Autor: Frud Bezhan (prevela: Ena Stevanović)
Vladini zvaničnici u Afganistanu, državi koja je razorena decenijama ratovanja, vjeruju da su pronašli način podučavanja historije bez pobuđivanja starih animoziteta između političkih i etničkih grupa koje su u dugogodišnjim sukobima. Rješenje je, kako kažu, brisanje protekle četiri decenije iz udžbenika historije.
Historija Afganistana se može uporediti sa ratnom epskom pričom koja obuhvaća četiri decenije stranih okupacija, civilnih ratova i političkih previranja.
Kako će ta priča biti ispričana i dalje ostaje kontoverza, s obzirom na činjenicu da zaraćene etničke i političke grupe pišu svoju vlastitu historiju na osnovu vlastitih ideologija i sa svojim vlastitim neprijateljima i herojima.
Afganistanske vlasti smatraju da su pronašli način podučavanja sporne historije koji bi bio prihvatljiv svim Afganistancima bez obzira na njihova politička uvjerenja, vjeru i etničko porijeklo. Rješenje je, kako kažu, brisanje protekle četiri decenije iz udžbenika historije.
Od iduće školske godine koja počinje u proljeće, afganistanska vlada planira izdati udžbenike za srednjoškolce u kojima se ne spominje okupacija od strane Sovjetskog saveza, razarajući civilni rat, vladavina ekstremističkog talibanskog režima, američka invazija iz 2001. i prisustvo međunarodne zajednice sve do danas.
Iz afganistanskog Ministarsktva obrazovanja kažu da je udžbenik, jedini koji će biti zvanično odobren od strane vlade, dio novog neispolitiziranog nastavnog plana i programa.
To je dio inicijative koja je pokrenuta prije tri godine u kojoj vlada osnovnim i srednjim školama širom zemlje distribuira udžbenike u kojima se izbjegava „sporna“ historija.
Predstavnici Ministarstva obrazovanja kažu da novi udžbenik finansira afganistanska vlada uz pomoć raznih stranih donatora. Američki vojni program za pomoć je navodno jedan od donatora, iako RSE nije uspio provjeriti tu informaciju i uprkos brojnim pokušajima. Udžbenici će biti štampani uglavnom u Indiji i Afganistanu.
Mohammad Asef Nang, zamjenik ministra obrazovanja, kaže kako se nada da će novi udžbenici pomoći stvaranju jedinstvenog nacionalnog identiteta, posebno među mladim generacijama.
„Historija treba graditi i zaliječiti ovu generaciju, a ne je uništiti. Historija bi trebala biti odraz istine i ponos države. Oni dijelovi historije koji provociraju stara rivalstva i neprijateljstva i uništavaju nacionalno jedinstvo bi trebali biti izbrisani. Prazne stranice su bolje od stranica prepunih animoziteta,“ rekao je Nang.
Jučer čini i danas i sutra
Iako je ovaj potez naišao na podršku vlade, javnost mu se ljutito suprotstavila.
Protivnici ove odluke optužuju vladu za pokušaj skrivanja zločina ratnih i vojnih lidera koji su bili aktivni tijekom civilnog rata i od kojih mnogi i danas imaju pozicije u vladi.
Drugi optužuju Ministarstvo obrazovanja za propali pokušaj ispunjavanja njihovih dužnosti u oblasti obrazovanja.
Elay Ershad, poslanica u državnom parlamentu kaže da država mora priznati svoju prošlost i učiti iz nje kako se ne bi ponavljale iste greške.
„Ministarstvo obrazovanja ne bi trebalo razmišljati na tako kratkoročan i pesimističan način kada se radi o pisanju historije. Historija mora biti zasnovana na stvarnim događajima i na realnosti. Poznavanje historije će nam omogućiti da kontroliramo ono što će se dešavati u budućnosti. Svi znamo da jučer čini danas i da danas čini sutra,“ kaže Ershad.
Ershad dodaje da afganistanska omladina ima pravo da zna svoju historiju i uskraćivanje tog prava je samo medvjeđa usluga.
„Naša djeca i omladina trebaju znati sve šta se desilo. Ministarstvo obrazovanja nema pravo da ispira mozgove ljudi i ostavlja ih da žive u mraku. Hvala bogu pa imamo medije i stare knjige historije tako da će ljudi i dalje znati šta je bilo“, kaže Ershad.
Težak proces ubjeđivanja
Ova odluka je razljutila i mnoge nastavnike. Abdullah, koji nam je otkrio samo svoje ime, kaže da omladina ima pravo da donosi vlastite procjene vezane uz nedavnu prošlost.
„Dokumentiranje svega što se desilo u prošlosti je pozitivna stvar. Kada budu učile historiju, buduće generacije će znati ko je služio državi, a ko ju je izdao“, kaže on.
Afganistanski obrazovni sistem je prošao dramatične promjene u protekle četiri decenije, od kojih su mnoge praćene političkim previranjima. Zvaničnici kažu da su afganistanske učionice često bile bojišta za širenje propagande.
Tijekom sovjetske okupacije 80ih godina štampani su udžbenici u kojima se propagirao komunizam. Tome su se suprotstavili udžbenici finansirani od strane Sjedinjenih Država koji su promovirali otpor Sovjetskom savezu i komunizmu. Tijekom vladavine talibana, udžbenici su podržavali ideju džaihada ili Svetog rata.
Odluka da se kreira i distribuira novi udžbenik historije za srednje škole dolazi nakon gotovo decenije brojnih debata među političarima, historičarima i nastavnicima.
Zvaničnici su zaključili da je jedini način da se pokrene s mrtve tačke to da se historija zaustavi u ranim 70-im, prije nego što je svrgnuta monarhija u Afganistanu.
Predmet sporenja je uvijek bilo kako pristupiti civilnom ratu i raznim grupama koje su se u njemu borile, s obzirom da se vladini zvaničnici nisu mogli složiti oko toga kako predstaviti sve te grupe u obrazovnim materijalima.
Zvaničnici tvrde da bi spomen na Abdul Rashid Dostuma, bivšeg uzbekistanskog vojnog zapovjednika i trenutnog šefa vojnog osoblja ili Barhanuddina Rabbanija, bivšeg tadžikistanskog vođe i lidera Sjeverne alijanse izazvao jednaku količinu žestoke ljutnje kao i simpatija i odanosti u jednoj učionici.
Brojne vladine zvaničnike sada očekuje težak proces ubjeđivanja učenika, roditelja i nastavnika da prihvate nove udžbenike.
Vladini zvaničnici u Afganistanu, državi koja je razorena decenijama ratovanja, vjeruju da su pronašli način podučavanja historije bez pobuđivanja starih animoziteta između političkih i etničkih grupa koje su u dugogodišnjim sukobima. Rješenje je, kako kažu, brisanje protekle četiri decenije iz udžbenika historije.
Historija Afganistana se može uporediti sa ratnom epskom pričom koja obuhvaća četiri decenije stranih okupacija, civilnih ratova i političkih previranja.
Kako će ta priča biti ispričana i dalje ostaje kontoverza, s obzirom na činjenicu da zaraćene etničke i političke grupe pišu svoju vlastitu historiju na osnovu vlastitih ideologija i sa svojim vlastitim neprijateljima i herojima.
Afganistanske vlasti smatraju da su pronašli način podučavanja sporne historije koji bi bio prihvatljiv svim Afganistancima bez obzira na njihova politička uvjerenja, vjeru i etničko porijeklo. Rješenje je, kako kažu, brisanje protekle četiri decenije iz udžbenika historije.
Vlada planira izdati udžbenike u kojima se ne spominje okupacija od strane Sovjetskog saveza, razarajući civilni rat, vladavina ekstremističkog talibanskog režima, američka invazija iz 2001. i prisustvo međunarodne zajednice.
Iz afganistanskog Ministarsktva obrazovanja kažu da je udžbenik, jedini koji će biti zvanično odobren od strane vlade, dio novog neispolitiziranog nastavnog plana i programa.
To je dio inicijative koja je pokrenuta prije tri godine u kojoj vlada osnovnim i srednjim školama širom zemlje distribuira udžbenike u kojima se izbjegava „sporna“ historija.
Predstavnici Ministarstva obrazovanja kažu da novi udžbenik finansira afganistanska vlada uz pomoć raznih stranih donatora. Američki vojni program za pomoć je navodno jedan od donatora, iako RSE nije uspio provjeriti tu informaciju i uprkos brojnim pokušajima. Udžbenici će biti štampani uglavnom u Indiji i Afganistanu.
Mohammad Asef Nang, zamjenik ministra obrazovanja, kaže kako se nada da će novi udžbenici pomoći stvaranju jedinstvenog nacionalnog identiteta, posebno među mladim generacijama.
„Historija treba graditi i zaliječiti ovu generaciju, a ne je uništiti. Historija bi trebala biti odraz istine i ponos države. Oni dijelovi historije koji provociraju stara rivalstva i neprijateljstva i uništavaju nacionalno jedinstvo bi trebali biti izbrisani. Prazne stranice su bolje od stranica prepunih animoziteta,“ rekao je Nang.
Jučer čini i danas i sutra
Iako je ovaj potez naišao na podršku vlade, javnost mu se ljutito suprotstavila.
Protivnici ove odluke optužuju vladu za pokušaj skrivanja zločina ratnih i vojnih lidera koji su bili aktivni tijekom civilnog rata i od kojih mnogi i danas imaju pozicije u vladi.
Jedna od škola u Afganistanu
Drugi optužuju Ministarstvo obrazovanja za propali pokušaj ispunjavanja njihovih dužnosti u oblasti obrazovanja.
Elay Ershad, poslanica u državnom parlamentu kaže da država mora priznati svoju prošlost i učiti iz nje kako se ne bi ponavljale iste greške.
„Ministarstvo obrazovanja ne bi trebalo razmišljati na tako kratkoročan i pesimističan način kada se radi o pisanju historije. Historija mora biti zasnovana na stvarnim događajima i na realnosti. Poznavanje historije će nam omogućiti da kontroliramo ono što će se dešavati u budućnosti. Svi znamo da jučer čini danas i da danas čini sutra,“ kaže Ershad.
Ershad dodaje da afganistanska omladina ima pravo da zna svoju historiju i uskraćivanje tog prava je samo medvjeđa usluga.
„Naša djeca i omladina trebaju znati sve šta se desilo. Ministarstvo obrazovanja nema pravo da ispira mozgove ljudi i ostavlja ih da žive u mraku. Hvala bogu pa imamo medije i stare knjige historije tako da će ljudi i dalje znati šta je bilo“, kaže Ershad.
Težak proces ubjeđivanja
Ova odluka je razljutila i mnoge nastavnike. Abdullah, koji nam je otkrio samo svoje ime, kaže da omladina ima pravo da donosi vlastite procjene vezane uz nedavnu prošlost.
„Dokumentiranje svega što se desilo u prošlosti je pozitivna stvar. Kada budu učile historiju, buduće generacije će znati ko je služio državi, a ko ju je izdao“, kaže on.
Nastavnik Abdullah: Dokumentiranje svega što se desilo u prošlosti je pozitivna stvar. Kada budu učile historiju, buduće generacije će znati ko je služio državi, a ko ju je izdao.
Afganistanski obrazovni sistem je prošao dramatične promjene u protekle četiri decenije, od kojih su mnoge praćene političkim previranjima. Zvaničnici kažu da su afganistanske učionice često bile bojišta za širenje propagande.
Tijekom sovjetske okupacije 80ih godina štampani su udžbenici u kojima se propagirao komunizam. Tome su se suprotstavili udžbenici finansirani od strane Sjedinjenih Država koji su promovirali otpor Sovjetskom savezu i komunizmu. Tijekom vladavine talibana, udžbenici su podržavali ideju džaihada ili Svetog rata.
Odluka da se kreira i distribuira novi udžbenik historije za srednje škole dolazi nakon gotovo decenije brojnih debata među političarima, historičarima i nastavnicima.
Zvaničnici su zaključili da je jedini način da se pokrene s mrtve tačke to da se historija zaustavi u ranim 70-im, prije nego što je svrgnuta monarhija u Afganistanu.
Predmet sporenja je uvijek bilo kako pristupiti civilnom ratu i raznim grupama koje su se u njemu borile, s obzirom da se vladini zvaničnici nisu mogli složiti oko toga kako predstaviti sve te grupe u obrazovnim materijalima.
Zvaničnici tvrde da bi spomen na Abdul Rashid Dostuma, bivšeg uzbekistanskog vojnog zapovjednika i trenutnog šefa vojnog osoblja ili Barhanuddina Rabbanija, bivšeg tadžikistanskog vođe i lidera Sjeverne alijanse izazvao jednaku količinu žestoke ljutnje kao i simpatija i odanosti u jednoj učionici.
Brojne vladine zvaničnike sada očekuje težak proces ubjeđivanja učenika, roditelja i nastavnika da prihvate nove udžbenike.