BiH nema zakon koji bi omogućio oduzimanje nelegalno stečene imovine. Zbog toga u ovoj zemlji, kao i u nekim drugim u regiji, "novopečeni bogataši", i kada ih stigne ruka pravde, izdrže zatvorsku kaznu, najčešće blagu, ali u njihovom posjedu ostaje sve što su stekli na kriminalan način. Odnedavno, poseban odjel Agencije za istrage i zaštitu - SIPA bavi se istragama o tzv. pranju novca.
Finansijsko obavještajno odjeljenje Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA), u saradnji sa drugim organima, prošle godine otvorilo je oko 250 istraga sa sumnjom pranja novca, te uputilo nadležnim organima 22 izvještaja u vezi sa ovim krivičnim djelom. Direktna šteta proizašla iz ovih djela je oko 66 miliona konvertibilnih maraka. U fokusu istraga ovog odjeljenja bio je i veći broj krivičnih djela kojima je stvoren tzv. prljavi novac.
Šef finansijsko-obavještajnog odjeljenja Sipe Siniša Karan objašnjava da su to pretežno krivična djela trgovine ljudima, poreske utaje, zloupotrebe položaja i ovlaštenja, prevare i slično. On kaže da je u prošloj godini posmatrano gotovo 3.500 pravnih i fizičkih lica i navodi gdje se sve pojavljivao prljavi novac:
«Utvrdili smo da su u 2007. prije svega bili ugroženi sektori vrijednosnih papira, sektor osiguranja, bankarski sektor, sektor mikrokreditnih organizacija, sektor privatizacije, a kroz te tipologije se ističu i PDV prevare, prevare u procesu privatizacije, kupovine vrijednosnih papira, raznih oblika krijumčarenja ljudi, trgovine drogom itd.»
Domaći sudovi, barem prema dosadašnjoj praksi, rijetko izriču kaznu oduzimanja nelegalno stečene imovine. O tome svjedoči i podatak da je ova kazna izrečena samo jednom od 67 fizičkih i pravnih lica pravosnažno presuđenih za pranje novca prošle godine u Sudu BiH.
Iako Siniša Karan tvrdi da su pojačane i preventivne i represivne mjere, problem je, smatraju analitičari u činjenici da ova oblast nije adekvatno zakonom regulisana. Ekonomista Svetlana Cenić ističe da sudovi nemaju mogućnost oduzimanja nelegalno stečene imovine, a vrlo često se dešava da se okrivljeni nagodi da plati, naprimjer, pola iznosa koji je pronevjerio:.
«To su pare poreskih obaveznika, to su pare građana. I niko na planeti nema pravo da se pogađa oko toga. Drugo, znate, svak će ući u taj rizik. Uzme pare, nagodi se, ostaje mu pola toga - SUPER! Platio neku uslovnu kaznicu, blago meni, a vila i sva ostala imovina ostaje. To je katastrofa! Onda svako vidi da je profitabilno i sigurno biti kriminalac. Imate istaknute političare koji imaju zvaničnu presudu, i treba da nadoknade pare. Kad će? Prvo ih štiti imunitet, drugo - kad će nadoknaditi pare, treće - nagode se da to isplate. I on, ugledan građanin, koji raspravlja o MOM moralu, vašem moralu i o kriminalu.»
Siniša Karan dodaje da SIPA ima mogućnost privremenog zamrzavanja imovine, do 5 dana, te da je prošle godine na ovaj način bilo blokirano 1,200.000 KM. Veći problem, po njegovom mišljenju, je imovina koja potiče iz krivičnih djela pranja novca putem nekretnina:
«Mi još nemamo jasne sudske presude u skladu s tim, mada da možemo komentarisati da u sadašnjim zakonskim propisima i krivično-pravnoj materiji, koliko god daju određene kapacitete u smislu da niko ne može zadržati predmet krivičnog djela i korist pribavljenu krivičnim djelima, u isto vrijeme nije popuno jasno na koji način se do kraja može oduzeti imovina na koju postoji sumnja da je predmet krivičnog djela, pogotovo u slučajevima kada se ona nalazi kod trećih lica.»
U nevladinoj organizaciji Transparency International BiH takođe podsjećaju na nedostatke krivičnog zakonodavstva BiH i smatraju da je rješenje u donošenju posebnog propisa koji bi regulisao postupak oduzimanja ilegalno stečene imovine. Menadžer u toj organizaciji Srđan Blagovčanin kaže da je Transparency International zbog toga predložio usvajanje propisa po italijanskom modelu koji predviđa oduzimanje imovine u građanskom postupku:
«S tim da, kada dođe do procesuiranja krivičnog djela, jednostavno se razdvaja postupak. Utvrđivanje krivične odgovornosti odvija se u okviru krivičnog postupka, a utvrđivanje porijekla imovine prebacuje se u građanski postupak, s tim da se na lice, za koje postoje osnovi sumnje da je imovinu steklo ilegalno, prebacuje teret dokazivanja zakonitosti sticanja imovine.»
Time bi se, pojašnjava Blagovčanin, znatno olakšao rad državnim institucijama s kojih bi se skinuo teret dokazivanja legalnosti stečene imovine. On podsjeća da je udar na ekonomsku snagu lica koja se procesuiraju za navedena djela upravo suština borbe protiv kriminala i korupcije.