Talibani su zabranili prikazivanje slika bića koja "imaju dušu", drugim riječima - ljudi i životinja.
Fotoreporter koji je radio u Afganistanu za vrijeme vladavine talibana od 1996. do 2001. kaže da nova zabrana, koja se odnosi na fotografisanje ili slikanje živih bića, danas neizvodljiva.
Dječak u Kabulu prodaje novine bez fotografija, oktobar 1996.
Afganistanski fotoreporter, koji je tražio da ostane anoniman, prisjeća se vremena kada su "fotografije bile potpuno zabranjene.
"Talibani su to zabranili. Čak i kada je bila pres-konferencija ili nešto slično, rekli bi: 'Ne možete slikati'."
Toranj sastavljen od uništenih televizora i VHS kaseta u Kandaharu 1996. tokom zabrane prikazivanja živih bića.
Ali tokom prethodne vladavine talibana, u kojoj su kazne bile visoke čak i za manje prijestupe, fotografisanje ljudi je i dalje bila redovna, rizična pojava za fotoreportere.
"Imali smo male kamere, a kada bismo išli da snimamo priče, jednostavno bismo otišli negdje gdje više nije bilo talibana, napravili bismo jedan ili dva snimka, a zatim bismo brzo otišli", kaže on.
Fotografija iz juna 2002. prikazuje Saberu Rahmani, direktoricu Nacionalne galerije u Afganistanu, sa jednom od više od 400 slika koje su uništili talibani tokom njihove prethodne vladavine.
Tokom prve vladavine talibana, kaže on, šačica lokalnih fotoreportera "morala je da obrađuje film pomoću hemikalija, što je bilo komplikovano".
Danas, međutim, "svako ima telefon, sve je digitalno".
"Talibani vole Facebook. Imaju WhatsApp. Bit će veoma teško to zaustaviti", priča fotograf, budući da je nova generacija talibana "odrasla uz internet".
Fotograf priča da je nekoliko puta bio privođen zbog fotografisanja u vrijeme prve vladavine talibana.
Jedan od njegovih kolega proveo je noć u zatvoru nakon što je fotografisao muškarca, za kojeg se ispostavilo da je strani ekstremista iz jedne arapske države, koji je uhvatio fotografa te ga predao talibanskoj policiji.
Dječak gleda u stub sa uništenim video i audio trakama, Kabul 2001.
Neki unutar talibanskog rukovodstva na zabranu slika živih bića su 1990-ih gledali na jedno oko.
"Moje slike su mnogo puta štampane u pakistanskim novinama, a te iste novine bi sljedećeg dana bile poslate iz Pakistana u [pakistansku ambasadu u] Kabul", kaže fotoreporter. "Talibani su me i tada mogli pitati: 'Zašto si fotografisao?' Ali to se nikada nije dogodilo."
Međutim, ističe da "na terenu apsolutno nije bilo dozvoljeno fotografisati".
Za obične ljude je upuštanje u ove nedozvoljene aktivnosti 1990-ih godina bilo uobičajeno, ali i mukotrpno iskustvo.
"Ljudi su gledali televiziju i slušali muzičke kasete, ali potajno. Sjedili bi negdje u podrumu, sa potpuno zatvorenim prozorima", prisjeća se on.
Slikar odnosi rad na prodaju u Kabulu 2005. Na slici nema ljudi ni životinja.
Fotoreporter smatra da je režim aktuelne vladavine talibana relativno blaži u odnosu na onaj iz 1990-ih godina, ali "malo po malo, onaj stari miris se vraća", i pominje slučaj nedavnog zatvaranja televizijskih stanica na sjeveru Afganistana jer su emitovale snimke sa ljudima.
Vođe talibana u gradu Kandaharu, gdje je grupa osnovana, su "vrlo ekstremni", kaže on, iako su neki nedvojbeno promijenjeni ton nakon onoga što su vidjeli o prosperitetu vanjskog svijeta - nešto što prva generacija talibanskog vodstva ranije nije iskusila.
Afganistanci prolaze pored zgrada u Kabulu uništenih u građanskom ratu, 1994.
"Ovi talibani su u proteklih nekoliko godina bili u Kataru, Iranu, Pakistanu, Indiji i vidjeli su kako je svijet izvan Afganistana lijep. Kada je [osnivač talibana] Mula Omar preuzeo vlast [1996.], došli su pravo iz medrese i zauzeli Kabul, koji je nakon građanskog rata uništen - ni televizora, ničega nema."
Ovog puta, kaže fotoreporter, "talibanima je predan prekrasan Kabul sa gradnjom, prekrasnim automobilima, restoranima, zgradama. Sve je tako superiorno u odnosu na ono što su prethodni talibani vidjeli".