija kao takva ne bi mogla otići iz BiH vani, niti bi mogla biti primljena. Druga stvar je što javni RTV servis mora osloboditi frekvenciju na kojoj sada emituje program. Tih 800 Hz, koja je već davno, međunarodnim sporazumima, kojim je pristupila BiH, namijenjena novoj generaciji mobilne telefonije LTE. To je kompleksan problem. Konačno treće, svrsishodnost digitalne platforme za proizvodnju i emitovanje programa je neuporedivo jeftinija, korisnija i isplatnija od analogije. Samo zbog tog faktora moramo preći na digitalni program.
RSE: Da ukratko podsjetimo budućeg korisnika šta mu donosi nova platforma?
Televizor u visokoj rezoluciji
Agović: Digitalni signal, prije svega, omogućava čistu, oštru sliku, kvalitetan zvuk bez onih uobičajenih šumova i bez onog snijega, kojem smo svjedoci na slici. Ne možemo imati dvostruku sliku, kao što je to slučaj u analognom prijemu programa. U digitalnoj formi je moguć prenos slike u širokom formatu, 16:9, na koji smo navikli kod DVD izdanja ili kino dvoranama. Digitalna tehnologija omogućava prenos osam televizijskih programa u istom radio-frekventnom spektru, što znači još više programa i bolja ponuda sadržaja. To je i pretpostavka za još kvalitetniju, takozvanu HD televiziju, još veće poboljšanje digitalne televizije, koja nudi još bolji kvalitet slike i zvuka.Od ostalih zanimljivih prednosti i mogućnosti ističemo potpunu interaktivnost između proizvođača informacija i konzumenata. Na primjer možete se koristiti elektronskim programskim vodičem i tako imati uvid u raspored programa. Možete imati programe na zahtjeve, snimati programe, ako ih ne možete gledati kad je predviđen. Tu je mogućnost programiranja postavljanja podsjetnika za emisije. Bezbroj je mogućnosti. Neophodno je, ukoliko hoćete da gledate digitalni prijem, da imate odgovarajući televizor.
RSE: Kako ćemo mi pomoću ovih naših kanti koje imamo kod kuće gledati sve to?
Agović: Upravo na to imam odgovor. Tu su dvije stvari važne. Prvo, televizijski prijemnik mora imati tuner da prima taj signal, koji će kao takav biti emitiran. Oni koji nemaju takav televizor, moraju nabaviti resiver koji dekodira taj signal u odgovarajuću formu kakav njegov televizor ima. I to je sve.
RSE: Kako doći do tog novog televizora?
Agović: Uskoro ćemo objelodaniti način subvencioniranja stanovništva za nabavku standard SET TOP Boxova, da ljudi znaju koji mogu kupiti i gdje ga mogu kupiti, kao i da trgovci znaju šta mogu prodavati ljudima. Ovo je, pored tog informativnog dijela, najvažnije upoznavanje ljudi o čemu se radi i šta treba da rade, u ovom slučaju da kupe, da ne troše nepotrebno novac. Treba omogući onim ljudima, koji ne mogu kupiti taj aparat, da država plati taj trošak. To će biti tako riješeno što će biti ustanovljen broj ljudi kojima je to potrebno, pod odgovarajućim kriterijumima. Biće im to na neki način dostupno i dostavljeno, bez nekog finansijskog tereta.
RSE: S druge strane digitalna platforma donosi golemu korist državi. Nove komunikacijske mogućnosti otvaraju nove opcije, tipa digitalne dividende. Da li je to novi resurs oko koga bi se također mogli kasnije pojaviti nesporazumi?
Agović: Ne bih rekao da bi se mogli pojaviti nesporazumi. Naprotiv. Mislim da se može pojaviti samo korist. Od digitalne dividende će imati samo korist, i država i oni koji budu u funkciji mrežnih operatora.
Govorili smo o digitalizaciji samo muliplexa A, koji je namijenjen isključivo javnim servisima. Mi imamo dualni sistem radiodifuzije. Pored javnog servisa, postoji i komercijalni sektor, tako da će vrlo skoro biti raspisan tender za dodjelu frekvencije za mulitplex B, koji je isključivo namijenjen komercijalnom sektoru. Time se zaokružuje taj cijeli sistem, uvezuje se prenos i emitovanje programa putem predajnika i digitalnih linkova. Uključit će se najvjerovatnije i satelit, kao dodatna opcija, koja to sve uvezuje u jedan globalni sistem digitalne proizvodnje i emitovanja programa u našoj zemlji, a i povezivanje sa svijetom.
Mrežni operatori, koji će se time baviti, imaju na raspolaganju veliki broj kanala. Mi smo sada u DVB-T standardu koji pruža do osam kanala propusnost. Sva oprema koja se sada nabavlja biće adaptibilna za dvostruko više kanala. Svi ti kanali mogu biti u komercijalnoj funkciji i donositi zaradu onome ko ih bude servisirao.