Od kada su talibani 14. augusta zauzeli glavni grad Afganistana, više od 82.000 ljudi evakuisano je iz Afganistana što je jedan od najvećih poteza američkog zrakoplovstva u historiji.
Iako se tempo posljednjih dana ubrzao, na mjestu u i oko aerodroma i dalje je haotično dok ljudi pokušavaju napustiti ovu zemlju. Afganistanci koji pokušavaju doći do aerodroma u Kabulu suočeni su s opasnošću, a mnogo je više onih koji žele otići nego što će to moći učiniti. Oni koji to učine, suočit će se s mnogim izazovima preseljenja, bilo u SAD ili negdje drugdje, piše AP.
Vremena je sve manje. Američki predsjednik Joe Biden odredio je 31. augusta rok za okončanje evakuacije pod vodstvom SAD-a, ali je zatražio i planove za nepredviđene slučajeve u slučaju da SAD ipak treba izvući ljude i nakon tog datuma.
Prizori evakuacije iz Kabula
Kako je došlo do ove situacije?
Prethodni američki predsjednik Donald Trump potpisao je mirovni sporazum s talibanima u februaru 2020. u sklopu nastojanja da se okonča ono što je nazvao "beskrajnim ratovima" na Bliskom istoku. Pristao je na rok da do 1. maja sve trupe napuste zemlju.
Biden, koji kaže da više ne želi riskirati živote Amerikanaca u građanskom ratu u Afganistanu, nastavio je sa planom povlačenja trupa, ali je produžio rok do septembra.
Talibani su potom brzo preuzeli kontrolu nad većim dijelom zemlje jer je SAD povukao zračnu podršku afganistanskoj vojsci. Afganistanci, plašeći se osvete i oštre vladavine talibana, požurili su na aerodrom u nadi da će izaći iz zemlje.
- Upozorenje o terorističkom napadu izdano za aerodrom u Kabulu
- Više od 10.000 ljudi čeka evakuaciju na aerodromu u Kabulu
Ko napušta zemlju?
Do sada je evakuisano 82.300 ljudi, uključujući oko 4.500 američkih građana - od otprilike 6.000 za koje se znalo da su u zemlji i koji su htjeli otići - kao i Afganistanci koji su dobili ograničen broj posebnih imigrantskih viza, za ljude koji su radili za SAD ili NATO kao prevodioci ili u nekom drugom svojstvu.
SAD evakuiše i Afganistance, zajedno sa njihovim najbližim porodicama, koje su podnijele zahtjev za vize, ali ga još nisu primile, te ljude kojima prijeti posebna opasnost od talibana. To uključuje ljude koji su radili za vladu, članove civilnog društva, novinare i aktiviste za ljudska prava.
- Talibani u traganju za međunarodnim legitimitetom
- Da li će talibani ostati jedinstveni ili će se podeliti u regionalne feude
Gdje ljudi idu?
Američki državljani i ljudi koji već imaju legalno prebivalište u SAD-u, uključujući i one kojima je odobrena posebna imigrantska viza, mogu nastaviti za SAD nakon zaustavljanja, obično u Kataru ili nekoj drugoj zemlji Zaljeva.
Afganistanci koji su podnijeli zahtjev, ali još nisu dobili posebnu vizu, ili koji pokušavaju ući u SAD kao izbjeglice, prvo moraju otići u "tranzitno mjesto" u Evropi ili Aziji radi sigurnosne provjere američkih obavještajnih službi i organa za provođenje zakona, navela je Bijela kuća.
Nakon tog pregleda, mogu se prebaciti u SAD i smjestiti u vojne baze u Virdžiniji, New Jerseyju, Teksasu i Wisconsinu dok njihove prijave ne budu ispunjene i tada se mogu preseliti. Bijela kuća kaže da će svi po dolasku u SAD biti testirani na COVID-19. Nije jasno koliko će vremena trebati za obradu ljudi u vojnim bazama.
Osim toga, najmanje 13 zemalja, uključujući Ugandu, Ruandu, Kostariku i Albaniju, složilo se da privremeno smjesti afganistanske izbjeglice dok čekaju na preseljenje.
"Sada je kritično pitanje evakuacija, a zatim se rješava pitanje preseljenja u Sjedinjene Države", rekao je Bill Frelick, direktor Odjela za prava izbjeglica i migranata u Human Rights Watchu.
Da li se nešto slično ovome ikad ranije desilo?
Razmjeri i brzina zračnog prevoza su bez presedana, ali SAD ima historiju prihvatanja izbjeglica iz prekomorskih sukoba. SAD je zračnim putem prebacio oko 7.000 ljudi s padom Saigona 1975. na kraju Vijetnamskog rata i na kraju je prihvatio više od 100.000 izbjeglica iz jugoistočne Azije. SAD je 1996. evakuisao oko 5.000 Kurda i drugih iračkih manjina sa sjevera Iraka nakon što je tadašnji predsjednik Sadam Husein povratio kontrolu nad tom regijom.
Godine 1999. oko 20.000 žrtava "etničkog čišćenja" protiv Albanaca na Kosovu dovedeno je u SAD kao izbjeglice i privremeno smješteno u Fort Dix, New Jersey.
SAD je od 1980. primio više od 3,1 miliona izbjeglica.
Vaš browser nepodržava HTML5
Humanitarka iz Srbije sa aerodroma u Kabulu: 'Svi su zabrinuti'
Kako će se Afganistanci prilagoditi novom životu u SAD-u?
Devet neprofitnih agencija za preseljenje, uključujući Međunarodni odbor za spašavanje i Američku konferenciju katoličkih biskupa, nadgledaju mrežu svojih podružnica koje rade na pomoći izbjeglicama.
Nakon što budu smješteni u nove gradove, obično prvih 90 dana dobijaju pomoć za hranu i smještaj, ali se očekuje da vremenom postanu finansijski nezavisni. Budu dočekani na aerodromu i odvedeni u nove domove, uglavnom stanove.
Neprofitne grupe, koje djeluju u kombinaciji sa državnom pomoći i privatnih donacija, pomažu im u pronalasku posla i privikavanju. "Ljudi su prestrašeni i nervozni, ali i oni su uzbuđeni. Ljudi dolaze da bi se opet osjećali sigurno", rekao je Mark Hagar, direktor za izbjegličke usluge u Teksasu iz Dallasa.
Očekuje se da će izbjeglice nadoknaditi vladi trošak za njihov let ka SAD-u.
Vaš browser nepodržava HTML5
'Više od užasa': Zastrašujuća nemoć ispred aerodroma u Kabulu
Kako se ljudima može pomoći?
Grupe koje pomažu izbjeglicama trebaju ne samo donacije, već i volontere koji će se sastati s porodicama na aerodromu, pomoći u pripremi njihovih domova te da se orijentišu u novoj kulturi.
Međunarodni komitet za spašavanje navodi da se osim pružanja finansijske pomoći može, na primjer, donirati namještaj, namirnice i oprema za bebe.
Hagar je rekao da je Agencija ohrabrena prilivom dobrovoljaca kao odgovor na događaje u Afganistanu. On je rekao da je tokom vikenda na volonterskoj obuci, koja bi obično uključivala oko 50 ljudi, sada bilo oko 300.
Da li je ovaj proces trebao početi ranije?
Članovi Kongresa i drugi dugo su se žalili na dužinu vremena i birokratske prepreke potrebne bivšim prevodiocima i drugima koji su radili za SAD da dobiju vize. Proces se dodatno usporio pod Trumpom vlašću, čija je administracija takođe smanjila broj izbjeglica kojima je dozvoljen ulazak u SAD, a koji je i zaustavljen s izbijanjem pandemije korona virusa.
Ovog ljeta, kako su se približavali dani za povlačenje američkih snaga, SAD je na zahtjev afganistanske vlade obustavio masovnu evakuaciju jer se bojao opšte panike koja bi mogla otežati zadržavanje talibana, rekao je Jake Sullivan, Bidenovoj savjetnik za nacionalnu sigurnost. Međutim, dodao je da se čak i sa ranim počecima akcije evakuacije ne bi izbjegao haos na aerodromu u Kabulu.
"Ova operacija je složena. Opasna je. Puno je izazova - operativnih, logističkih, ljudskih. I to stvara zapanjujuće slike bola i očaja", rekao je novinarima ove sedmice. "Ali nijedna operacija poput ove, niti evakuacija iz glavnog grada koji je pao u građanskom ratu, ne bi se mogla odvijati bez tih slika."