Uslijedile su reakcije iz opozicije, ali i nevladinog sektora koji smatraju da u sadašnjoj socijalno-ekonomskoj situaciji Republike Srpske nema mjesta povećanju plata funkcionerima.
Momir Dejanović, predsjednik nevladine organizacije „Centar za humanu politiku,“ iz Doboja kaže da je povećanje plata vladinim činovnicima drskost u situaciji kada postoje preče potrebe kao što su povećanje penzija, vraćanje stare devizne štednje i izvršavanje drugih obaveza. Zbog toga u Centru smatraju da Vlada rasipa novac namijenjen socijalnim kategorijama:
«Sada plata predsjednika vlade iznosi koliko dvogodišnja najniža zarada u Republici Srpskoj, ili koliko trogodišnja najniža penzija u Republici Srpskoj ili čak koliko jedanaestogodišnja naknada za socijalno ugrožene.»
I u Udruženju penzionera RS revoltirani su odlukom Vlade o povećanju plata premijeru i ministrima. Predsjednik Udruženja, Rade Rakulj, kaže da je problem generalno u povećanju plata svim državnim službenicima, u odnosu na socijalni sektor koji je zapostavljen, a od kojeg je takođe uzet porez na dodatu vrijednost:
«Samo od penzionera, na godišnjem nivou, za hranu i lijekove uzima oko 80 miliona. To je stravično velika cifra koja se ne vraća ovome sektoru, a država preuzima glavninu društvenog proizvoda i država dijeli. I dabome, oni koji su bliže vlasti, oni uzimaju, a što dalje idete, sve je gore. Za penzionere ostaje sve manje.»
Premijer Republike Srpske, Milorad Dodik, podsjeća da je odluka o povećanju plata zakonita i usaglašena sa sindikatima:
«Mislim da je od svega najvažnije, naravno, činjenica da je to sve usaglašeno sa čitavim sistemom javne potrošnje koji je u okviru bruto-društvenog proizvoda sveden na 36,4 posto, a plate budžetskih korisnika svedene su sa 31 na 29 posto u strukturi budžeta.»
Da Vlada nije mislila samo na svoje činovnike, javnost bi trebalo da uvjeri i odluka da se najniža penzija u Republici Srpskoj poveća sa 135 na 150 KM. Odluku o povećanju mjesečnog budžeta najsiromašnijih penzionera za 15 maraka, Vlada je donijela istoga dana kada je odlučila da premijerova plata bude 33 puta veća od najmanje penzije. Šta na to poručuju oni sa socijalnog dna?
Građanin I : «Vlada, kako je nama povećala 10-15 maraka, onda je sebi malo uzela. Trebala je još uzeti.»
Građanin II: «Živim od neke invalidnine i patim se k'o Isus Krist. A šta bih? Grozno. Žalosno.»
Najviše zamjerki na povećanje plata premijeru i ministrima očekivalo bi se od onih koji zastupaju prava radnika, ali iz Saveza sindikata Republike Srpske stiže vrlo blagonaklon stav prema posljednjoj odluci Vlade. Iako su u Savezu izračunali da će premijer i ministri godišnje koštati 1,3 miliona maraka bruto, dojučerašnji najoštriji borac za socijalnu pravdu Republike Srpske, prva dama tog sindikata, Ranka Mišić, smatra da to nije previše s obzirom na Vladin učinak:
«Za dobar rad treba dati dobru platu, a za nerad, svaka plata je previsoka.»
Rade Rakulj iz Udruženja penzionera Republike Srpske kaže da se najugroženija populacija više ne može osloniti na sindikat jer se unutar ove institucije utrkuju ko će više podići vlastima. Slično mišljenje ima i Momir Dejanović:
«Izjava predsjednika Sindikata Republike Srpske, da ne znamo da je ona predsjednik, više liči na izjavu portparola, kada ona govori o tome da predsjednik Vlade i neki ministri zaslužuju i veće plate nego što će imati poslije ovog povećanja.»
Dejanović je iznenađen ne samo izostankom reakcije Sindikata, već i drugih organizacija koje treba da štite prava socijalno ugroženih kategorija. Iako su građani ogorčeni posljednjom odlukom Vlade Republike Srpske o povećanju plata funkcionerima, kaže Dejanović, u proteste za poboljšanje svog statusa, ovoga puta nema ko da ih povede.