"Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć
I ostaju u sjećanju što nikad neće proć.
Zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć i čitav kraj, zvone za sve nas.
Zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć i čitav kraj, zvone za sve nas.
Dolove i brijeg, zabijelio je snijeg,
Sa saona kroz noć naš se čuje smijeh.
Okićen i plah, naš vranac juri svud,
A zvona dalek zvuk pokazuje nam put.
Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć,
I ostaju u sjećanju što nikad neće proć.
Hej, zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć, čitav kraj, zvone za sve nas.
Ponoć već je tu, za satom ide sat,
Juri vranac naš, ko da nikad neće stat.
Tiho pada snijeg, ko perje leti lak
Prijatelj je drag, veseli mu se svak."
U predbožićno vrijeme teško se u zapadnom svijetu braniti od masovne zvonjave zvonima i zvončićima koji pozivaju, u prvom redu, na kupovinu. Onda se i zaboravi otkuda su i zašto su zvona. Pitali smo o tome bosanskog franjevca i direktora internacionalnog multi-religijskog i multi-kulturnog centra u Sarajevu, fra Marka Oršolića:
"Najvažnija činjenica u kršćanstvu, osim činjenice da postoji Bog, je činjenica da je Bog postao čovjekom. Zato se, kada zvono zvoni, toga mi sjećamo. I zato su te molitve u podne poseban znak. Anđeo Gospodnji je nagovijestio Mariji da će ona roditi bogočovjeka. To je postalo jako važno u kršćanstvu."
Duga je tradicija crkvene zvonjave:
"Postoje legende i priče o zvonjavi u crkvama, koje se proširilo po Zapadu, pogotovo pod utjecajem svetog Franje. Kada se vratio sa istoka, iz Egipta, iz jednog križarskog pohoda, gdje se suprotstavljao tom pohodu, vidio je da Muslimani čine pet puta ezan, pozivajući ljude glasom na molitvu. On je onda, kao zapadnjak, smislio zvona, ali ne pet puta dnevno, nego tri puta. To je povezao sa molitvom Zdravo Marijo."
Zdrava Marija u dubi Pelješkoj nije izgubila smisao. Tamošnje none su redovite na njoj:
"Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga Preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i grijehe cijeloga svijeta."
"Vazda molimo jer molimo za one koji ne mogu. Svako ne moli, a mora neko da moli. Mi vjerujemo. Spasila nas je više puta i više puta nam je uslišena molitva, a Bog nije igračka da može, sve što mi zamislimo, da usliši."
Od male crkve svetog Ante u Dubi, do velikih katedrala po svijetu, večeras će se ćuti zvona, pjesme i dobre želje, pjevat će se u obiteljima i crkvama, a zvona i pjesma pratit će i osamljene ribare na povratku u luku, poput Mate Peke u Graca:
"A sa tornja zvono jeca - Bila jednom ljuba jedna! U G-duru sva zvona zvone."
Zvona imaju i svjetovnija značenja. Čuje ih se i na dernecima:
"Ovo je zvono u zvonu. Ovo je najkvalitetnije zvono. Dođe 120 kuna. Ili ćeš ovo za 50? Ili ovo za 80?"
Badnjak mnogi vole radi profanijih stvari:
"Cilu godinu se štetilo, da bi za Božić bila štuka, a na Badnji dan bakalari. Cilu godinu si moga bit gladan, a za Badnji dan i Božić si bija sit. Sve do Tri kralja si bija sit. To je prija bija život. Sada su druga vremena. Od Badnjeg dana mirisa je cili grad bakalarom i fritulama."
Božić je vrijeme čestitanja i dobrih želja. Fra Marko Oršlić:
"Čestitam Božić svima. Žao mi je što tri pravoslavne crkve ne slave taj Božić isti dan kao i mi, nego se i dalje drže Julijanskog kalendara. Nadam se da će se to brzo promijeniti. Njihov dolazi za 13 dana, pa čestitam Božić ovom prilikom svim kršćanima, bez obzira da li su na istoku ili na zapadu, sjeveru ili jugu, prije svega kao znak čovjekoljublja. Uvijek se isplati biti čovjekoljubac, humanista pravi, konkretni i jasni. I ljudi bez vjere u Boga znaju pokazati jasnije čovjekoljublje, a mi vjernici se toga trebamo sjetiti u Božićno vrijeme."