*Prva presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koja nalaže isplatu penzija prema mjestu sticanja tog prava. *Vlasnici nacionalizovane i konfiskovane imovine nezadovoljni predloženim zakonskim rješenjima, prema kojim bi, umjesto nekad oduzetih, dobili zamjenske stanove. *Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske o planovima za ovu godinu. *U Bosanskoj Posavini i dalje nezadovoljstvo zbog loših rezultata povratka.
Penzioner iz Sarajeva, Duško Karanović, dobio je presudu Evropskog suda pravde u Strazburu, u kojoj se nalaže Fondu PIO/MIO Federacije BiH da mu isplaćuje penziju, odnosno da se u ovom slučaju primjeni ranija odluka Doma za ljudska prava BiH, kao i Ustavnog suda BiH o isplati penzija prema mjestu sticanja prava na penziju. Sud u Strazburu utvrdio je da je isplatom penzija Karanoviću na raniji način vršena diskriminacija prema Dušku Karanoviću, te naložio Federaciji BiH da se sa takvom praksom prekine, a Karanović vrati pod okrilje Fonda PIO/MIO FBiH.
Za naš program Duško Karanović kaže:
„Prije rata sam živio i radio u Sarajevu. Sav radni staž sam stekao u FBiH. Jedan dio staža sam stekao u Drvaru, drugi u Sarajevu. Penzionisan sam 1987. godine, penziju sam primao u Sarajevu. Godine 2000. sam se vratio, povratio stan i u Sarajevu sam sve do sada. Kad sam došao, tražio sam da penziju primam ovdje, međutim nisu mi dali, jer su, navodno, Fond PIO/MIO FBiH i Fond penzijskog osiguranja Republike Srpske zaključili nekakav sporazum u kojem su utvrdili da penzioneri primaju penzije tamo gdje su se zatekli maja 2000. godine. Na osnovu toga su mi osporili pravo na penziju. Ja sam onda podnio tužbu Domu za ljudska prava Bosne i Hercegovine i oni su 2003. godine donijeli presudu u moju korist – da primam penziju u Sarajevu i da mi isplate razliku penzije koju sam ostvarivao u Republici Srpskoj do 2000. godine do iznosa koji bih primao u federalnom Fondu. Niti su mi isplatili tu razliku, niti su me primili, navodno zbog toga jer nisam diskriminisan. A u Domu za ljudska prava je 12 sudija – šest domaćih i šest stranih – utvrdilo da sam prema međunarodnoj konvenciji ja diskriminisan i da me moraju primiti da tu primam penziju. Rekli su da to treba da sprovede OSCE. Išao sam kod njih, međutim u OSCE-u su mi rekli da oni mogu samo da ih ubjeđuju. Obraćao sam se Vladi FBiH, obraćao sam se ombudsmenima, kao i Ustavnom sudu, ali niko mi nije pomogao. Onda sam odlučio da ne mirujem i podnio sam tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Prije dva-tri dana sam od njih dobio presudu u moju korist – da moraju da me tu prime za penziju i da moraju da mi plate razliku. Međutim, sumnjam da će oni tu presudu provesti.“
Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Rade Rakulj najavio je danas da će 20.000 penzionera iz RS-a, ukoliko Federacija BiH ne prihvati da riješi problem, ići stopama Duška Karanovića i tražiti ostvarivanje prava pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Rakulj je apelovao na pravne eksperte resornih ministarstava i fondova u oba entiteta da se dogovorom konačno riješi pitanje isplate penzija prema mjestu ostvarivanja prava na penziju, odnosno prema mjestu njihove zarade.
* * * * *
Članovi Udruženja vlasnika nacionalizovane i konfiskovane imovine Federacije BiH ponovili su ovih dana svoj stav protiv usvajanja izmjena Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, jer je – kako ističu - nepravedan prema izvornim vlasnicima imovine, te da bi njima trebale biti vraćene oduzete stambene jedinice, a ne dodijeljeni zamjenski stanovi. Predstavnik Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ Tomislav Batinić o cijeloj situaciji, odnosno o istoriji donošenja zakona kaže:
„Zakon je u prvoj verziji predvidio otkup stanova, uz suglasnost vlasnika imovine, nakon čega su članovi Udruženja ,Dom‘ uložili apelaciju Ustavnom sudu Federacije BiH, koji je to isto pravo svojom odlukom dao svim korisnicima nacionaliziranih stanova. Izmjenama zakona je predviđeno da općine, na čijoj su teritoriji nacionalizirani objekti, dodijele vlasnicima zamjenske stanove, a nosiocima stanarskog prava omoguće otkup. To je prošlo na Zastupničkom domu FBiH. Konačna odluka je na Predstavničkom domu Federalnog parlamenta, gdje je to zaustavljeno jer je Islamska zajednica odnosno Vakufska direkcija uložila oštar prigovor. Svi izvorni vlasnici su suglasni u tome da ovaj zakon prije svega nije trebalo donositi, već je to pitanje trebalo rješavati u ukupnom imovinskom paketu, to jest kroz Zakon o denacionalizaciji. Vrlo je smiješno, pa čak i porazno za pravnu struku da se izdvoji jedan imovinski dio i da se tretira posebnim zakonom. To je jedna svojevrsna prevara i obmana, a u režiji aktualne vlasti i u sprezi sa politikom. Glas izvornih vlasnika ne dopire do parlamenta, već se to rješava u kuloarima i lobističkim krugovima onako kako je to njima po volji. Ako bi ovaj zakon prošao, smatramo da bi se na taj način potvrdila otimačina koja je izvršena od 1945. pa do pedesetih godina. Ako bi ovaj zakon prošao, onda bi bio ,stavljen pečat‘ na pljačku koja je u ono doba izvršena.“
Podršku vlasnicima nacionalizovane i konfiskovane imovine daje i SDP Mostar, čiji predstavnik Zoran Perić ističe da bi za rješavanje ove situacije najbolje bilo iskoristiti stanove za koje niko nije ponio zahtjeve za otkup:
„Zakon, ovakav kakav je, bi trebalo odbiti i stvar vratiti na početak. Rješenje čitave ove problematike je vrlo jednostavno. Naime, ostao je veliki broj stanova na koje niko nije podnio zahtjev za povrat i to bi moglo biti rješenje problema nacionalizovanih stanova. Dakle, ljudima koji žive u nacionalizovanim stanovima dati stanove na koje niko nije podnio zahtjev za povrat, a izvornim vlasnicima nacionalizovanih stanova vratiti njihove. Dakle, to je pitanje dobre volje i pitanje zakonskog rješenja. Da ima imalo želje da se ovaj problem riješi, prvo bi se krenulo od toga da se vidi kolika je ukupna nacionalizovana imovina (poslovni prostori, zemljišta, stanovi i tako dalje), da se to sabere s onim s čim država danas raspolaže (od opštine, kantona, Federacije BiH do države) i onda tražilo rješenje ovog problema. Smatram da bi oni koji su oštećeni trebali da nađu jedan zajednički jezik i da, u saradnji s vlastima, nađu adekvatno i najbrže rješenje.“
Izmjene Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo je usvojio Predstavnički dom Federalnog parlamenta, dok se delegati Doma naroda, i pored nekoliko pokušaja, o tome još nisu izjasnili. Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH odgodio je izjašnjavanje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
Izjašnjavanje je odgođeno nakon rasprave o izmjenama ovog zakona, na koji su uložena tri amandmana, o kojima se Vlada nije izjasnila, jer nije dobila mišljenje Ureda za zakonodavstvo. Amandmani predviđaju da se građanima koji imaju rješenja bivšeg Federalnog ministarstva odbrane, a koji zbog njegovog gašenja nisu mogli ući u posjed stana, dozvoli potpisivanje ugovora, posjedovanje i otkup tzv. vojnih stanova. Predloženo je da rješenja o dodjeli stana, izdata do 31. decembra 2005. godine od komandanta Zajedničke komande Vojske Federacije BiH, budu konačan osnov „za predaju stana u posjed i korištenje“, čime bi sadašnji korisnici postali nosioci stanarskog prava s pravom na otkup. Rješenje ovog pitanja, koje opterećuje trenutne korisnike ovih stanova i one koji su dobili rješenja za njihov otkup, tako je odgođeno dok se Vlada Federacije BiH izjasni o poslaničkim amandmanima.
* * * * *
S Omerom Brankovićem, ministrom za izbjeglice i raseljena lica Vlade Republike Srpske, razgovaramo o dosadašnjem povratku u ovaj entitet, kao i o narednim planovima:
RSE: Gospodine Brankoviću, možete li nas podsjetiti koliko se izbjeglica do sada – dakle ukupno – vratilo u RS i koliko je za tekuću 2008. godinu izdvojeno novca?
BRANKOVIĆ: Od rata naovamo se u Republiku Srpsku vratilo preko 250.000 ljudi (tu statistiku je radio UNHCR prije dvije godine). Za povratak Hrvata i Bošnjaka u 2008. godini je izdvojeno pet miliona i trista hiljada konvertibilnih maraka. Za povratak Srba u FBiH u 2008. godini je izdvojeno dva i po miliona konvertibilnih maraka. Za infrastrukturu izbjegličkih naselja je izdvojeno milion i devetsto konvertibilnih maraka. To je budžet koji je usvojila Narodna skupština, a mi ta sredstva raspoređujemo. Problem je Zakon o javnim nabavkama. Procedure se otežu. Kao što znate, na Parlamentu BiH je preko 50 amandmana za izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama. Ne znam kako će to ići, međutim potrebno je da se procedure svedu na minimum.
RSE: Koji su planovi za ovu godinu?
BRANKOVIĆ: Budžet je usvojen. Mi već pravimo program rješavanja pitanja izbjeglih, raseljenih i povratnika. Raspoređujemo novčana sredstva po opštinama iz granta koji je usvojila Narodna skupština na osnovu podataka kojima raspolaže državno ministarstvo i mi kao resorno ministarstvo. Nastojimo da uključimo što više opština. U Republici Srpskoj su 63 opštine, a problemi su ogromni. Nastojimo da zadovoljimo sve, koliko možemo. Nastojaćemo da skratimo procedure. Nadamo se da će Zakon o javnim nabavkama doživjeti svoje izmjene i da ćemo ići dosta brže. U Republici Srpskoj za alternativni i individualni smještaj izbjeglih i raseljenih lica iz reda srpskog naroda izdvajamo – i to nam je ogroman problem – negdje oko sedam miliona maraka. Prošle godine smo, po prvi put u istoriji ministarstva, izvršili sve obaveze bez budžetske rezerve.
RSE: Da li će se problem izbjegličkih centara konačno riješiti?
BRANKOVIĆ: Na nivou države BiH imamo takozvani projekat CEB – obnova 500 stambenih jedinica na nivou entiteta. Sa Evropskom investicionom bankom smo ušli u kreditni aranžman, Vlada FBiH, Brčko Distrikt i mi, i iduće godine treba da se obnovi 500 stambenih jedinica u jednom i u drugom entitetu. Problem je u tome što su u alternativnim smještajima uglavnom stari ljudi. Tipična gerijatrija i socijala. Gdje sa starom babom, sa starim djedom, od 80-90 godina, koji imaju neke penzijice od 100-120 maraka ili nemaju ništa? Postoji ideja našeg ministarstva da se ti ljudi zbrinu u gerijatrijske domove, gdje bi imali zdravstvenu njegu, ishranu i tako dalje. Nadam se da će vlada imati razumijevanja za to i da ćemo krenuti u tom pravcu.
RSE: U posljednje vrijeme sve češće se pominje neophodnost uspostave tzv. imovinskog fonda, iz kojeg bi se mogla nadoknaditi šteta građanima za uništenu imovinu tokom ratnih godina. Šta vi mislite o tome?
BRANKOVIĆ: Tačno je da postoje naznake, kako ovdje u Republici Srpskoj, tako nešto malo i u FBiH. Međutim, ja to ne bih komentarisao jer je to više političko pitanje.
* * * * *
Za naš program Duško Karanović kaže:
„Prije rata sam živio i radio u Sarajevu. Sav radni staž sam stekao u FBiH. Jedan dio staža sam stekao u Drvaru, drugi u Sarajevu. Penzionisan sam 1987. godine, penziju sam primao u Sarajevu. Godine 2000. sam se vratio, povratio stan i u Sarajevu sam sve do sada. Kad sam došao, tražio sam da penziju primam ovdje, međutim nisu mi dali, jer su, navodno, Fond PIO/MIO FBiH i Fond penzijskog osiguranja Republike Srpske zaključili nekakav sporazum u kojem su utvrdili da penzioneri primaju penzije tamo gdje su se zatekli maja 2000. godine. Na osnovu toga su mi osporili pravo na penziju. Ja sam onda podnio tužbu Domu za ljudska prava Bosne i Hercegovine i oni su 2003. godine donijeli presudu u moju korist – da primam penziju u Sarajevu i da mi isplate razliku penzije koju sam ostvarivao u Republici Srpskoj do 2000. godine do iznosa koji bih primao u federalnom Fondu. Niti su mi isplatili tu razliku, niti su me primili, navodno zbog toga jer nisam diskriminisan. A u Domu za ljudska prava je 12 sudija – šest domaćih i šest stranih – utvrdilo da sam prema međunarodnoj konvenciji ja diskriminisan i da me moraju primiti da tu primam penziju. Rekli su da to treba da sprovede OSCE. Išao sam kod njih, međutim u OSCE-u su mi rekli da oni mogu samo da ih ubjeđuju. Obraćao sam se Vladi FBiH, obraćao sam se ombudsmenima, kao i Ustavnom sudu, ali niko mi nije pomogao. Onda sam odlučio da ne mirujem i podnio sam tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Prije dva-tri dana sam od njih dobio presudu u moju korist – da moraju da me tu prime za penziju i da moraju da mi plate razliku. Međutim, sumnjam da će oni tu presudu provesti.“
Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Rade Rakulj najavio je danas da će 20.000 penzionera iz RS-a, ukoliko Federacija BiH ne prihvati da riješi problem, ići stopama Duška Karanovića i tražiti ostvarivanje prava pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Rakulj je apelovao na pravne eksperte resornih ministarstava i fondova u oba entiteta da se dogovorom konačno riješi pitanje isplate penzija prema mjestu ostvarivanja prava na penziju, odnosno prema mjestu njihove zarade.
* * * * *
Članovi Udruženja vlasnika nacionalizovane i konfiskovane imovine Federacije BiH ponovili su ovih dana svoj stav protiv usvajanja izmjena Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo, jer je – kako ističu - nepravedan prema izvornim vlasnicima imovine, te da bi njima trebale biti vraćene oduzete stambene jedinice, a ne dodijeljeni zamjenski stanovi. Predstavnik Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ Tomislav Batinić o cijeloj situaciji, odnosno o istoriji donošenja zakona kaže:
„Zakon je u prvoj verziji predvidio otkup stanova, uz suglasnost vlasnika imovine, nakon čega su članovi Udruženja ,Dom‘ uložili apelaciju Ustavnom sudu Federacije BiH, koji je to isto pravo svojom odlukom dao svim korisnicima nacionaliziranih stanova. Izmjenama zakona je predviđeno da općine, na čijoj su teritoriji nacionalizirani objekti, dodijele vlasnicima zamjenske stanove, a nosiocima stanarskog prava omoguće otkup. To je prošlo na Zastupničkom domu FBiH. Konačna odluka je na Predstavničkom domu Federalnog parlamenta, gdje je to zaustavljeno jer je Islamska zajednica odnosno Vakufska direkcija uložila oštar prigovor. Svi izvorni vlasnici su suglasni u tome da ovaj zakon prije svega nije trebalo donositi, već je to pitanje trebalo rješavati u ukupnom imovinskom paketu, to jest kroz Zakon o denacionalizaciji. Vrlo je smiješno, pa čak i porazno za pravnu struku da se izdvoji jedan imovinski dio i da se tretira posebnim zakonom. To je jedna svojevrsna prevara i obmana, a u režiji aktualne vlasti i u sprezi sa politikom. Glas izvornih vlasnika ne dopire do parlamenta, već se to rješava u kuloarima i lobističkim krugovima onako kako je to njima po volji. Ako bi ovaj zakon prošao, smatramo da bi se na taj način potvrdila otimačina koja je izvršena od 1945. pa do pedesetih godina. Ako bi ovaj zakon prošao, onda bi bio ,stavljen pečat‘ na pljačku koja je u ono doba izvršena.“
Podršku vlasnicima nacionalizovane i konfiskovane imovine daje i SDP Mostar, čiji predstavnik Zoran Perić ističe da bi za rješavanje ove situacije najbolje bilo iskoristiti stanove za koje niko nije ponio zahtjeve za otkup:
„Zakon, ovakav kakav je, bi trebalo odbiti i stvar vratiti na početak. Rješenje čitave ove problematike je vrlo jednostavno. Naime, ostao je veliki broj stanova na koje niko nije podnio zahtjev za povrat i to bi moglo biti rješenje problema nacionalizovanih stanova. Dakle, ljudima koji žive u nacionalizovanim stanovima dati stanove na koje niko nije podnio zahtjev za povrat, a izvornim vlasnicima nacionalizovanih stanova vratiti njihove. Dakle, to je pitanje dobre volje i pitanje zakonskog rješenja. Da ima imalo želje da se ovaj problem riješi, prvo bi se krenulo od toga da se vidi kolika je ukupna nacionalizovana imovina (poslovni prostori, zemljišta, stanovi i tako dalje), da se to sabere s onim s čim država danas raspolaže (od opštine, kantona, Federacije BiH do države) i onda tražilo rješenje ovog problema. Smatram da bi oni koji su oštećeni trebali da nađu jedan zajednički jezik i da, u saradnji s vlastima, nađu adekvatno i najbrže rješenje.“
Izmjene Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo je usvojio Predstavnički dom Federalnog parlamenta, dok se delegati Doma naroda, i pored nekoliko pokušaja, o tome još nisu izjasnili. Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH odgodio je izjašnjavanje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
Izjašnjavanje je odgođeno nakon rasprave o izmjenama ovog zakona, na koji su uložena tri amandmana, o kojima se Vlada nije izjasnila, jer nije dobila mišljenje Ureda za zakonodavstvo. Amandmani predviđaju da se građanima koji imaju rješenja bivšeg Federalnog ministarstva odbrane, a koji zbog njegovog gašenja nisu mogli ući u posjed stana, dozvoli potpisivanje ugovora, posjedovanje i otkup tzv. vojnih stanova. Predloženo je da rješenja o dodjeli stana, izdata do 31. decembra 2005. godine od komandanta Zajedničke komande Vojske Federacije BiH, budu konačan osnov „za predaju stana u posjed i korištenje“, čime bi sadašnji korisnici postali nosioci stanarskog prava s pravom na otkup. Rješenje ovog pitanja, koje opterećuje trenutne korisnike ovih stanova i one koji su dobili rješenja za njihov otkup, tako je odgođeno dok se Vlada Federacije BiH izjasni o poslaničkim amandmanima.
* * * * *
S Omerom Brankovićem, ministrom za izbjeglice i raseljena lica Vlade Republike Srpske, razgovaramo o dosadašnjem povratku u ovaj entitet, kao i o narednim planovima:
RSE: Gospodine Brankoviću, možete li nas podsjetiti koliko se izbjeglica do sada – dakle ukupno – vratilo u RS i koliko je za tekuću 2008. godinu izdvojeno novca?
BRANKOVIĆ: Od rata naovamo se u Republiku Srpsku vratilo preko 250.000 ljudi (tu statistiku je radio UNHCR prije dvije godine). Za povratak Hrvata i Bošnjaka u 2008. godini je izdvojeno pet miliona i trista hiljada konvertibilnih maraka. Za povratak Srba u FBiH u 2008. godini je izdvojeno dva i po miliona konvertibilnih maraka. Za infrastrukturu izbjegličkih naselja je izdvojeno milion i devetsto konvertibilnih maraka. To je budžet koji je usvojila Narodna skupština, a mi ta sredstva raspoređujemo. Problem je Zakon o javnim nabavkama. Procedure se otežu. Kao što znate, na Parlamentu BiH je preko 50 amandmana za izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama. Ne znam kako će to ići, međutim potrebno je da se procedure svedu na minimum.
RSE: Koji su planovi za ovu godinu?
BRANKOVIĆ: Budžet je usvojen. Mi već pravimo program rješavanja pitanja izbjeglih, raseljenih i povratnika. Raspoređujemo novčana sredstva po opštinama iz granta koji je usvojila Narodna skupština na osnovu podataka kojima raspolaže državno ministarstvo i mi kao resorno ministarstvo. Nastojimo da uključimo što više opština. U Republici Srpskoj su 63 opštine, a problemi su ogromni. Nastojimo da zadovoljimo sve, koliko možemo. Nastojaćemo da skratimo procedure. Nadamo se da će Zakon o javnim nabavkama doživjeti svoje izmjene i da ćemo ići dosta brže. U Republici Srpskoj za alternativni i individualni smještaj izbjeglih i raseljenih lica iz reda srpskog naroda izdvajamo – i to nam je ogroman problem – negdje oko sedam miliona maraka. Prošle godine smo, po prvi put u istoriji ministarstva, izvršili sve obaveze bez budžetske rezerve.
RSE: Da li će se problem izbjegličkih centara konačno riješiti?
BRANKOVIĆ: Na nivou države BiH imamo takozvani projekat CEB – obnova 500 stambenih jedinica na nivou entiteta. Sa Evropskom investicionom bankom smo ušli u kreditni aranžman, Vlada FBiH, Brčko Distrikt i mi, i iduće godine treba da se obnovi 500 stambenih jedinica u jednom i u drugom entitetu. Problem je u tome što su u alternativnim smještajima uglavnom stari ljudi. Tipična gerijatrija i socijala. Gdje sa starom babom, sa starim djedom, od 80-90 godina, koji imaju neke penzijice od 100-120 maraka ili nemaju ništa? Postoji ideja našeg ministarstva da se ti ljudi zbrinu u gerijatrijske domove, gdje bi imali zdravstvenu njegu, ishranu i tako dalje. Nadam se da će vlada imati razumijevanja za to i da ćemo krenuti u tom pravcu.
RSE: U posljednje vrijeme sve češće se pominje neophodnost uspostave tzv. imovinskog fonda, iz kojeg bi se mogla nadoknaditi šteta građanima za uništenu imovinu tokom ratnih godina. Šta vi mislite o tome?
BRANKOVIĆ: Tačno je da postoje naznake, kako ovdje u Republici Srpskoj, tako nešto malo i u FBiH. Međutim, ja to ne bih komentarisao jer je to više političko pitanje.
* * * * *
Predsjednik Udruge Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu, koja djeluje na području opština Bosanski Brod, Doboj i Derventa, a koja je osnovana je 2005. godine, Ilija Zirdum, govori o problemima s kojim se suočavaju u svom radu. Jeste li zadovoljni ostvarenim povratkom?
„Prvo, postavlja se pitanje kome i koliko povratak treba. Javno se govori o tome da bi se svi trebali vratiti. Međutim, poznato je da se u svijetu ni 15 posto izbjeglih nije vratilo, a izbjeglica ima na milione. Govori se o procentima, a zanemaruje se čovjek kao osnovna jedinica. Jedan veći broj ljudi u BiH, koji jesu povratnici, praktično se zanemaruje, jer njihov procent nekome nije dovoljan. Mislim da se ljudi ne mogu tako prebrojavati. Međutim, u principu sam zadovoljan jer vidim da ima još ljudi koji su donijeli odluku da se vrate. Kad bih govorio o prošlim godinama, jednostavno bih rekao – ne ponovile se. Dobro živi jedna mala skupina ljudi, dok je drugima loše. Postavlja se pitanje da li itko, i te male skupine i većina, želi da se desi to što se priča da bi trebalo da se desi. Jučer sam od jedne grupe dobio zamolbu – naša lokalna zajednica se tim ne bavi, već se time bavimo mi kao udruge – za uvođenje struje u jednom selu, za pet obnovljenih kuća i za sedam koje će se obnavljati iduće godine. Dakle, nemaju struju, niti se itko brine o tome da je dobiju. Predstavnici vlasti govore kao da sve s njima počinje i kao da se sve s njima završava. Ja vam govorim kao povratnik, otac dvoje djece i djed troje unučadi. Vraćaju se samo oni ljudi koji imaju od čega živjeti, odnosno koji su donijeli sa sobom sredstva za život. U mjestima povratka nije moguće zaraditi.“
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba.