Nemiri u Urumićiju ugrožavaju harmoničnu sliku koju Kina želi prikazati svijetu i ukazuju da će se režim suočiti sa novim sličnim problemima
Nakon nereda u Urumićiju u kojima je stradalo najmanje 156 ljudi, brojne džamije su zatvorene danas, na dan molitve muslimana, iz straha od novih nemira u tom dijelu Kine.
Na ulicama je prisutno pojačano prisustvo policije. Londonski Ekonomist u tekstu “Noćna mora Bejinga (Pekinga) “analizra poziciju Ujgura u Kini, upoređuje je sa onom Tibetanaca, i razmatra moguće reperkusije po stabilnost najmnogoljudinije zemlje na svijetu.
Najkrvaviji incidenti u Kini od masakra na trgu Tijenanmen 1989., natjerali su predsjednika Hu Đinta da napusti samit G8 u Italiji, što kako piše londonski Ekonomist, nije iznenđenje. Sa distance iz Pekinga hapšenja u Sinđangu upitna su i za Vladu i za strane investitore.
Revolt Ujgura podriva kinesku ideju da će njihovi građani uvjek rado mijenjati slobodu za prosperitet.
Uz konstataciju da za razliku od Tibetanaca i Dalaj Lame, Ujduri i njihova liderka Rebija Keder, nikad do sad nisu ni približno uspjeli da skrenu pažnju javnosti na njihove probleme.
Ekonomist povlači paralelu između prošlogodišnjih protesta u Lasi i ovih u Urumićiju uz tvrdnju da dvije manjine predstvljaju dva različita problema za režim u Pekingu.
Dok je Dalaj Lama uspio i pored žestokih opstrukcija Kine da isposluje pažnju i podršku svjetske javnosti za Tibet, kineski režim je uspjevao da ubijedi stranu javnost da protesti u Sinđangu imaju veze za teroristima, Talibanima u Pakistanu i Afganistanu, jer su skoro dvadesetak Ujdura bili zatvorenici u Guantanamu.
Međutim, iako Tibet uspijeva privući veću medijsku pažnju, po procjenama britanskog sedmičnika, mnogo veća prijetnja kineskom režimu su Ujduri. List Navodi se pri tom da su se u nekoliko navrta u zapadnom Sinđangu u posljednjih 20 godina dogodili različiti incidenti, čak i teroristički napadi u kojima je stradalo blizu 20 policajaca.
INTEGRITET KINE SIGURAN, ALI...
Ujduri ipak nisu teroristi, pa ideja vlasti da su sadašnji incidenti planirani zvuči previše maštovito, posebno ako se uzme u obzir uzrok, silovanje dva Ujduri radnika u tamošnjoj fabrici igračaka. Nasilje nakon toga sa obije strane je bilo jako okrutno.
A ispod površine svega, kako piše Ekonomist, moglo bi biti vjerovanje Ujdura da su već godinama oni i njihova zemlja potiskivani od strane dominante kineske populacije, Han Kineza , što je uzrokovalo da se procenat Ujdura u Sinđangu sa 75% 1949 godine, sveo na današnjih 45%. Pri tom, Han Kinezi su i mnogo uspješniji u poslu od njih.
Kao i Tibetanci, Ujduri se osjećaju kolonizovani, a pri tom je Sinđang bogat prirodnim resursima poput nafte i gasa.
Sa druge strane, Han Kinezi Ujdure smatraju nezahvalnima i nelojalnima državi, posebno što ne prihvataju ograničenje Kineza na samo jedno dijete po porodici.
Interesantno je da u ovom slučaju Kina nije uvela uobičajene mjere cenzurisanja, čak je dozvolila stranim medijima da izvejštavaju iz Urumićija, a odgovor Kine na nasilje bio je po prilično standardnoj proceduri u ovakvim situacijama. Izveli su trupe, obavili hapšenja, mnogi demonstranti će ostati dugo u zatvoru, neki vjerovatno i osuđeni na smrtnu kaznu. Kina će okriviti manjinu kod kuće ali i iz inostranstva.
Da li će sve ove mjere bitri efikasne, jer Tibetanci i Ujduri nisu jedini problem Pekinga? Tu su i pripadnici pokreta Falung Gong, desetine miliona hrišćana koji ne mogu da ispovijedaju vjeru slobodno, mnogobrojni ogorčeni farmeri koji su bili žrtve lokalnih vlasti koje im otimaju zemlju, i mnogi mladi koji su za razliku od svojih roditelja frustirani restrikcijama po pitanju sloboda.
Ekonomist zaključuje da i pored svega, situacija u Sinđjagu neće ugroziti integritet Narodne republike Kine, ali jedno je važno: slika harmonije koju Kina pokušava prikazati kao najveću nacionalnu vrijednost, ugožena je i režimu je sve teže da preživljava.
Na ulicama je prisutno pojačano prisustvo policije. Londonski Ekonomist u tekstu “Noćna mora Bejinga (Pekinga) “analizra poziciju Ujgura u Kini, upoređuje je sa onom Tibetanaca, i razmatra moguće reperkusije po stabilnost najmnogoljudinije zemlje na svijetu.
Najkrvaviji incidenti u Kini od masakra na trgu Tijenanmen 1989., natjerali su predsjednika Hu Đinta da napusti samit G8 u Italiji, što kako piše londonski Ekonomist, nije iznenđenje. Sa distance iz Pekinga hapšenja u Sinđangu upitna su i za Vladu i za strane investitore.
Revolt Ujgura podriva kinesku ideju da će njihovi građani uvjek rado mijenjati slobodu za prosperitet.
Uz konstataciju da za razliku od Tibetanaca i Dalaj Lame, Ujduri i njihova liderka Rebija Keder, nikad do sad nisu ni približno uspjeli da skrenu pažnju javnosti na njihove probleme.
Ekonomist povlači paralelu između prošlogodišnjih protesta u Lasi i ovih u Urumićiju uz tvrdnju da dvije manjine predstvljaju dva različita problema za režim u Pekingu.
Dok je Dalaj Lama uspio i pored žestokih opstrukcija Kine da isposluje pažnju i podršku svjetske javnosti za Tibet, kineski režim je uspjevao da ubijedi stranu javnost da protesti u Sinđangu imaju veze za teroristima, Talibanima u Pakistanu i Afganistanu, jer su skoro dvadesetak Ujdura bili zatvorenici u Guantanamu.
Međutim, iako Tibet uspijeva privući veću medijsku pažnju, po procjenama britanskog sedmičnika, mnogo veća prijetnja kineskom režimu su Ujduri. List Navodi se pri tom da su se u nekoliko navrta u zapadnom Sinđangu u posljednjih 20 godina dogodili različiti incidenti, čak i teroristički napadi u kojima je stradalo blizu 20 policajaca.
INTEGRITET KINE SIGURAN, ALI...
Ujduri ipak nisu teroristi, pa ideja vlasti da su sadašnji incidenti planirani zvuči previše maštovito, posebno ako se uzme u obzir uzrok, silovanje dva Ujduri radnika u tamošnjoj fabrici igračaka. Nasilje nakon toga sa obije strane je bilo jako okrutno.
A ispod površine svega, kako piše Ekonomist, moglo bi biti vjerovanje Ujdura da su već godinama oni i njihova zemlja potiskivani od strane dominante kineske populacije, Han Kineza , što je uzrokovalo da se procenat Ujdura u Sinđangu sa 75% 1949 godine, sveo na današnjih 45%. Pri tom, Han Kinezi su i mnogo uspješniji u poslu od njih.
Kao i Tibetanci, Ujduri se osjećaju kolonizovani, a pri tom je Sinđang bogat prirodnim resursima poput nafte i gasa.
Sa druge strane, Han Kinezi Ujdure smatraju nezahvalnima i nelojalnima državi, posebno što ne prihvataju ograničenje Kineza na samo jedno dijete po porodici.
Interesantno je da u ovom slučaju Kina nije uvela uobičajene mjere cenzurisanja, čak je dozvolila stranim medijima da izvejštavaju iz Urumićija, a odgovor Kine na nasilje bio je po prilično standardnoj proceduri u ovakvim situacijama. Izveli su trupe, obavili hapšenja, mnogi demonstranti će ostati dugo u zatvoru, neki vjerovatno i osuđeni na smrtnu kaznu. Kina će okriviti manjinu kod kuće ali i iz inostranstva.
Da li će sve ove mjere bitri efikasne, jer Tibetanci i Ujduri nisu jedini problem Pekinga? Tu su i pripadnici pokreta Falung Gong, desetine miliona hrišćana koji ne mogu da ispovijedaju vjeru slobodno, mnogobrojni ogorčeni farmeri koji su bili žrtve lokalnih vlasti koje im otimaju zemlju, i mnogi mladi koji su za razliku od svojih roditelja frustirani restrikcijama po pitanju sloboda.
Ekonomist zaključuje da i pored svega, situacija u Sinđjagu neće ugroziti integritet Narodne republike Kine, ali jedno je važno: slika harmonije koju Kina pokušava prikazati kao najveću nacionalnu vrijednost, ugožena je i režimu je sve teže da preživljava.