Inicijativa Danisa Tanovića može uspjeti samo ako iza sebe okupi energiju onih koji na izbore i ne izlaze, onih koji odbiju da im se servira strah kao način življenja, odnosno onih koji odbiju da im nacionalno prebrojavanje bude mjerilo raspoznavanja.
Imao sam utisak da je u moju kancelariju ušao tog dana nedgje 1990-e godine i uoči prvih demokratskih izbora u BiH - malo nećkajući se. Možda je mislio da ulazi u komunističku tvrđavu. Ali, da budem fer, ušao je u zgradu koja ga je u prošlosti definirala u svojim izvještajima kao islamskog fundamentalistu, nacionalistu i svime šta je u to doba slijedilo uz takve političke etikete. Alija Izetbegović je tada došao u zgradu TV Sarajevo kao prvi čovjek SDA. Obavijestio sam ga, kao i druge lidere prije i nakon njega, kako TV Sarajevo želi da prati kampanju. Bio je veoma iznenađen.
"Ja sam doktor kliničke psihologije, moj je suprug elektroinžinjer i bili smo vrlo uspješni u Australiji te su naši motivi povratka u Sarajevo isključivo emotivne prirode. Slično kao i Danis nakon 4 mjeseca boravka ovdje zaključili smo da normalan život u BiH nije moguć ukoliko se nešto ne promijeni i spremni smo doprinijeti tim promjenama jer nam je druga opcija da spakujemo kofere i idemo opet u Australiju."
Sjetio sam se ove epizode kad sam čitao ovih dana da Danis Tanović želi da osnuje političku stranku. Dosadilo čovjeku da gleda kako ona ista ideologija koje je došla na vlast 1990-e godine i pri tom obukla tri različita odijela, ruši, rasparčava, krade i jednostavno uništava državu. Količina nesposobnosti vlasti se više ne može ni izmjeriti. Taman kad pomisliš da ne može biti gore - oni te uvjere da može. Taman kad pomisliš da veće gluposti nisu moguće oni te opet razuvjere. Taman kad pomisliš da se više i nema šta ukrasti - vidiš kako kradu preostale ''mrvice''. I tako gotovo 20 godina.
Inicijativa Danisa Tanovića može uspjeti samo ako iza sebe okupi energiju onih koji na izbore i ne izlaze, onih koji odbiju da im se servira strah kao način življenja, odnosno onih koji odbiju da im nacionalno prebrojavanje bude mjerilo raspoznavanja. On ima šanse za uspjeh ako probudi one koji prihvataju postojeće stanje bez otpora. Ako uspije da probudi taj bunt kod mladih ljudi koji u stvari nikad nisu ni živjeli u normalnoj državi, može postati POKRET – ili, kako je simpatično jedan BiH građanin napisao: "Danis može postati bosanskohercegovački Obama!" Nosioci ove incijative, Danis Tanović i Peđa Kojović pišu ovako: "svako od nas ima pred sobom sljedeći moralni izbor: ili pasivno posmatrati (biti saučesnik u zločinu) kako sadašnji političari vode zemlju u potpunu propast ili podignuti glavu, organizirati se i pokušati učiniti nešto da se to zaustavi. Nas dvojica smo potpuno sigurni u slijedeće: kada bi se hiljade "malih svitaca" (koji sada usamljeno trepere u bosanskom mraku) udružilo na jednom mjestu, "u teglu", osvijetlili bi ovaj sadašnji tamni vilajet i jednom zauvijek otjerali ove vampire prošlosti!"
Ne mogu se ne sjetiti stranke reformista Ante Markovića koja je bila izrazito popularna i dosta je ljudi očekivalo njegovu pobjedu na izborima u BiH. Pokazalo se, međutim, da su mnogi u tu stranku ušli kao rezervni ešalon nacionalnih stranaka, pa se i danas busaju u junačka nacionalistička prsa. Ali, razlika između 1990-e i 2008-e ide na ruku Danisu Tanoviću jer mnogi koji su i onda i poslije glasali sa svoje nacionalne stranke su, valjda, končano shvatili da nije najvažnije braniti interese svojih političkih lidera već je važnije graditi državu koja funkcionira i koja brine o svim svojim građanima, a ne državu koja sebe dijeli na onoliko dijelova koliko etničkih grupa u toj državi postoji. Ako nisu shvatili do sada neće shvatiti nikada. Bosanskohercegovačka država je danas u svijetu simbol neuspješne, da ne kažem propale, države i njen najbolji proizvod je - filmska industrija, a najgori - političke stranke na vlasti. Danis Tanović je simbol onoga što je u BiH najbolje, i protiv sebe će imati ono što je u BiH najgore.
Dirljivo je čitati poruke Bosanaca i Hercegovaca na stranici gdje se potpisuje peticija podrške Danisu Tanoviću. http://www.petitiononline.com/boljabih/. Jedna Sanja piše ovako: "Nakon dugog i teškog rata, našom državom još uvjek vlada korupcija, siromaštvo i beznađe......Nadam se da će se patriotizam koji još uvijek u vama tinja, ipak probuditi. Zaista ne treba dugo da se dođe do zaključka da ako se svi mi udružimo, možemo promjeniti mnoge stvari."
"Ja sam doktor kliničke psihologije, moj je suprug elektroinžinjer i bili smo vrlo uspješni u Australiji te su naši motivi povratka u Sarajevo isključivo emotivne prirode. Slično kao i Danis nakon 4 mjeseca boravka ovdje zaključili smo da normalan život u BiH nije moguć ukoliko se nešto ne promijeni i spremni smo doprinijeti tim promjenama jer nam je druga opcija da spakujemo kofere i idemo opet u Australiju."
"Bravo Danise, vrijeme je da se bagra otjera u mišije rupe gdje im je mjesto!"
"Nikada nisam bio član niti jedne stranke ali ove hoću, dosta nam je više da nas čobani prave budalama!"
"Meni je muka od vječne nacionalističke furke... Želim biti Hercegovac, želim bit' Bosanac..."
"Go Danis, GO!"
"Kod nas vlada primitivizam kojem se nekako mora stati u kraj......Mislim da je ovo dobar put za borbu protiv onih koji uništavaju budućnost!"
"Uh, što nisam milioniti potpisnik!"
"Napokon da neko ko je nešto značajno postigao u životu pokušava da se bavi politikom. Do sada su se politikom bavili uglavnom nesposobnjakovići koji su kroz politiku, korupciju, sluđivanje ovog napaćenog društva gradili svoj jadni i mizerni ego i nastojali da se preko veze upišu u "kremu društva" - samo nisu shvatali da ta krema u normalnom svijetu podrazumijeva normalne sastojke, a ne kanalizacioni mulj, u kakvom oni istinski svih ovih godina uživaju."
"Volio bih da ova inicijativa istinski preraste u ozbiljan otpor trenutno dominirajućem sistemu vrijednosti u našem društvu."
Ne treba biti mudar pa shvatiti da je ova inicijativa poraz stranaka na vlasti, ali još veći poraz - opozicije. Ako pored tako loše vlasti opozicija već godinama ne umije da dobije podršku građana ovako kako sada podržavaju Danisa Tanovića, tada SDP imati veliki problem sa - samim sobom.
Tako jedna ideja i jedno opredjeljenje da se nešto URADI i POKRENE i pruži otpor - stiče sve više podrške. "U ovakvoj situaciji imam dva izbora: Ili fino sa porodicom spakovati kofere i nostalgiju liječiti povremenim dolascima ovamo ili pokušati nešto promijeniti - izjavio je Danis Tanović za sarajevsko "Oslobođenje." Bosanskohercegovački oskarovac bez uvijanja poručuje kako je njegov cilj promijeniti vlast, ali....."Nešto drugo je još važnije: promijeniti masovno uvjerenje da se ne može ništa učiniti, da smo osuđeni na ovakav, iako građani Bosne i Hercegovine zaslužuju i mogu imati puno bolji život".
U pravu je Danis Tanović. To što se dešava u BiH je neka vrsta mazohizma: narod zna da ih ovi uništavaju ali uvijek glasa sa njih. Kao što je i počeo one davne 1990-e kad je Alija Izetbegović u onom predizbornom vremenu bio vidno zadovoljan što je uređivačka politika TV Sarajevo definirala jednaka prava za sve stranke. Rekao mi je u tom razgovoru da to nije očekivao i da je mislio da će se morati u razgovoru sa mnom boriti za jednaki tretman. Vjerujem da je i otišao ne vjerujući mojim riječima. Razgovor je trajao tek malo duže od pola sata bez ijednog ozbiljnog neslaganja. “Mislio sam gospodine Pejiću da ste vi komunista!” - rekao mi je odlazeći.
“Gospodine Izetbegoviću, ja sam - novinar!” - odgovorio sam.