U sarajevskoj Skenderiji u toku je 3. Zimski salon knjige. Velika prodajna manifestacija, koja privlači golemu pažnju javnosti. Tim povodom gost Radija 27 je Tajib Šahinpašić, vlasnik istoimene izdavačke kuće i utemeljitelj salona.
RSE: Po čemu i zašto se salon razlikuje od uobičajenog naziva – sajam knjige?
Šahinpašić: Prije tri godine, kada smo odlučili da organizujemo jednu priredbu koja bi bila prije svega namijenjena ljudima koji su željni darivati knjigu u predpraznične dane, došli smo na ideju da ta priredba bude manje formalna i manje opterećena određenim pravilima. To je taj Zimski salon knjige. Posle prvog salona se pokazalo da smo bili u pravu. A danas evo možemo reći da je doživio potpuni uspjeh, da ga je brojna bosanskohercegovačka publika, znači ne samo sarajevska, prihvatila i svojim dolascima potvrdila vrijednost te priredbe.
RSE: A ko je došao da ponudi svoju robu?
Šahinpašić: I na ovogodišnjem salonu tradicionalno učestvuju svi izdavači iz cijele Bosne i Hercegovine. Od stranih izdavača, najbrojniji su izdavači iz Srbije. Hrvatski izdavači učestvuju sa par predstavnika. Naime, u vrijeme održavanja ovog Zimskog salona održava se i Istarski sajam knjige u Puli i sasvim je prirodno i logično da se većina hrvatskih izdavača opredjeljuje za Istarski sajam koji je također vrlo vrijedna i velika manifestacija.
RSE: Velika je razlika u cijenama između izdavača iz Srbije i svih drugih.
Šahinpašić: Ta razlika je prije šest-sedam godina bila znatno veća. Međutim i na Srbiju utiču svjetska kretanja što se tiče cijene papira, tako da ni oni više nemaju neke povlaštene cijene papira, odnosno više ne štampaju knjige sa beneficiranim cijenama. Sve više i više se približavaju cijenama bosanskih knjiga. Naravno, još uvijek su daleko od hrvatskih cijena, koje su najveće u regionu. Ali već sad možemo reći da je cijena bosanskih i srpskih knjiga tu negdje. Možda su bosanske knjige za nekih petnaestak posto još uvijek skuplje. Ali u svakom slučaju i njihove knjige će vrlo brzo doći na nivo cijene koji mi imamo. Intelektualne usluge u Srbiji, odnosno konkretno prijevod, prije par godina je bio drastično jeftiniji nego kod nas. Međutim i ta razlika se polako smanjuje. Tako da i taj element utiče da se cijena knjiga u Srbiji povećava.
RSE: Međutim, ipak sam primijetio na jednom srbijanskom štandu jedno izdanje u tri različita formata, sa tri različite cijene. Radi se o jednom engleskom pojmovniku, kojeg se može dobiti za 35 maraka ili za nekih 50 ili 60 maraka, a kod nas su takve knjige blizu 100 maraka.
Šahinpašić: Bosna i Hercegovina je malo tržište, tu je osnovni problem. Srbijansko tržište čini osam-devet miliona ljudi. Kad tome dodate i srpsku populaciju u BiH, to je tržište od deset miliona ljudi. Što je respektabilno tržište i za njega se vrijedi i boriti i ozbiljnije planirati. Sasvim je prirodno da jedno izdanje na takvom tržištu ima dvije opreme – jednu luksuznu, skuplju, koja obično ide za biblioteke, koje trebaju kvalitetniju knjigu, i jednu laganiju, jeftiniju, koju kupuje obični narod. To su stvari koje definiše tržište.
RSE: Mislim da si u jednom sličnom razgovoru prije dvije-tri godine sugerisao kako bi izdavačka djelatnost mogla nestati zbog PDV-a. Srećom nije tako bilo, a ti si svakako duboko zaslužan za to, pa te smijem pitati šta se to dešava.
Šahinpašić: Što se tiče samog bosanskohercegovačkog tržišta knjiga, ja ne bih mogao opstati. Ja sam prešao granice BiH, otišao u Hrvatsku i danas se knjige u izdanju firme «Šahinpašić» mogu kupiti na više od 57 adresa u Hrvatskoj. Dalje, knjige u mom izdanju se mogu naći doslovno u svakoj biblioteci u Hrvatskoj. To znači da ja već jedan dio tiraža u startu planiram, znači povećavam tiraž i planiram ga za hrvatsko tržište. U zadnjih pet-šest godina sam uporno nastupao na sajmu knjiga u Beogradu. Sporim koracima, ali sam unapređivao prisustvo mojih knjiga na srpskom tržištu. I danas, recimo, Biblioteka grada Beograda, na svojim redovnim godišnjim konkursima za otkup knjiga uvrštava i moje knjige. Sad u ovom novembarskom otkupu Biblioteka grada Beograda je otkupila osam naslova po 17 knjiga u izdanju firme Šahinpašić. A u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, nažalost, mojih knjiga nema u bibliotekama, iz prostog razloga što se te institucije u BiH pate i muče da prežive. Imaju jako skroman budžet i jako malo knjiga otkupljuju. To je problem u BiH. A što se tiče tih zlih slutnji oko PDV-a, samo ako pogledamo malo sa strane koliko su bosanskohercegovački izdavači proizveli knjiga, onda ćete vidjeti šta je PDV učinio.
RSE: Možemo li imati barem mrvu optimizma da će se jednoga dana promijeniti ova politika u odnosu na knjigu, odnosno na kulturu uopšte?
Šahinpašić: Ja mislim da možemo na to vrlo skoro računati. Naime, u jednom neslužbenom razgovoru sa ministrom kulture Federacije BiH Gavrilom Grahovcem, dobio sam informaciju da priprema stvaranje budžeta za formiranje fondacije za bibliotekarstvo. To je fondacija koja bi preuzela ulogu otkupa. To je slično ovome što sam maloprije govorio o srpskom i hrvatskom sistemu. To bi bila prva inicijalna injekcija, koja bi spasila bosanskohercegovačko bibliotekarstvo, samim tim i izdavaštvo i autore.
RSE: Mislim da nema boljeg načina da se razgovor završi od ove mrve optimizma. Nadam se da ćemo prilikom budućeg ili sajma ili salona knjige govoriti o konkretnim projektima u ovoj oblasti. Želim ti mnogo sreće.
Šahinpašić: Hvala lijepo, i ja se tome uistinu nadam. Jer, da nema toliko tog optimizma i te pozitivne energije, odavno bih zatvorio vrata svoje firme.