Sud BiH, kako se očekuje, 23. septembra donijeće odluku da li prihvata priznanje Vlastimira Golijana da je kriv za genocid na ekonomiji Branjevo, pored Srebrenice, 1995. godine.
Iako se u javnosti špekulisalo da bi priznanje eventualno moglo biti povučeno, pravni eksperti u BiH za program Pred licem pravde ističu da to, ukoliko se i desi, neće promijeniti dalji tok suđenja, kao što i samo Golijanovo priznanje neće uticati na procese ostalima koji su osuđeni za isto djelo.
Advokat Golijana, koji je priznao da je kriv za genocid u Srebrenici, demantovao je za naš program da će tražiti od Suda BiH poništenje priznanja, iako je na to i javno pozivan.
Sudsko vijeće najavilo je da će razmatrati Golijanovu izjavu i, kako se očekuje, odlučiti da li će je prihvatiti ili ne. Iako se u javnosti špekulisalo da bi Golijan sam mogao povući priznanje jer na to ima i zakonsko pravo, banjalučki advokat Miroslav Mikeš ističe da to ne bi promijenilo dalji tok suđenja, niti samom optuženiku donijelo neke koristi:
"U smislu člana 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama prava na odbranu, mislim da optuženi, ali on a ne njegov branilac, samostalno može da traži da se promijeni njegova odluka, odnosno izjava o priznanju krivice i da se nastavi vođenje glavnog pretresa, jer mislim da to za Sud BiH u suštini ne bi bilo ništa sporno. Međutim, takva promjena bi vjerovatno bila rezultat dosadašnjih medijskih, političkih i drugih pritisaka, i zaista kao advokat ne vidim šta bi to konkretno moglo da pomogne optuženom. Ali to je, naravno, njegov izbor. Mislim da gospodin Golijan vjerovatno ni ne zna pravno šta to znači genocid i ne vjerujem da mu je to ikad iko ozbiljno i objasnio - i s obzirom da se prilikom priznanja krivice mora, između ostalog, utvrditi da li je neko nešto svjesno i dobrovoljno priznao, onda je posao sudije da to analizira,“ rekao je Mikeš.
Mikeš vjeruje da bi se Sud BiH trebao pozvati na presude Međunarodnog suda pravde u Hagu koji je utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, ili na presudu generalu Krtsiću, te da su to dovoljni pravni presedani na koje se može pozvati.
Njegov sarajevski kolega Senad Kreho, međutim, ističe da se takozvano presedentno pravo u BiH ne može koristiti, te da je svaki slučaj odvojen:
"Kod nas nije presedan ono što je presedentno pravo u Engleskoj. Dakle, krivica je individualna i sud će uvijek morati utvrđivati odgovornost u svakom slučaju, bez obzira što je ovaj generalno rekao da je to, ili što ćemo imati presudu da je to genocid. To je pravo okrivljenog na odbranu koje garantira i Evropska konvencija. Mi imamo jedan miks prava, od nekog njemačkog, u kojem smo bili 50 godina, na američko, englesko, francusko - neki miks. Presudu za genocid u Hagu negiraju svi, kaže kakav to, pustite mi to, jer nama izvor prava nije presedent, nažalost. Možda na nečiju radost, ili na na nečiju žalost," smatra Kreho.
Za genocid treba sistem
Golijan je optužen zajedno s Francom Kosom, Stankom Kojićem i Zoranom Goronjom da su kao pripadnici Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske „direktno i lično učestvovali“ u strijeljanju Bošnjaka zarobljenih nakon pada zaštićene zone Srebrenica u julu 1995. godine.
Kos, Kojić i Goronja su negirali krivicu koja im se optužnicom Tužilaštva BiH stavlja na teret. Istovremeno su njihovi advokati izjavljivali da se sa Tužilaštvom BiH pregovara oko sklapanja sporazuma o priznanju krivice, u kojem je moguće da dođe do promjene kvalifikacije djela.
Bez obzira da li će priznanja značiti i nagodbe sa Sudom, slučaj Golijan i ostali je značajan, kaže v.d. predsjednika Helsinškog komiteta BiH Sinan Alić:
"Nije mala stvar kad neko prizna da je izvršio genocid. On može dobiti neku olakšavajuću kaznu na sudu, ali generalno to ruši koncept onih koji dokazuju da genocida nije bilo. Čovjek koji je sudjelovao u toj mašineriji, bio dio te mašinerije, prepoznaje tu mašineriju - kako su išle komande, jer se genocid inače teško dokazuje. Dakle, priznanje nekoga da je učinio genocid je značajno za one koji ga negiraju - od Srebrenice do ne znam ni ja čega. Uopšte nije bitno i ne treba o tome raspravljati da li će zbog toga sam Golijan, dakle taj akter, dobiti neku pogodnost na sudu. To je manje bitno za suštinu da se dokaže za ono što je bilo od 1992. do 1995. da je to bio genocid i da su Golijan i svi koji su u tome sudjelovali bili dio tog šarafa. Genocid ne može proizvoditi jedan čovjek, to mora biti sistem," kaže Alić.
Osim Golijana, krivicu za učestvovanje ubistvu 100 bošnjačkih muškaraca i dječaka na ekonomiji u Pilicama, 1996. godine u Haškom tribunalu priznao je Dražen Erdemović.
Optužnica ga je teretila za kršenje zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti. Izrečena mu je kazna od 10 godina zatvora, koja je nakon žalbe smanjena na pet.
Prva je osoba osuđena za ratne zločine u Srebrenici. Bio je svjedok tužišltva u Hagu u slučajevima Krstić i Karadžić - Mladić. Danas je na slobodi i uživa status zaštićenog svjedoka.
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Iako se u javnosti špekulisalo da bi priznanje eventualno moglo biti povučeno, pravni eksperti u BiH za program Pred licem pravde ističu da to, ukoliko se i desi, neće promijeniti dalji tok suđenja, kao što i samo Golijanovo priznanje neće uticati na procese ostalima koji su osuđeni za isto djelo.
Advokat Golijana, koji je priznao da je kriv za genocid u Srebrenici, demantovao je za naš program da će tražiti od Suda BiH poništenje priznanja, iako je na to i javno pozivan.
Sudsko vijeće najavilo je da će razmatrati Golijanovu izjavu i, kako se očekuje, odlučiti da li će je prihvatiti ili ne. Iako se u javnosti špekulisalo da bi Golijan sam mogao povući priznanje jer na to ima i zakonsko pravo, banjalučki advokat Miroslav Mikeš ističe da to ne bi promijenilo dalji tok suđenja, niti samom optuženiku donijelo neke koristi:
"U smislu člana 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama prava na odbranu, mislim da optuženi, ali on a ne njegov branilac, samostalno može da traži da se promijeni njegova odluka, odnosno izjava o priznanju krivice i da se nastavi vođenje glavnog pretresa, jer mislim da to za Sud BiH u suštini ne bi bilo ništa sporno. Međutim, takva promjena bi vjerovatno bila rezultat dosadašnjih medijskih, političkih i drugih pritisaka, i zaista kao advokat ne vidim šta bi to konkretno moglo da pomogne optuženom. Ali to je, naravno, njegov izbor. Mislim da gospodin Golijan vjerovatno ni ne zna pravno šta to znači genocid i ne vjerujem da mu je to ikad iko ozbiljno i objasnio - i s obzirom da se prilikom priznanja krivice mora, između ostalog, utvrditi da li je neko nešto svjesno i dobrovoljno priznao, onda je posao sudije da to analizira,“ rekao je Mikeš.
Međutim, takva promjena bi vjerovatno bila rezultat dosadašnjih medijskih, političkih i drugih pritisaka, i zaista kao advokat ne vidim šta bi to konkretno moglo da pomogne optuženom
Mikeš vjeruje da bi se Sud BiH trebao pozvati na presude Međunarodnog suda pravde u Hagu koji je utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, ili na presudu generalu Krtsiću, te da su to dovoljni pravni presedani na koje se može pozvati.
Njegov sarajevski kolega Senad Kreho, međutim, ističe da se takozvano presedentno pravo u BiH ne može koristiti, te da je svaki slučaj odvojen:
"Kod nas nije presedan ono što je presedentno pravo u Engleskoj. Dakle, krivica je individualna i sud će uvijek morati utvrđivati odgovornost u svakom slučaju, bez obzira što je ovaj generalno rekao da je to, ili što ćemo imati presudu da je to genocid. To je pravo okrivljenog na odbranu koje garantira i Evropska konvencija. Mi imamo jedan miks prava, od nekog njemačkog, u kojem smo bili 50 godina, na američko, englesko, francusko - neki miks. Presudu za genocid u Hagu negiraju svi, kaže kakav to, pustite mi to, jer nama izvor prava nije presedent, nažalost. Možda na nečiju radost, ili na na nečiju žalost," smatra Kreho.
Za genocid treba sistem
Golijan je optužen zajedno s Francom Kosom, Stankom Kojićem i Zoranom Goronjom da su kao pripadnici Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske „direktno i lično učestvovali“ u strijeljanju Bošnjaka zarobljenih nakon pada zaštićene zone Srebrenica u julu 1995. godine.
Kos, Kojić i Goronja su negirali krivicu koja im se optužnicom Tužilaštva BiH stavlja na teret. Istovremeno su njihovi advokati izjavljivali da se sa Tužilaštvom BiH pregovara oko sklapanja sporazuma o priznanju krivice, u kojem je moguće da dođe do promjene kvalifikacije djela.
Bez obzira da li će priznanja značiti i nagodbe sa Sudom, slučaj Golijan i ostali je značajan, kaže v.d. predsjednika Helsinškog komiteta BiH Sinan Alić:
"Nije mala stvar kad neko prizna da je izvršio genocid. On može dobiti neku olakšavajuću kaznu na sudu, ali generalno to ruši koncept onih koji dokazuju da genocida nije bilo. Čovjek koji je sudjelovao u toj mašineriji, bio dio te mašinerije, prepoznaje tu mašineriju - kako su išle komande, jer se genocid inače teško dokazuje. Dakle, priznanje nekoga da je učinio genocid je značajno za one koji ga negiraju - od Srebrenice do ne znam ni ja čega. Uopšte nije bitno i ne treba o tome raspravljati da li će zbog toga sam Golijan, dakle taj akter, dobiti neku pogodnost na sudu. To je manje bitno za suštinu da se dokaže za ono što je bilo od 1992. do 1995. da je to bio genocid i da su Golijan i svi koji su u tome sudjelovali bili dio tog šarafa. Genocid ne može proizvoditi jedan čovjek, to mora biti sistem," kaže Alić.
On može dobiti neku olakšavajuću kaznu na sudu, ali generalno to ruši koncept onih koji dokazuju da genocida nije bilo
Osim Golijana, krivicu za učestvovanje ubistvu 100 bošnjačkih muškaraca i dječaka na ekonomiji u Pilicama, 1996. godine u Haškom tribunalu priznao je Dražen Erdemović.
Optužnica ga je teretila za kršenje zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti. Izrečena mu je kazna od 10 godina zatvora, koja je nakon žalbe smanjena na pet.
Prva je osoba osuđena za ratne zločine u Srebrenici. Bio je svjedok tužišltva u Hagu u slučajevima Krstić i Karadžić - Mladić. Danas je na slobodi i uživa status zaštićenog svjedoka.
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)