Nije mi vjerovala. Radije je vjerovala Televiziji Srbije koja je pričala obrnutu priču. Bio sam tužan do beskraja.
Sedmog dana desetog mjeseca prošle godine Anna Politkovskaya, novinarka “Novaya Gazete”, moskovskog dnevnika, stigla je u kancelariju ne primjećujući ništa neobično. I nije bilo. Kad je ušla u redakciju pred njenim su vratima ljudi već čekali u redu. Svako od njih je imao svoju priču o nekoj nepravdi. Svi su oni nosili sa sobom papire, dokumente, video vrpce kako bi potkrijepili svoje tvrdnje. Znali su da će ih ona saslušati, znali su da će ona provjeriti sve njihove iskaze i sve njihove papire i pregledati sve njihove video kasete. Znali su, takodjer, da je niko ne može kupiti, da je niko ne može spriječiti i da je niko neće ušutkati. Bila je noćna mora za vlast, bila je posljednja nada za tisuće ljudi u Čečeniji i čitavoj Rusiji koji su joj pričali svoje priče o silovanjima, ubistvima, nestalim članovima obitelji. Radila je i tog, sedmog dana mjeseca listopada prošle godine. Uvijek je, pa i tog dana odlazila kući sa torbom papira koje je htjela pročitati, a nije stigla. Stigla je do svoje zgrade oko 16 sati i ušla u lift u 16 sati i 10 minuta. Nije iz njega nikad izašla. Anna Politkovskaya, ubijena je hladno i profesionalno.
Inspektor, Petros V. Garibyan je danas izjavio da je "ubica poznat ali još nije uhapšen." Početkom rujna ove godine, Juri Čajka, glavni ruski tužilac je objavio da je uhapšeno 10 ljudi umiješanih u ubistvo Anne Politkovskaye. Ali, i Rusija i svijet su odmah znali da su na listi uhapšenih previše “uobičajenih sumnjivaca”. Tužilac kaže da je uhapšen jedan profesionalni ubica, inače po nacionalnosti Čečen, jedan policajac te jedan sumnjiv oficir sigurnosti. Ono što je u izjavi tužioca slijedilo je samo pojačalo sumnju: “ubistvo je planirano u inozemstvu!” Gle čuda, tužilac tvrdi ono isto što je Putin tvrdio samo tri dana nakon ubistva!! Putin je tada rekao da su za ubistvo odgovorni oni koji bježe od pravde ruske države koji su “htjeli kreirati širenje antiruskog raspoloženja u svijetu!” Ista retorika kao ona za vrijeme Sovjetskog Saveza. Suviše slična - da bi se moglo vjerovati da je slučajna.
Ovih se dana u svijetu održava 15-ak konferencija, okruglih stolova o stanju u Rusiji i svi u čast Anne Politkovskaye. Nijedan u Rusiji, osim protesta njenih prijatelja i istomišljenika. Novine u kojima je radila vode svoju istragu. Dmitri Muratov, glavni urednik Novaya Gazete kaže za naš radio da oni zvaničnoj istrazi ne vjeruju ni trenutka. Kaže da se na televiyiji jednom pojavio čak i neki policijski general sretno saopćavajući da su otkrili ubicu i saopćio njegovo ime javno. “Gdje se to u svijetu - pita Muratov - objavljuje ime sumnjivca javno PRIJE nego što je on uopće i uhapšen?” Sumnjivac nije nikad pronadjen. Valjda je gledao TV dnevnik! Kao posljedica istrage koju vodi redakcija sve one kompanije koje su oglašavale u novinama to više ne rade. Neko je dao nalog, strah se proširio i odjednom nema reklama. “Novaya Gazeta” danas objavljuje takozvane “crne stranice reklama” na kojima se ne vidi ni ko reklamira ni šta se reklamira.
“Rusija ne razumije šta je izgubila Anninim ubistvom” - kaže moja kolegica iz moskovskog ureda radija Slobodna Evropa, Elena Rykovtseva. “Anna je bila žestoki kritičar zapada koji je, po Anninim riječima, izdao Čečeniju. Na yapadu su je čuli tek kad je ubijena, a u Rusiji su još nagluhi!” Nekadašnji češki predsjednik Vaclav Havel je prošlog četvrtka u povodu Anninog ubistva napisao: “Najveći problem sa Rusijom je u tome što ne znaš kada neki problem počinje ni kada završava!” Glavni urednik “Novaya Gazete” kaže da je jedan od razloga što nije pronadjen ubica i u tome što je ubistvo organizirano u okviru tajnih službi, “a tajne službe u Rusiji niko ne kontrolira!” Andrei Babitsky, moj kolega koji je proveo jedno vrijeme u zatvoru radi svog izvještavanja o ratu u Čečeniji, kaže slijedeće: “Rusija živi u iluziji stabilnosti i iluziji snage. To je bila i iluzija koju je živio komunizam više od 50 godina. Ova današnja Rusija će tu iluziju imati - mnogo kraće!”
00 495 798 1054. Ove brojke predstavljaju telefonski broj u Moskovskoj redakciji “Novaya Gazete”. Telefonski broj je Annin i danas zvoni u čast Anne Politkovskaye. Novinari “Novaya Gazete” slušaju danas svoje čitatelje koji im pričaju priče o nepravdi koja im se svakodnevno dogadja. Odlučuju krenuti u istraživanje baš kao što je to ona radila. Anna je objavljivala priče za koje su drugi znali da postoje ali nisu htjeli slušati niti su htjeli znati. Baš kao i ona meni bliska osoba iz Beograda koja nije htjela slušati šta se dogadja u Sarajevu. Ljudska bića često biraju neznanje. Takvo neznanje nije posljedica da se nešto ne zna nego je posljedica opredjeljenja, odluke da se nešto ne želi znati. To je prihvaćanje da se bude pokoran.
Neko je napisao nešto slično slijedećoj rečenici: “Ćutao sam kad su ratovali u Sloveniji; ćutao sam kad je rat stigao u Hrvatsku; ćutao sam kad su borbe počele u mojoj domovini; ćutao sam kad su opkolili Sarajevo; čutao sam kad je rat stigao u moju ulicu. Sad čekam u svom stanu - da dodju po mene!”