Još jedna u nizu oslobađajućih presuda za Dragana Čovića, prvog čovjeka HDZ-a BiH, pokazala je kako jedan od najviših državnih zvaničnika, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH, uprkos brojnim suđenjima uspješno izlazi na kraj s optužbama. Formalno nije kriv za aferu nezakonite privatizacije Eroneta, jer mu je na ruku ovaj put išla činjenica da se radi o zastari, ali i da optužnica Kantonalnog tužilaštva u Mostaru nije potencirala da dokaže zajedničku djelatnost optuženih u inkriminirajućim radnjama koje im se stavljaju na teret.
Slučaj „Eronet“ nije jedini iz koga je predsjednik HDZ-a BiH i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH Dragan Čović izašao kao oslobođen. Tako je bilo i u aferi „Prelevmani“, gdje mu je sudilo da je kao ministar finansija Federacije oslobodio firmu Lijanović plaćanja posebnih taksi. Također je oslobođen i optužbe za nezakonitu kupovinu stanova - slučaj u kome je zajedno s Čovićem na optuženičkoj klupi sjedio i nekadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić. Tako je na primjeru rekordera po optužnicama, procesima i istragama zapravo jasno da su političari zaštićena vrsta i da ih je jedva 20-ak posto pravosnažno i osuđeno.
„Kada pogledamo koliko je oslobađajućih presuda do sada bilo - evo posljednji slučaj je Čović, koji je oslobođen za sve za šta je mogao biti oslobođen, vidi se na kraju da naši političari mogu da rade šta žele, da ne moraju da strahuju za bilo kakve posljedice. I kada se objavi šta se sve radilo, na koji način su se zloupotrebljavale funkcije, na kraju opet ništa ne bude i zbog našeg pravosuđa, koje jako kasno reaguje“, navodi glasnogovornica Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić.
Edhem Bičakčić još je jedan od političara koji uspješno pliva i kroz pravosudne vode - uz predmet s Čovićem, oslobođen je i nezakonite kupovine stana u slučaju još jednog bivšeg premijera, Nedžada Brankovića. U slučaju Brankovića prekinuta je i istraga protiv njega i bišeg ministra energije i rudarstva Vahida Heće za zloupotrebu službenog položaja prilikom donošenja odluka u vezi sa elektroenergetskim sektorom FBiH. Branković, za kojeg brojni navode kako je u provaliju odvukao sve gdje je gazdovao - od Željeznica FBiH, Energoinvesta, na kraju same Federacije, sebe je pak dobro obezbijedio. Sve što je stekao, kaže, bilo je po zakonu, a po zakonu je u njegovom slučaju bilo mnogo šta moguće, što je i sam priznao:
„Pošto sam dobar menadžer i dobar inžinjer, ja sam malo bolje to vrijeme iskoristio na način da sam mogao biti direktor u dobroj kompaniji, da sam mogao biti u dva, tri nadzorna odbora predsjednik, da sam mogao biti u Parlamentu.“
Direktor antikorupcijske mreže Account Eldin Karić kaže:
„Mnogi zakoni su napravljeni tako da su oni u suštini koruptivni jer omogućavaju da se rade neke stvari koje nisu moralne, ali su legalne.“
Oslobođen je i Hasan Čengić, bivši zamjenik ministra odbrane Federacije BiH, za učešće u aferi ''Naoružanje'', kao i Mladen Ivanić, koji je suđen kao premijer RS-a za slučaj ''Srpske šume''. Sve ovo nanosi štetu ponajprije budućim slučajevima, kaže urednik Centra za istraživačko novinarstvo Azhar Kalamujić.
„Građani BiH nemaju više povjerenja u pravosudni sistem, tako da i oni koji raspolažu informacijama o korpuciji političara, nakon ovakvih ishoda sudskih procesa odustaju od toga, ili vrlo rijetko pokušavaju da se eksponiraju u davanju dokaza. Mislim da je to najveća šteta. A posljedica je to i lošeg vođenja predmeta. Vratimo se malo unazad kada su ključne korupcijske slučajeve u BiH vodili strani tužioci i vidjećemo da su svi veliki korupcijski slučajevi pali“, navodi Kalamujić.
BiH teško do svog Sanadera
Koliko zapravo pravosuđe želi procesuirati moćnike, najbolje ilustrira izjava nekadašnjeg glavnog tužioca RS, a danas člana Ustavnog suda ovog entiteta, Amora Bukića:
„Sudije ako u nekom slučaju neće, ako nemaju interes da neko bude osuđen, on ne može biti osuđen. Ako ništa, bez obzira što postoje dokazi i sve, oni će reći da nije tužilac dokazao namjeru direktora, ministra...“
Za građane bez osuda za korupciju nema ni boljitka:
No osuđeni u moru riba su najsitniji - Momčilo Mandić i Miroslav Rupčić, nekadašnji funkcioneri Srpske demokratske stranke i HDZ-a BiH. Presuda Anti Jelaviću, nekadašnjem članu Predsjedništva BiH, koji je proglašen krivim za zloupotrebu položaja, prvostepena je i zbog njegovog bijega u Hrvatsku proces se ne može okončati.
Sudski epilog izmakao je i u brojnim, pompeznim istragama kao što je ona protiv Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, predsjednika i potpredsjednika Socijaldemokratske partije BiH, u slučaju „Reket“. Obustavljena je i istraga protiv predsjednika RS Milorada Dodika zbog nedostatka dokaza u vezi sa izgradnjom autoputa Banja Luka - Gradiška, i izgradnje Administativnog centra Vlade RS i RTV doma.
Teško da će BiH uskoro dobiti svog Sanadera, vjeruje bivši sudija i predsjednik Foruma građana Tuzla Vehid Šehić.
„Mi nemamo ni institucije, ni zakone, ni sistemsko rješavanje efikasne borbe, kao što to npr. ima Hrvatska. Ovo je dokaz da u reformi treba preduzimati neke druge mjere. Dok imamo ove aktere političkog života koji su uveli jedan takav sistem života u BiH, nećemo moći ništa značajno napraviti“, smatra Šehić.
Brojni vjeruju kako je nespremnost za obračun sa korupcijom i razlog sporog puta BiH ka EU - jer su samo tako glavni akteri i zaštićeni.
Slučaj „Eronet“ nije jedini iz koga je predsjednik HDZ-a BiH i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH Dragan Čović izašao kao oslobođen. Tako je bilo i u aferi „Prelevmani“, gdje mu je sudilo da je kao ministar finansija Federacije oslobodio firmu Lijanović plaćanja posebnih taksi. Također je oslobođen i optužbe za nezakonitu kupovinu stanova - slučaj u kome je zajedno s Čovićem na optuženičkoj klupi sjedio i nekadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić. Tako je na primjeru rekordera po optužnicama, procesima i istragama zapravo jasno da su političari zaštićena vrsta i da ih je jedva 20-ak posto pravosnažno i osuđeno.
„Kada pogledamo koliko je oslobađajućih presuda do sada bilo - evo posljednji slučaj je Čović, koji je oslobođen za sve za šta je mogao biti oslobođen, vidi se na kraju da naši političari mogu da rade šta žele, da ne moraju da strahuju za bilo kakve posljedice. I kada se objavi šta se sve radilo, na koji način su se zloupotrebljavale funkcije, na kraju opet ništa ne bude i zbog našeg pravosuđa, koje jako kasno reaguje“, navodi glasnogovornica Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić.
Edhem Bičakčić još je jedan od političara koji uspješno pliva i kroz pravosudne vode - uz predmet s Čovićem, oslobođen je i nezakonite kupovine stana u slučaju još jednog bivšeg premijera, Nedžada Brankovića. U slučaju Brankovića prekinuta je i istraga protiv njega i bišeg ministra energije i rudarstva Vahida Heće za zloupotrebu službenog položaja prilikom donošenja odluka u vezi sa elektroenergetskim sektorom FBiH. Branković, za kojeg brojni navode kako je u provaliju odvukao sve gdje je gazdovao - od Željeznica FBiH, Energoinvesta, na kraju same Federacije, sebe je pak dobro obezbijedio. Sve što je stekao, kaže, bilo je po zakonu, a po zakonu je u njegovom slučaju bilo mnogo šta moguće, što je i sam priznao:
„Pošto sam dobar menadžer i dobar inžinjer, ja sam malo bolje to vrijeme iskoristio na način da sam mogao biti direktor u dobroj kompaniji, da sam mogao biti u dva, tri nadzorna odbora predsjednik, da sam mogao biti u Parlamentu.“
Direktor antikorupcijske mreže Account Eldin Karić kaže:
„Mnogi zakoni su napravljeni tako da su oni u suštini koruptivni jer omogućavaju da se rade neke stvari koje nisu moralne, ali su legalne.“
Oslobođen je i Hasan Čengić, bivši zamjenik ministra odbrane Federacije BiH, za učešće u aferi ''Naoružanje'', kao i Mladen Ivanić, koji je suđen kao premijer RS-a za slučaj ''Srpske šume''. Sve ovo nanosi štetu ponajprije budućim slučajevima, kaže urednik Centra za istraživačko novinarstvo Azhar Kalamujić.
„Građani BiH nemaju više povjerenja u pravosudni sistem, tako da i oni koji raspolažu informacijama o korpuciji političara, nakon ovakvih ishoda sudskih procesa odustaju od toga, ili vrlo rijetko pokušavaju da se eksponiraju u davanju dokaza. Mislim da je to najveća šteta. A posljedica je to i lošeg vođenja predmeta. Vratimo se malo unazad kada su ključne korupcijske slučajeve u BiH vodili strani tužioci i vidjećemo da su svi veliki korupcijski slučajevi pali“, navodi Kalamujić.
BiH teško do svog Sanadera
Koliko zapravo pravosuđe želi procesuirati moćnike, najbolje ilustrira izjava nekadašnjeg glavnog tužioca RS, a danas člana Ustavnog suda ovog entiteta, Amora Bukića:
„Sudije ako u nekom slučaju neće, ako nemaju interes da neko bude osuđen, on ne može biti osuđen. Ako ništa, bez obzira što postoje dokazi i sve, oni će reći da nije tužilac dokazao namjeru direktora, ministra...“
Za građane bez osuda za korupciju nema ni boljitka:
No osuđeni u moru riba su najsitniji - Momčilo Mandić i Miroslav Rupčić, nekadašnji funkcioneri Srpske demokratske stranke i HDZ-a BiH. Presuda Anti Jelaviću, nekadašnjem članu Predsjedništva BiH, koji je proglašen krivim za zloupotrebu položaja, prvostepena je i zbog njegovog bijega u Hrvatsku proces se ne može okončati.
Sudski epilog izmakao je i u brojnim, pompeznim istragama kao što je ona protiv Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, predsjednika i potpredsjednika Socijaldemokratske partije BiH, u slučaju „Reket“. Obustavljena je i istraga protiv predsjednika RS Milorada Dodika zbog nedostatka dokaza u vezi sa izgradnjom autoputa Banja Luka - Gradiška, i izgradnje Administativnog centra Vlade RS i RTV doma.
Teško da će BiH uskoro dobiti svog Sanadera, vjeruje bivši sudija i predsjednik Foruma građana Tuzla Vehid Šehić.
„Mi nemamo ni institucije, ni zakone, ni sistemsko rješavanje efikasne borbe, kao što to npr. ima Hrvatska. Ovo je dokaz da u reformi treba preduzimati neke druge mjere. Dok imamo ove aktere političkog života koji su uveli jedan takav sistem života u BiH, nećemo moći ništa značajno napraviti“, smatra Šehić.
Brojni vjeruju kako je nespremnost za obračun sa korupcijom i razlog sporog puta BiH ka EU - jer su samo tako glavni akteri i zaštićeni.