Sjevernoatlantska alijansa bi na aprilskom samitu u Bukureštu trebala poslati pozivnicu za članstvo Albanije, Hrvatske i Makedonije u NATO, ocjenjuje u današnjem broju Washington Post.
"Uključenjem katoličke Hrvatske, sekularno- islamske Albanije i pravoslavne Makedonije" u NATO doprinijelo bi stabilnosti regiona, a akcioni plan za saradnju sa Gruzijom i Ukrajinom približio bi EU i Rusiju, i time olakšao njihov dijalog o demokratiji i energiji, piše vašingtonski dnevnik.
Vijekovima su balkanske zemlje i Istočna Evropa nosili reputaciju žarišta evropskih ratova i područja na kojem su se događaji genocid i masovna stradanja. Nakon 1949., NATO je osigurao poratni mir u Zapadnoj Evropi, a završetkom Hladnog rata, Alijansa je imala ulogu transformatora u izgradnji mira dalje u centralnoj i istočnoj Evropi. Sada NATO ima šansu da postavi temelj "trećem evropskom miru", ovog puta na Balkanu, i otvori dijalog koji može voditi četvrtom: konstruktivnijem odnosu između Evrope i Rusije, piše Washington Post.
Pred aprilski skup u Bukureštu, transatlanstski saveznici suočavaju se sa dva krucijalna pitanja. Prvo je da li poslati pozivnice za priključenje Albanije, Hrvatske i Makedonije u NATO, 15 godina nakon raspada bivše Jugoslavije. Druga dilemma je kakav odnos NATO treba imati sa Ukrajinom i Gruzijom, u periodu njihovog turbulentnog razvoja: treba li ih usmjeriti ka članstvu u Sjevernoatlantskoj alijansi ili isključiti iz procesa? Kritičari kažu da Albanija, Hrvatska i Makedonija nisu spremne za članstvo u NATO, te procjenjuju da bi povezivanje sa NATO mogao naškoditi razvoju demokratskih institucija u Ukrajini i Gruziji i njihovom odnosu sa Rusijom, sumnjičavom u odnosu na dalje širenje EU. Međutim, Albanija, Hrvatska i Makedonija već se osam godina pripremaju za ulazk u NATO, podsjeća vašingtonski dnevnik. Danas Hrvatska ima najimpresivnije ekonomske pokazatelje i cijene nekretnina u Jugoistočnoj Evropi. Albanija je poslala više vojnika u iračke vojne misije od mnogih NATO članica, a Makedonija prednjači u izgradnji integrisanog, multietničkog društva. Sada postoji šansa da se katolička Hrvatska, sekularno-islamska Albanija i pravoslavna Makedonija uključe u evroatlantsku zajednicu.
Ne zvuči loše, kometariše list. "Naravno, ove zemlje moraju još mnogo toga učiniti na ekonomskom i političkom planu, ali do sada se nije desilo da zažalimo zbog prijema novih članica. Zamislite da se čekalo da Grčka i Turska završe svoje unutrašnje sporove o pristupu NATO'u". Svako dalje odlaganje prijema Albanije, Hrvatske i Makedonije oslabiće regionalnu stabilnost na početku nadzirane nezavisnosti na Kosovu, te opasno usporiti našu misiju u Istočnoj Evropi, ocjenjuje Washington Post.
Drugi izazov, definisanje interesa u Ukrajini i Gruziji, još je jasniji.Te zemlje ne traže članstvo u NATO, iako bi bile oduševljene da ih tretiramo kao moguće članice. One žele oruđe sa kojim mogu da zaokruže svoje reforme i potom razmotre mogućnost kandidovanja za članstvo u Alijansi. A NATO ima već plan za takve zemlje nazvan "Akcioni plan za članstvo". Članstvo u tom Akcionom planu ne garantuje buduće članstvo u NATO, niti u EU. Njime se samo omogućava process bez rokova u kojem će Gruzija i Ukrajina potrošiti još mmnoge godine u rješavanju kritičnih pitanja stabilnosti, teritorijalnog integriteta, institucionalnih kapaciteta i odmrzavanja postojećih konflikata prije apliciranja za NATO članstvo.Time se takođe ne ugrožavaju odnosi tih država sa susjednom Rusijom. Konačno, tješnja veza Evrope sa Ukrajinom i Gruzijom približiće Brisel i Rusiju, time i olakšati njihov dijalog o demokratiji i energiji. Treci evropski mir je na dohvatu ruke, a rokovi za četvrti se mogu odrediti na samitu u Bukurestu. Ako se, umjesto toga, bude oklijevalo, posumjaće se u američke ciljeve i snagu evropskog jedinstva, zaključuje Washington post.
Vijekovima su balkanske zemlje i Istočna Evropa nosili reputaciju žarišta evropskih ratova i područja na kojem su se događaji genocid i masovna stradanja. Nakon 1949., NATO je osigurao poratni mir u Zapadnoj Evropi, a završetkom Hladnog rata, Alijansa je imala ulogu transformatora u izgradnji mira dalje u centralnoj i istočnoj Evropi. Sada NATO ima šansu da postavi temelj "trećem evropskom miru", ovog puta na Balkanu, i otvori dijalog koji može voditi četvrtom: konstruktivnijem odnosu između Evrope i Rusije, piše Washington Post.
Pred aprilski skup u Bukureštu, transatlanstski saveznici suočavaju se sa dva krucijalna pitanja. Prvo je da li poslati pozivnice za priključenje Albanije, Hrvatske i Makedonije u NATO, 15 godina nakon raspada bivše Jugoslavije. Druga dilemma je kakav odnos NATO treba imati sa Ukrajinom i Gruzijom, u periodu njihovog turbulentnog razvoja: treba li ih usmjeriti ka članstvu u Sjevernoatlantskoj alijansi ili isključiti iz procesa? Kritičari kažu da Albanija, Hrvatska i Makedonija nisu spremne za članstvo u NATO, te procjenjuju da bi povezivanje sa NATO mogao naškoditi razvoju demokratskih institucija u Ukrajini i Gruziji i njihovom odnosu sa Rusijom, sumnjičavom u odnosu na dalje širenje EU. Međutim, Albanija, Hrvatska i Makedonija već se osam godina pripremaju za ulazk u NATO, podsjeća vašingtonski dnevnik. Danas Hrvatska ima najimpresivnije ekonomske pokazatelje i cijene nekretnina u Jugoistočnoj Evropi. Albanija je poslala više vojnika u iračke vojne misije od mnogih NATO članica, a Makedonija prednjači u izgradnji integrisanog, multietničkog društva. Sada postoji šansa da se katolička Hrvatska, sekularno-islamska Albanija i pravoslavna Makedonija uključe u evroatlantsku zajednicu.
Ne zvuči loše, kometariše list. "Naravno, ove zemlje moraju još mnogo toga učiniti na ekonomskom i političkom planu, ali do sada se nije desilo da zažalimo zbog prijema novih članica. Zamislite da se čekalo da Grčka i Turska završe svoje unutrašnje sporove o pristupu NATO'u". Svako dalje odlaganje prijema Albanije, Hrvatske i Makedonije oslabiće regionalnu stabilnost na početku nadzirane nezavisnosti na Kosovu, te opasno usporiti našu misiju u Istočnoj Evropi, ocjenjuje Washington Post.
Drugi izazov, definisanje interesa u Ukrajini i Gruziji, još je jasniji.Te zemlje ne traže članstvo u NATO, iako bi bile oduševljene da ih tretiramo kao moguće članice. One žele oruđe sa kojim mogu da zaokruže svoje reforme i potom razmotre mogućnost kandidovanja za članstvo u Alijansi. A NATO ima već plan za takve zemlje nazvan "Akcioni plan za članstvo". Članstvo u tom Akcionom planu ne garantuje buduće članstvo u NATO, niti u EU. Njime se samo omogućava process bez rokova u kojem će Gruzija i Ukrajina potrošiti još mmnoge godine u rješavanju kritičnih pitanja stabilnosti, teritorijalnog integriteta, institucionalnih kapaciteta i odmrzavanja postojećih konflikata prije apliciranja za NATO članstvo.Time se takođe ne ugrožavaju odnosi tih država sa susjednom Rusijom. Konačno, tješnja veza Evrope sa Ukrajinom i Gruzijom približiće Brisel i Rusiju, time i olakšati njihov dijalog o demokratiji i energiji. Treci evropski mir je na dohvatu ruke, a rokovi za četvrti se mogu odrediti na samitu u Bukurestu. Ako se, umjesto toga, bude oklijevalo, posumjaće se u američke ciljeve i snagu evropskog jedinstva, zaključuje Washington post.