Ubijeni u borbi za prava drugih

Život su izgubili ili na radnom zadatku, na nekom od ratišta, ili su bili meta atentata zbog tekstova koji nisu nekome odgovarali. Najviše ih je život izgubilo u Iraku, Somaliji, Pakistanu i Šri Lanki. Ova godina je najsmrtonosnija za novinare u posljednjih desetak, a znazno se uvećao broj ubijenih. Tako je u Iraku od 31 poginulog 24 njih ubijeno. Većina su Iračani koji su radili za zapadne novinske agencije i TV. "Biti novinar u Iraku postao je jedan od najopasnijih poslova na svijetu", ocijenio je izvršni direktor Komiteta za zaštitu novinara Žoel Simon. Donosimo nekoliko priča o ljudima koji su poginuli štiteći ljudska prava drugih.

Radijska novinarka Zakia Zaki bila je jedan od najpoznatijih ženskih glasova u Afganistanu :

"Na ovom Radiju rade i žene i muškarci. Zajedno se borimo da muškarci počnu poštovati ženska prava, jer, ako braća budu poštovala sestre, muževi supruge, očevi kćerke, - onda i ženska prava mogu postati stvarnost."

Ovaj glas brutalno je ugušen u noći 5. juna kada su neidentificirani naoružani ljudi upali u dom Zakie Zaki i ubili je na spavanju, zajedno s maloljetnim sinom.

U zemlji gdje je 70 posto stanovništva nepismeno, a najveći dio njih su žene, gdje vlada klasični patrijarhat, Zaki nikada nije propustila priliku da uvjeri žene koliko je obrazovanje važno. Ona nije samo pričala, ona je djelovala. Osim što je bila prva žena, urednica Radija mir u Afganistanu, Zaki je predavala u školi, te bila zastupnica u Vrhovnom vijeću Afganistana, u kojem su donošeni temeljni zakoni zemlje nakon pobjede nad talibanima.

Novi je ustav štitio prava žena, u najmanju ruku na papiru. Zaki je govorila kako je sada samo na ženama da to provedu i u praksi. Islam, vladajuća religija u toj zemlji, bila je za nju inspiracija. Nakon brojnih prijetnji, Zakie Zaki je ubijena. Žene Afganistana izgubile su najvećeg borca za njihova prava. Ostaje nada da će njeno nadahnuće ostati na životu.

Korupcija na najvišem nivou, povrede ljudskih prava i vladavina suprotna civilnom društvu, bile su glavne teme kojima se bavio Alisher Saipov. 26-togodišnji novinar, osnivač lista Siyosat-Politika, najpopularnije novine na uzbečkom jeziku, imao je tragično kratku karijeru. Ubijen je 24.oktobra u blizini svoje kuće u gradu Osh na jugu Kirgizstana.

Iako vrlo mlad, postigao je u kratkom novinarskom vijeku više nego puno njegovih kolega za duži rok. Pisao je na uzbečkom jeziku i često kritizirao vladu u susjednom Uzbekistanu. Medju ostalim je istraživao korupciju u najvišim slojevima uzbečkog društva i nasilje nad pravima muslimana u dolini Ferghana. Često je radio intervjue s pripadnicima Islamskog pokreta koji je zabranjen u Uzbekistanu.

U augustu, u posljednjem razgovoru za Radio Slobodna Evropa, za koji je jedno vrijeme izvještavao, Saipov je izrazio veliku zabrinutost za pojačane prijetnje civilnom društvu i slobodnom novinrstvu u Kirgizstanu:

"Ono što je zaštrašujuće u trenutnim dešavanjima u Kirgizstanu jeste da se pritisak na religijske grupe pod pritiskom borbe protiv terorizma može slomiti preko malih grupacija. Sutra se može desiti opoziciji, nevladinim organizacijama… već smo svjedoci da se nezavisne novinare prati, da su nevladine organizacije optužene za špijunažu, a opozicionari za saradnju s ekstremistima. Sve me to jako zabrinjava."

Saimov je za svoj profesionalni rad platio najvišu cijenu.

Faina Kungurova tragičan je presedan u svojoj zemlji – postala je prva žena politička zatvorenica u Azerbejdžanu. 33-godišnja politička aktivistkinja pronadjena je mrtva u ćeliji istražnog zatvora nekoliko sedmica nakon što je uhapšena pod optužbom za posjedovanje i rasturanje droge.

Ministar pravde Azerbejdžana tek je nakon deset dana komentirao smrt Kungurove. U saopštenju se kaže kako je novinarka umrla, od posljedica depresije i neuhranjenosti, usprkos ogromnom trudu liječnika da je izvuku iz tog stanja.

Porodica i prijatelji dozvoljavaju mogućnost da je Kungurova štrajkala gladju u znak protesta protiv uvjeta u kojima su je držali u zatvoru. No niko nikada neće pouzdano saznati od čega je doista umrla ova mlada, zdrava žena, jer zvaničnici nisu dozvolili objavljivanje rezulatata autopsije. Sestra ubijene, Zejneba Vekilova, vidjela je posmrtne ostatke svoje sestre i tvrdi da su bili vidljivi tragovi mučenja:

"Bila je zdrava, sumnjam da je umrla prirodnom smrću. Sva joj se patnja vidjela na licu."

Borci za ljudska prava tvrde da je hapšenje Kungurove politički motivirano, te odbijaju svaku mogućnost da je bila upetljana u posao s drogom. Jane Buchanan, kaže:

"Human Rights Watch je veoma zabrinut situacijom Azerbejdžanu, a posljednji slučaj smrti jedne od političkih aktivistkinja treba podrobno ispitati, saopštiti uzroke smrti, i svaku sumnju u umješanost vlasti u njenu smrt otkloniti. "

Novinarka Radija slobodni Irak, Khamail Muhsin Khalaf, 4.je aprila 2007. godine u programima ovog Radija napravila reportažu o plinskoj lampi:

"Dame i gospodo, plinska je lampa porodični prijatelj i naš pratilac već godinama i generacijama. Niko ne zna tačno kad je prva napravljena, ali je ostalo zabilježeno da je 60-tih godina skoro prestala biti upotrebljavana. Lala, kako se kolokvijalno u Iraku naziva plinska lampa, ponovno je zasjala svojim starim sjajem posljednjih godina…"

U vrijeme kada su slušaoci Radio Slobodnog Iraka slušali njenju reportažu Khamail se već vodila kao "nestala". Ovo je bio njen posljednji izvještaj.

Petog aprila obistinile su se najcrnje slutnje porodice i prijatelja, kada je pronadjeno tijelo nedaleko od Kamainog doma. Prema zvaničnim izvorima, ubijena je metkom u potiljak, kao posljednja žrtva oružane odmetničke kampanje koja je bila usmjerena protiv intelektualaca, narodnih vodja, sportista, novinara…ukratko ključnih predstavnika civilnog društva.

Khamail je bila poznata u cijelom Iraku. Na našem se Radiju bavila kulturnim i socijalnim programima. Svojim je izvještajima vraćala nadu ljudima da postoji negdje neki normalan život, koji će se vratiti i u njihovu zemlju. Bila je supruga i majka troje djece.

Nepuna dva mjeseca nakon ubistva Khamail Muhsin Khalaf, naš je Radio izgubio još jednog saradnika. Nazar Abd al-Wahid al-Radhi ubijen je u južnoiračkom gradu Al-Amarah.

Sa svojim je kolegama čekao ispred hotela da počne press konferencija, kada je naoružani muškarac iz prolazećeg kombija otvorio vatru na grupu novinara. Očevici tvrde da je al-Radhi pogodjen s četiri hica i da je na mjestu podlegao ranama. Baš kao i Khamail, suočavao se u radu s prijetnjama smrću. On je iza sebe takodje ostavio troje djece.

Bile su to neke, od 46 priča o novinarima koji su poginuli u 2007. godini. Bilo na zadatku ili kao žrtve atentata, umrli su braneći pravo svakog na život dostojan čovjeka.