Hrvatski radnici koji ne primaju plaće ili im se gasi proizvodnja pokušavaju svoje tvornice i radna mjesta zadržati raznim očajničkim potezima, pa tako 20-tak radnica tekstilne tvornice Kamensko, u Zagrebu, već osmi dan štrajkuju glađu, a šestorica radnika Željezare Split popela su se jutros na toranj visok 50 metara, objesili gore hrvatsku zastavu i traže hitno pokretanje proizvodnje.
Ako ih Vlada nije čula iz tvorničkog kruga, možda će ih čuti s 50 metarskog tornja. Oni žele da država pod hitno razriješi probleme splitske Željezare s bivšim vlasnikom, poljskim Zlomrexom, te omogući zainteresiranim kupcima da je preuzmu i konačno, kaže radnik Tonči Mužić, pokrenu proizvodnju:
"Potencijalni investitori, gledajući našu firmu i sva postrojenja, uvjereni su da ovo mora raditi, jer to bi bilo suludo ovakav pogon uništiti,“ ističe Mužić, dok šestorica njegovih kolega ne želi sići s tornja dok ne dobiju čvrste garancije da će se Željezara spasiti.
Oko 400 radnica zagrebačke tekstilne tvornice Kamensko već pet mjeseci ne primaju plaću koja je ionako mizerna, oko 300 i nešto više eura, ali nekako su se snalazile. Zadnjih nekoliko mjeseci ne dobivaju ništa. Također strahuju od zatvaranja proizvodnje, pa je njih 20, prošlog ponedjeljka, započelo štrajk glađu:
“Evo, moja kolegica Bega Arnaut, završila je u četvrtak na Hitnoj u predinfarktnom stanju,” pojašnjava za Radio Slobodna Europa Sanja Biškup, koja pomaže koleginicama.
“Puno žena od slabosti završe na Hitnoj, jer”, kaže Sanja, “tako gladne svaki dan odrade svoju smjenu, a poslijepodne, umjesto kući ostaju u parku i šatoru preko puta tvornice, gdje i spavaju, i tako već 8 dana. Isključivo piju čaj, kavu, sok, med i to je to. Konzumiraju sok, čaj, kavu ...znači, gladne, neispavane, smrznute, one 8 sati odrade i vraćaju se tu, ne odustaju.”
“Pet mjeseci nismo primile plaću. Od familije moram moljakati da imam za režije i kupim bilo što za pojesti, onda znate kako mi je. Došlo mi je već bilo pa da si nešto napravim.”
“U 20 godina, koliko mi je najstariji sin star, doživjela sam da mi najmlađe dijete, koje ide u osmi razred osnovne škole, ide u školu bez knjiga. Jednostavno, nemam. Ja njima samo govorim 'nemam'”, kroz plač priča jedna od radnica. “Nemam za sok, nemam vam za izlazak, nemam za ništa ... To mi je najgore. Nije mi za mene, ni hoću li se razboliti, ali da ja svojoj djeci, koja nisu ni kriva ni dužna, ne mogu pružiti za egzistenciju. Zašto, zbog 'gamadi' iz Kamenskog? Onda baka, koja ima mizernu mirovinu, pomaže.“
Atraktivne lokacije
Kamensko, europska kuća mode, kako je glasio slogan za tu nekad uglednu hrvatsku tekstilnu tvornicu, čija su se odijela, uz Varteksova, uistinu cijenila i u Europi, od 'slavne' hrvatske pretvorbe 90-tih je, kažu radnice, barem 10-tak puta opljačkano, a sada se prema njihovom mišljenju sustavno uništava, kako bi se netko dočepao atraktivnog zemljišta u užem središtu Zagreba:
“Najvjerojatnije, ništa drugo, jer tržište imamo,” kaže jedna od radnica.
“Ta lokacija sigurno vrijedi tri puta više od cifre koja nam je prikazana. Tu je veliki ulog, a mi smo im, u biti, sada najveća smetnja.”
“Ovo je sve smišljenjo, jer direktor 'Kamensko d.d' i direktor 'Kamensko d.o.o', u oznaci 'sestrinske firme', oni su skupa. Oni zajednički, u dogovoru rade, a iznad njih je, navodno, Kutle. Koliko je Kutle (kontroverzni i najpoznatiji hrvatski tajkun ) već uništio firmi?! Josip Gucić je uništio NIK, također nekad dobru tekstilnu industriju, sada je na redu Kamensko. Protiv našeg direktora već 20 godina se vodi sudski spor, al' nitko mu ništa ne može. Mi smo male, sitne ribe i evo ga.”
Od takvih zaključaka ne bježi ni predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever:
“Pa, ne treba se bježati od toga, to je vrlo jasno. Ako su spomenute lokacije upravo na ovom području, na jednoj strani Trg Franje Tuđmana, koji se treba preurediti i koji bi trebao biti jedan od primjernih trgova grada Zagreba, i na koji će se, navodno, naslanjati, isto tako vrhunski stambeno poslovni kompleks, onda je jasno da je i Kamensko, samo jedno u nizu poduzeća za koje važi 'ista špranca', ali u svemu tome država je morala povući svoje poteze i pobrinuti se za radnike.”
Za općenito teško stanje u hrvatskoj tekstilnoj industriji, koja se, čini se, smišljeno gasi, sindikalisti najviše optužuju Vladu. Predsjednica Sindikata tekstila, kože, obuće i gume Svjetlana Šokčević :
“Danas imamo već 5.000 otpuštenih radnika u tom sektoru, tekstil, koža i obuća su na koljenima, i ne mogu reći da Vlada nije kriva.“
Poslijepodne su radnice Kamenskog započele postupak mirenja s Upravom, ali sumnjaju da će se pomiriti i najvjerojatnije će prekosutra, kaže Đurđa Krnjek - krenuti u opći štrajk:
“Ovo je stvarno ispod 'pasjeg života', ovaj život kako mi živimo, i ako ne budemo to mogli riješiti pregovorima s Upravom, onda to više neće biti samo štrajk 20 žena koje su podnijele žrtvu u proteklih 8 dana, nego ćemo proglasiti opći štrajk glađu, svih 400 zaposlenih .“
Ako ih Vlada nije čula iz tvorničkog kruga, možda će ih čuti s 50 metarskog tornja. Oni žele da država pod hitno razriješi probleme splitske Željezare s bivšim vlasnikom, poljskim Zlomrexom, te omogući zainteresiranim kupcima da je preuzmu i konačno, kaže radnik Tonči Mužić, pokrenu proizvodnju:
"Potencijalni investitori, gledajući našu firmu i sva postrojenja, uvjereni su da ovo mora raditi, jer to bi bilo suludo ovakav pogon uništiti,“ ističe Mužić, dok šestorica njegovih kolega ne želi sići s tornja dok ne dobiju čvrste garancije da će se Željezara spasiti.
Oko 400 radnica zagrebačke tekstilne tvornice Kamensko već pet mjeseci ne primaju plaću koja je ionako mizerna, oko 300 i nešto više eura, ali nekako su se snalazile. Zadnjih nekoliko mjeseci ne dobivaju ništa. Također strahuju od zatvaranja proizvodnje, pa je njih 20, prošlog ponedjeljka, započelo štrajk glađu:
“Evo, moja kolegica Bega Arnaut, završila je u četvrtak na Hitnoj u predinfarktnom stanju,” pojašnjava za Radio Slobodna Europa Sanja Biškup, koja pomaže koleginicama.
“Puno žena od slabosti završe na Hitnoj, jer”, kaže Sanja, “tako gladne svaki dan odrade svoju smjenu, a poslijepodne, umjesto kući ostaju u parku i šatoru preko puta tvornice, gdje i spavaju, i tako već 8 dana. Isključivo piju čaj, kavu, sok, med i to je to. Konzumiraju sok, čaj, kavu ...znači, gladne, neispavane, smrznute, one 8 sati odrade i vraćaju se tu, ne odustaju.”
“Pet mjeseci nismo primile plaću. Od familije moram moljakati da imam za režije i kupim bilo što za pojesti, onda znate kako mi je. Došlo mi je već bilo pa da si nešto napravim.”
“U 20 godina, koliko mi je najstariji sin star, doživjela sam da mi najmlađe dijete, koje ide u osmi razred osnovne škole, ide u školu bez knjiga. Jednostavno, nemam. Ja njima samo govorim 'nemam'”, kroz plač priča jedna od radnica. “Nemam za sok, nemam vam za izlazak, nemam za ništa ... To mi je najgore. Nije mi za mene, ni hoću li se razboliti, ali da ja svojoj djeci, koja nisu ni kriva ni dužna, ne mogu pružiti za egzistenciju. Zašto, zbog 'gamadi' iz Kamenskog? Onda baka, koja ima mizernu mirovinu, pomaže.“
Atraktivne lokacije
Kamensko, europska kuća mode, kako je glasio slogan za tu nekad uglednu hrvatsku tekstilnu tvornicu, čija su se odijela, uz Varteksova, uistinu cijenila i u Europi, od 'slavne' hrvatske pretvorbe 90-tih je, kažu radnice, barem 10-tak puta opljačkano, a sada se prema njihovom mišljenju sustavno uništava, kako bi se netko dočepao atraktivnog zemljišta u užem središtu Zagreba:
“Najvjerojatnije, ništa drugo, jer tržište imamo,” kaže jedna od radnica.
Protiv našeg direktora već 20 godina se vodi sudski spor, al' nitko mu ništa ne može. Mi smo male, sitne ribe i evo ga, kaže jedna radnica Kamenskog
“Ta lokacija sigurno vrijedi tri puta više od cifre koja nam je prikazana. Tu je veliki ulog, a mi smo im, u biti, sada najveća smetnja.”
“Ovo je sve smišljenjo, jer direktor 'Kamensko d.d' i direktor 'Kamensko d.o.o', u oznaci 'sestrinske firme', oni su skupa. Oni zajednički, u dogovoru rade, a iznad njih je, navodno, Kutle. Koliko je Kutle (kontroverzni i najpoznatiji hrvatski tajkun ) već uništio firmi?! Josip Gucić je uništio NIK, također nekad dobru tekstilnu industriju, sada je na redu Kamensko. Protiv našeg direktora već 20 godina se vodi sudski spor, al' nitko mu ništa ne može. Mi smo male, sitne ribe i evo ga.”
Od takvih zaključaka ne bježi ni predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever:
“Pa, ne treba se bježati od toga, to je vrlo jasno. Ako su spomenute lokacije upravo na ovom području, na jednoj strani Trg Franje Tuđmana, koji se treba preurediti i koji bi trebao biti jedan od primjernih trgova grada Zagreba, i na koji će se, navodno, naslanjati, isto tako vrhunski stambeno poslovni kompleks, onda je jasno da je i Kamensko, samo jedno u nizu poduzeća za koje važi 'ista špranca', ali u svemu tome država je morala povući svoje poteze i pobrinuti se za radnike.”
Za općenito teško stanje u hrvatskoj tekstilnoj industriji, koja se, čini se, smišljeno gasi, sindikalisti najviše optužuju Vladu. Predsjednica Sindikata tekstila, kože, obuće i gume Svjetlana Šokčević :
“Danas imamo već 5.000 otpuštenih radnika u tom sektoru, tekstil, koža i obuća su na koljenima, i ne mogu reći da Vlada nije kriva.“
Poslijepodne su radnice Kamenskog započele postupak mirenja s Upravom, ali sumnjaju da će se pomiriti i najvjerojatnije će prekosutra, kaže Đurđa Krnjek - krenuti u opći štrajk:
“Ovo je stvarno ispod 'pasjeg života', ovaj život kako mi živimo, i ako ne budemo to mogli riješiti pregovorima s Upravom, onda to više neće biti samo štrajk 20 žena koje su podnijele žrtvu u proteklih 8 dana, nego ćemo proglasiti opći štrajk glađu, svih 400 zaposlenih .“