Agius: Borbi nema, ostao je rat ideologija i riječi

Predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Carmel Agius u intervjuu za Radio Slobodna Evropa kaže kako bi borba protiv negiranja genocida, i veličanja ratnih zločinaca morala biti institucionalna odgovornost, te da se strukturama koje negiraju zločine ne smije dozvoliti da nastave tako. Rat je, kaže Agius, gotov, ali se nastavio ideološki i rat mržnje među etničkim grupama koji mora biti zaustavljen.

RSE: Nakon svih odluka Tribunala i onih od strane rezidualnog mehanizma još imamo negiranje genocida, minimiziranje zločina i glorifikaciju ratnih zločinaca. Kazali ste da će uvijek biti takvih pokušaja, ali šta to govori o našem odnosu prema nekim od najtežih zločina na ovim prostorima?

Agius: Da, rekao sam to i ponavljam. Ovaj fenomen je pogrešan. Istorija je pokazala da su uvijek nakon genocida, pa i tokom njega postojali napori da se on sakrije i negira i to se nastavlja. Ali društvo ima sve razloge da se bori protiv toga, protiv glorifikacije zločinaca koji se podižu da pijedestal i proglašavaju herojima nakon što se vrate s izdržavanja kazne pred Haškim tribunalom na primjer.

Postoji državna odgovornost da se to uradi. Minimiziranje genocida je uvijek varljivo. Jer, zašto pokušavaju minimizirati zločin? Zato što ako ih istorija označi kao odgovorne i ako to isto urade i presude međunarodnih sudova, pokušavaju da napravda nisu odgovorni u baš toj mjeri. Komplikovano je boriti se sa tim. Čuo sam kako jedna od žrtava pita zašto je samo na nama žrtvama da se borimo protiv negiranja, i u pravu je. To bi trebala biti institucionalna misija, vlada, političara, akademika, vjerskih lidera, obrazovnih institucija. To je kolektivna obaveza. Je li to urađeno? Ne mislim da jeste.

Kako Dodik i Vučić vide genocid u Srebrenici?

Realnost je da imate dio BiH koji je posvećen negiranju i minimiziranju zločina. Tom dijelu ne treba dozvoliti da tako nastavi tako. Kako? To je već politička stvar i neću u to ulaziti, ali ako želite pomirenje ne možete to dozvoliti.

RSE: No, te strukture smatraju da je Tribunal zapravo sudio određenim nacijama.

Agius: To je velika zamjena teza. Tribunal je imao krivičnu funkciju, a krivični se zakon ne odnosi na države, već na pojedince. Tribunal je imao zadatak da se bavi individualnom krivičnom odgovornošću, ne odgovornošću država. Čak i kad smo se bavili udruženim zločinačkim poduhvatom. Neki ljudi misle da mi kada odlučujemo da je postojao udruženi zločinački poduhvat (UZP) konstatujemo da ga je počinila Srbija, Hrvatska ili Republika Srpska, ali to nije slučaj.

Osobe koje su optužene za učešće u UZP-u su individue. Moglo se dogoditi da jedna od osoba koja se za to tereti bude visoki zvaničnik neke zemlje, ili predsjednik, kao na primjer Milošević (Slobodan) ili premijer ili komandant, ali mi ne tražimo odgovornost države već individualnu krivičnu odgovornost.

Da podcrtam, jedno važno pitanje o kome se govorilo na jednom ili dva suđenja za genocid bilo je to da li je za utvrđivanje genocida neophodno da bude podržan od strane države. Mišljenja nekih ljudi iz struke su bila da to treba tako, ali mi to nismo prihvatili. Odgovornost države nije pitanje za nas. To je bilo pitanje pred Međunarodnim sudom pravde koji se za razliku od Tribunala bavi državama i po tom je osnovu bila i presuda kojom je Srbija djelomično odgovorna za događaje u Srebrenici.

RSE: Često se moglo čuti u javnosti da je Tribunal pod političkim pritiskom donosio određene odluke. Čak su se i pojedine sudije na to žalile. Je li bilo pritisaka?

Agius: Domaći političari kritiziraju Tribunal kako ste naveli, ali to je čist nonsens. Kakvu to političku agendu ima Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)? Nismo došli da preuzmemo vlast ovdje, već da pomognemo zemlji da ide naprijed i da se utvrdi istina. Kada je MKSJ počeo utvrđivati istinu napadi su se pojačali i to je najgora manifestacija loše vjere prema nama.

Hag nakon kraja

Neću imenovati nikoga, ali napadati Tribunal koji je uradio nevjerovatan posao u otkrivanju istine, u otkopavanju zlih događaja koji su bili zakopani duboko pod zemljom je nešto čega onaj ko to radi treba da se stidi. Postoje, tačno je i optužbe koje je i jedan od sudija iznio da je MKSJ pod političkim uticajem.

Od 2001. do 2017. sam bio sudija Tribunala, potom sudija Mehanizma, bio sam i predsjednik i potpredsjednik MKSJ u trenutku kada je jedan sudija rekao da misli da možda postoji uticaj, ali za mene je to stvar kojoj ne pridajem značaj. Bio sam tu sve to vrijeme niko nije na mene uticao, čak i na moje kolege, uključujući i ovoga koji je imao primjedbu.

RSE: Pred Rezidualnim mehanizmom su još dva slučaja koja se tiču rata u BiH, onaj protiv Ratka Mladića te slučaj Simatovića i Stanišića. Posao bi trebali nastaviti domaći sudovi koji su pod jakom kritikom javnosti i žrtava da rade selektivno i sporo, a trebali bi suditi izvršiocima, koji su djelovali po naredbi onih koje je Tribunal osudio.

Agius: Zatvaramo jedno poglavlje i više neće biti suđenja pred Mehanizmom. Ali to je samo dio sudskog procesa – glavni procesi bili su i pripadaju ovoj zemlji. U prošlosti je bilo pojačane saradnje između bivših republika, ali bilo je takođe i dosta smetnji što je bio rezultat porasta nacionalizama i nacionalnog ponosa. To je nažalost tu saradnju i izručivanje učinilo komplikovanijom nego što je bila prije 10,15 godina kada je bilo indikacija da postoji dobra volja da ova zemlja kao i susjedne mogu optužiti najveći mogući broj ljudi, ali to se nije desilo.

Nekima je bilo suđeno, ne bih komentarisao da li je to bilo na zadovoljavajućem nivou, ili ne, ali da bi ova misija bila okončana biće potrebne desetine godina. U međuvremenu ljudi postaju stariji. Svjedoci umiru, ili postaju stariji - ili sve manje žele svjedočiti. Sa vremenom problemi postaju sve teži . A tu je i veoma važno pitanja kredibiliteta vaših sudova. Iako ne mogu ocjenjivati njihov rad, ali postojeće okolnosti vode ka tome da ljudi imaju pojačano nepovjerenje u institucija uključujući i pravosuđe i treba nešto uraditi po tom pitanju.

Pravosuđe treba da ima odgovarajuće izvore, institucije – i sve slobode kako bi ostalo nezavisno i nepristrasno, a i sudije moraju održati svojim ponašanjem tu nezavisnost i na ovome ću stati.

RSE: Da li je prihvatanje odluka Tribunala moglo pomoći da se preduprijede političke krize u zemljama bivše Jugoslavije, da se spriječe pokušaji da se istorija nanovo piše i negiraju zločini? To čini se nikada nije bilo glasnije nego u posljednjih nekoliko godina.

Agius: Oni su ponovo glasni. I to mi se ne sviđa zbog dva razloga. Prvi je da kao predsjednik Rezidualnog mehanizma imam odgovornost da štitim istinu koja je ustanovljena presudama na Tribunalu. Ovi ljudi pokušavaju da unište tu istinu, ali nikada u tome neće uspjeti, jer ove institucije su osnovane i imale mandat da dođu do istine.

S druge strane, razne komisije koje su formirane nisu dobile mandat od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), kao što je Tribunal, da istražuju šta se desilo u Srebrenici. Tu su i presude lokalnih sudova. Svi su imali iste zaključke.

Da li sam zabrinut zbog toga? To mi se ne sviđa, ali nisam zabrinut. Tu su uvijek presude Haškog tribunala – a njihova istina neće nikad prevladati. Istina Haškog tribunala je cementirana. Kako će to uticati na dalja dešavanja? Vjerujem u dobru volju vašeg naroda da ide naprijed i jednog dana da se pridruže evropskoj porodici naroda i uživaju u napretku. Dok ima ljudi koji poriču, koji glasno izobličavaju istinu zarad političkih interesa – nećete biti na pravom putu pomirenja, niti će biti progresa u ovoj zemlji.

RSE: Uprkos svemu što je urađeno percepcija ljudi ovdje je da rat nije završen, već samo nastavljen bez oružja.

Agius: To je ispravna procjena. Rata u smislu borbi nema, hvala bogu, ali tu je i dalje rat ideologija, riječi, mržnje i animoziteta između etničkih grupa, i dalje je tu previše nacionalizma. Mora postojati nacionalni napor da bi se to zaustavilo. Drugi će vam pomoći u tome, ali prvo morate pomoći sami sebi, jer bez toga niko se neće umiješati u vaše odnose.