Zemlje regiona usko su povezane kada je u pitanju proizvodnja i trgovina električnom energijom. I u sličnim su problemima: niko nema dovoljno električne energije i svi uvoze značajnu količinu.
Ove godine navršava se 120 godina kako je u Bosni i Hercegovini upaljena prva električna sijalica koja je, zahvaljujući agregatu na parni pogon, osvijetlila direkciju rudnika u Zenici. Današnja proizvodnja struje u Bosni i Hercegovini iznosi oko 13 hiljada gigavata godišnje, što upotpunosti zadovoljava domaće i čak omogućava izvoz od preko 1000 gigavata. Pojedini analitičari kažu da bi situacija bila i puno povoljnija kada bi se uspostavila funkcionalnost tržišta na kojem suvereno vladaju tri elektroprivrede.
U Asocijaciji Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije kritikuju obje entitetske vlade zbog odbijanja donošenja strateških dokumenata i nekoordinacije u razvoju elektroenergetskog sektora. Član političkog savjeta Acipsa Reuf Bajrović:
Nevladin sektor neprestano kritikuje Vladinu energetsku politiku zbog garantovanih subvencija podgoričkom Kombinatu aluminijuma, ali i namjere da gradi energetska postrojenja koja su, po njihovim tvrdnjama, u suprotnosti sa održivim razvojem i određenjem ekološke Crne Gore. Iako je proizvodi dovoljno za domaće potrebe, Crna Gora pati od velikog nedostatka električne energije. Razlog ovog paradoksa leži u činjenicu da je tokom privatizacije podgoričkog Kombinata aluminijuma Vlada garantovala novim vlasnicima određene količine struje do 2010. godine i to po povlašćenim cijenama. Crnoj Gori nedostaje četrdesetak posto električne energije. Po elektroenergetskom bilansu za 2008. godinu bruto-konzum potrošnje u Crnoj Gori planiran je na 4800 gigavat sati, kaže Dragan Bojović, član Odbora Crnogorske agencije za Energetiku:
U Asocijaciji Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije kritikuju obje entitetske vlade zbog odbijanja donošenja strateških dokumenata i nekoordinacije u razvoju elektroenergetskog sektora. Član političkog savjeta Acipsa Reuf Bajrović:
«Elektroprivreda Republike Srpske ide u određene projekte sa elektroprivredama iz regiona, kao Crne Gore i Srbije. Dugoročno mi nećemo moći, ako se takva situacija nastavi, nećemo moći doći do rješenja ni unutar Federacije, zato što Federacija nema saradnju sa Elektroprivredom RS, a recimo, Elektroprivreda Herceg Bosne želi da radi nešto na svoju ruku, što znači da mi imamo potpuno rasparčano tržište, što nije nigdje slučaj.»
Savjetnik u Ministarstvu energije rudarstva i industrije Federacije BiH Hilmo Šehović:
«Osnovni je problem što Bosna i Hercegovina na nivou države nema kompetencija za energetiku, a to znači strategija energetike na nivou države, zakon energije na nivou države, energetska efikasnost na nivou države, nema institucija niti statistike na izradi bilansa na nivou države, što je naša obaveza po svim ovim ugovorima.»
Savjetnik u ministarstvu za privredu energetiku i razvoj republike srpske Milorad Živković kaže nije tačno da elektroenergetski sektor nije regulisan i na državnom nivou. To je regulisano i zadacima datim Ugovorom o pridruživanju energetskom tržištu zajednice jugoistočne evrope koji je potpisan još 2006. godine:
«Znate vrlo dobro da je na nivou Bosne i Hercegovine uspostavljena jedinstvena prenosna kompanija, da je uspostavljen nezavisni operator sistema, koji upravlja prenosnom mrežom, da su uspostavljena regulatorna tijela koja imaju zadatak da utvrđuju cijene za regulisane djelatnosti, kao što je prenos električne energije na visokonaponskoj prenosnoj mreži, prenosu električne energije na distributivnoj mreži, zatim davanje saaglasnosti, obavljanje trgovine električnom energijom.»
Osim u načinu uređenja, postoji i neslaganje oko regionalne saradnje. Premijer Republike Srpske još prije četiri mjeseca pokrenuo je inicijativu za stvaranje unije ili zajedničkog preduzeća elektroprivreda Republike Srpske, Federacije BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, koje bi bilo zaduženo za trgovinu i investiranje u električnu energiju. Za sada nema informacija o realizaciji inicijative, mada se već ostvaruju pojedinačni oblici saradnje. Direktorica Elektroprivrede Republike Srpske Branislava Milekić:
«U toku je usaglašavanje ugovora o osnivanju zajedničkog preduzeća između elektroprivreda Republike Srpske i elektroprivreda Srbije, znači to je osnivanje preduzeća radi izgradnje objekta u gornjem slivu Drine, znači, preduzeće bi se zvalo «Gornja Drina – Foča».
Predsjednik bosanskohercegovačkog komiteta međunarodne konferencije za velike električne sisteme CIGRE Rusmir Mahmutčehajić smatra da bi, prije regionalnog, prvo trebalo dobro uvezati domaći sistem:
«To je danas razjedinjen, tehnički neorganiziran sistem koji se sve više pokazuje kao neka vrsta crne rupe u regionu.»
Izvršni direktor za pogon i održavanje u Elektroprivredi BiH, Emir Aganović, ističe da nema potrebe za potpisivanjem bilo kakvih ugovora mimo postojećeg o zajednici jugoistočne Evrope:
«Mislimo da implementacija će donijeti zapravo do neke vrste unije, odnosno do nekakvog nivoa saradnje između svih elektroenergetskih subjekata u regiji i kreiranja nekog tržišta kakovo je slično u Evropskoj uniji.«
Aganović kaže i da Bosna i Hercegovina, ukoliko ostanu sadašnji kapaciteti poslije 2013. godine, neće moći zadovoljiti ni domaće tržište, a kamoli izvozno, te da je u tom pravcu potrebno raditi na definisanju jasne strategije razvoja elektroenergetskog sektora.
I Hrvatska bi mogla imati problema u opskrbi
Hrvatska po povezanosti dalekovodima sa svojim susjedima može služiti kao primjer Europi, ali zbog uskih grla izvan regije i zbog toga što se u zadnjih 20 godina nije izgradilo nove proizvodne kapacitete, uskoro bi, kao i u drugim državama Jugoistočne Europe, moglo doći do ozbiljnih problema u opskrbi, upozoravaju eksperti.
I Hrvatska bi mogla imati problema u opskrbi
Hrvatska po povezanosti dalekovodima sa svojim susjedima može služiti kao primjer Europi, ali zbog uskih grla izvan regije i zbog toga što se u zadnjih 20 godina nije izgradilo nove proizvodne kapacitete, uskoro bi, kao i u drugim državama Jugoistočne Europe, moglo doći do ozbiljnih problema u opskrbi, upozoravaju eksperti.
Hrvatska će u 2008. godini potrošiti oko18 milijardi kilovat-sati električne energije, od toga u vlastitim izvorima na teritoriju Hrvatske može proizvesti 11,5 do 12 milijardi kilovat-sati.
Hrvatska će u 2008. godini potrošiti oko18 milijardi kilovat-sati električne energije, od toga u vlastitim izvorima na teritoriju Hrvatske može proizvesti 11,5 do 12 milijardi kilovat-sati, ovisno o hidrološkoj situaciji. Uvoz iz Slovenije, iz zajedničke nuklearne elektrane Krško, je oko 2,5 milijarde kilovat-sati. Kako stoji sa Bosnom i Hercegovinom, za Radio Slobodna Europa govori savjetnik u tvrtci koja se bavi trgovinom električnom energijom «Korlea» i dugogodišnji stručnjak Hrvatske elektroprivrede Ante Jelčić:
«Za ovu godinu imamo još jednu milijardu iz BiH, na osnovu toga što smo mi tamo gradili naše elektrane Tuzlu i Kakanj. U dijelu koji sada kontrolira Republika Srpska nije riješeno još ništa. Nakon 2008. godine više nema isporuka iz Elektroprivrede BiH Sarajevo.»
Ostalo se kupuje na slobodnom tržištu. Međutim, kako nijedna od država Jugoistoka Europe – osim Bosne i Hercegovine koja sama sebe pokriva – nema dovoljno električne energije, cijela regija ima ozbiljan problem. Kako to može vrijediti za Hrvatsku, kada po riječima eminentnog stručnjaka, ravnatelja Energetskog instituta «Hrvoje Požar» Gorana Granića, u povezivanju sa susjedima možemo biti primjer Europi:
«Hrvatska je možda lider u Evropi po povezanosti sa susjedima. Rijetko koja zemlja ima takve mogućnosti tranzita i transporta u odnosu na svoja vlastita opterećenja. U tome smo apsolutno najbolji i to je nešto što bi moglo poslužiti kao uzor drugim zemljama.»
Međutim, problem je u tome što ni sama Italija nema dovoljno energije. Moglo bi se do nas dovesti energiju iz zapadne Europe preko Slovačke i Mađarske, ali i Mađarska ima manjak energije i koristi kapacitete za sebe, kaže Jelčić. Drugi je pravac iz Ukrajine, međutim ona najvećim dijelom nije povezana na europsku interkonekciju, pa ne može izvoziti u Europu, a iz onog dijela koji je povezan Hrvatska uvozi oko četiri milijarde kilovat-sati godišnje. Postoji i pravac Austrija-Slovenija, ali njega najviše koristi
Slovenija da pokrije vlastite manjkove, kaže Jelčić:
«Problem je da li će se uopće, za ovo naše područje, moći zatvoriti ova godina. U ljeto, kada bude jedan dio termoelektrana u remontu, a potražnja za električnom energijom velika, ponajprije radi klima-uređaja, veliko je pitanje hoće li se moći cijela Jugoistočna Evropa zatvoriti od ove energije koju može dobiti, iz ovih pravaca koje sam naveo.»
Kao da se posljednjih deceniju i po zaboravilo na izgradnju elektroenergetskih kapaciteta, kaže Jelčić:
«U zadnjih 15 godina praktično ništa od proizvodnih objekata nije napravljeno i ne može se više fizički dovući toliko energije, bez obzira što imamo dobre prijenosne veze sa susjedima. Ali nismo usko grlo mi i naši susjedi, uska grla su dalje od nas. Znači, energija, otuda gdje je ima, ne može se prenijeti u ovaj dio gdje fali.»
Tog problema su svjesni i u Hrvatskoj elektroprivredi. Direktor razvoja Alfredo Višković u izjavi za naš radio:
«Imamo zastarjele tehnologije i zapravo je nužna gradnja novih objekata, i to gradnja sa diverzificiranim energentima. Ne gradnja isključivo na plin, isključivo na naftu, isključivo na ugljen. Treba tražiti optimalan miks energenata za proizvodnju energije.»
Crnoj Gori nedostaje oko 40 posto električne energije
Crnoj Gori nedostaje oko 40 posto električne energije
Nevladin sektor neprestano kritikuje Vladinu energetsku politiku zbog garantovanih subvencija podgoričkom Kombinatu aluminijuma, ali i namjere da gradi energetska postrojenja koja su, po njihovim tvrdnjama, u suprotnosti sa održivim razvojem i određenjem ekološke Crne Gore.
"Proizvodnja iz domaćih izvora je 2.823 GWh (gitavat-sata), a pozitivni saldo razmjene sa Elektroprivredom Srbije za Pivu je 317 GWh. Uvoz Elektroprivrede, za sve potrošače u Crnoj Gori osim za KAP, je 850 GWh. Kombinat aluminijuma sam uvozi 813 GWh. Sve to ukupno čini 4.800 GWh. Kada se saberu količine iz uvoza koje obezbjeđuje Elektroprivreda, za sve ostale potrošače u Crnoj Gori ukupan uvoz iznosi 1663 GWh, što procentualno na ukupan konzum iznosi 34,6 odsto. Toliko će, iduće godine, biti uvezeno."
Strategija razvoja energetike do 2025. godine predviđa gradnju elektrana na Morači. Prema najavama, u planu je i izgradnja hidroelektrane Boka koja bi koristila vodu iz Bilećkog jezera na čiji dio Crna Gora polaže prava, što će biti predmet pregovora sa Republikom Srpskom. Strategijom je predviđeno da će Crna Gora do 2025. godine povećati potrošnju električne energije za milijardu kilovat-sati, ali da bi sopstvenom proizvodnjom ostvarila i simboličan višak koji bi mogla da izveze. Tome bi, između ostalog, trebalo da doprinesu gradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja, četiri elektrane na Morači, jedne na Komarnici.
Ukupne investicije za izgradnju novih velikih elektrana procijenjene su na skoro 840 miliona eura. Kritičari Strategije ukazuju na brojne nedostatke ovog dokumenta. Slavko Hrvačević, funkcioner opozicionog Pokreta za promjene, podsjeća na pravo Crne Gore na dio proizvodnje srbijanske hidrocentrale Bajina Bašta:
Ukupne investicije za izgradnju novih velikih elektrana procijenjene su na skoro 840 miliona eura. Kritičari Strategije ukazuju na brojne nedostatke ovog dokumenta. Slavko Hrvačević, funkcioner opozicionog Pokreta za promjene, podsjeća na pravo Crne Gore na dio proizvodnje srbijanske hidrocentrale Bajina Bašta:
"Ja sam nekoliko puta u Skupštini Crne Gore ponavljao - šta je sa našim dijelom u Hidroelektrani Bajina Bašta. To je četvrti agregat čija proizvodnja nije mala. Oko 350 miliona KWh godišnje. To je otprilike više od trećine proizvodnje Hidroelektrane Perućica."
Ekolozi se protive izgradnji velikih hidrocentrala, a Siniša Stavović, direktor ekološke organizacije "Most" upozorava i na moguće štetne posljedice mini elektrana:
"Pominje se mnoštvo malih hidroelektrana koje nijesu nimalo bezazlene po prirodu i u ovom nacrtu se skoro slavodobitno najavljuju. Ja očekujem da će javnost znati da odgovori na neka negativna rješenja koja se pominju u nacrtu i da će parlament naći načina da i ta negativna rješenja ne prođu u konačnoj verziji dokumenta."
Aleksandar Drljević, "Zeleni Crne Gore":
"Zbog potenciranja razvoja Crne Gore u energetskom smjeru i potapanja najvećih prirodnih resursa kao što su ovi naši kanjoni, pri tom neiskorišćavanja drugih potencijala koji su u Crnoj Gori nesebično zastupljeni kao što je energija sunca i energija vjetra, apsolutno je neprihvatljivo dati prodršku jednom takvom strateškom opredjeljenju."