Vijest da je Vojska obustavila slučaj Kaluđerski Laz, u kome su 18. aprila 1999.godine tokom NATO intervencije na sjeveru Crne Gore rezervisti ubili šest kosovskih izbjeglica, uključujući jednu ženu i dijete, za Aleksandra Zekovića, istraživača za kršenje ljudskih prava nije iznenađujuća.
Zeković podsjeća da i pored šturog vojnog saopštenja, u kome se navodi da je u Kaluđerskom Lazu došlo do obračuna sa teroristima, očigledno da je vojna jedinica bezdušno pogubila nevine i nenaoružane ljude u maniru koji za vojsku u to vrijeme nije bio uobičajen:
„Potpuno je za očekivati bilo da oni koji su pričinili najstrašnije zločine na području Kosova iste te stvari pokušaju prenijeti i raditi na području Crne Gore, upravo u koloni izbjeglica koja je sa tog stratišta pokušavala naći spas u Crnoj Gori“.
Podsjetimo. Bivši vojni tužilac Miroslav Samardžić nedavno je u izjavi za podgorički „Monitor“ potvrdio da je, na osnovu uviđajnih spisa, neposredno nakon incidenta u Kaluđerskom Lazu odustao od krivičnog gonjenja pripadnika Vojske Jugoslavije osumnjičenih da su počinili zločin protiv civila i da je taj predmet arhiviran negdje u Beogradu. Miladin Joksimović, vojni istražni sudija u tom slučaju i aktuelni poslanik Demokratske srpske stranke, takođe kaže da je radio samo svoj posao i da se više ne sjeća svih detalja:
„Sve što sam našao, tamo sve piše u zapisniku o uviđaju. Vojnom sudu je predato. Ja sam imao primjerak kod mene, a kud je taj primjerak više ni ja ne znam“.
Uviđaj vojnih istražnih organa je, po priznanju ljudi koji su ga sprovodili, obavljen sa danom zakašnjenja, a crnogorskoj civilnoj policiji je bio zabranjen izlazak na mjesto incidenta, dok nijesu uklonjeni svi materijalni tragovi. Aleksandar Zeković kaže da su crnogorskoj policiji u vrijeme NATO intervencije bile vezane ruke da preispita taj slučaj, jer je i sama bila u zategnutim odnosima sa vojskom i režimom Slobodana Miloševića:
„Čini mi se da je u tom trenutku prioritet crnogorske državne vlasti bio sačuvati mir i ne ulaziti u žešće sukobe sa vojskom“.
Ni nakon pada Slobodana Miloševića crnogorska policija i državno Tužilaštvo, u čiju je nadležnost slučaj Kaluđerski Laz prešao nakon ukidanja ratnog stanja, nijesu učinjeli praktično ništa kako bi rasvijetlili taj incident. Zeković smatra da je apsurdno da civilni crnogorski organi ne preduzimaju ništa, iako je jasno da država Crne Gora nema šta da taji, jer taj zločin nosi isključivo vojni pečat:
„Da li iz određenih ideoloških problema, da li možda zbog nespremnosti da se iskreno uđe u proces suočavanja sa prošlošću, ali definitivno crnogorska vlast još uvijek taj proces ne želi da shvati prioritetom tranzicije“.
Pošto Vojska i država Crna Gora ni nakog više godina nijesu pokazale spremnost da razriješe slučaj Kaluđerski Laz, krivične prijave protiv nepoznatih počinilaca iz redova vojske u maju ove godine podnijele su porodice nastradalih civila. Podgorički advokat Dragan Prelević za Radio Slobodna Evropa kaže da je slučaj Kaluđerski Laz težak ratni zločin koji je u nadležnosti crnogorskih organa gonjenja i pravosuđa. On kaže da ta vrsta djela ne zastarijeva i da će civilni organi morati sa tim da se suoče:
„Zašto se nije do sad pokrenulo, ne znam tačan odgovor, ali može se tražiti u činjenici da su, vjerovatno, civilne i vlasti crnogorske zazirale od otvaranja slučaja koji direktno predstavlja konfrontaciju sa vojnim vlastima i ko zna kakvim paravojnim ili drugim snagama“.
Prelević vjeruje da će inicijativa koju je pokrenula rodbina pobijenih kosovskih izbjeglica konačno natjerati nadležne da skinu veo tajne sa Kaluđerskog Laza i sličnih slučajeva:
„Potpuno je pogrešno shvatanje da činjenica da se desio zločin na teritoriji Crne Gore predstavlja loš imidž za Crnu Goru sama po sebi samo za slučaj da se neprocesuira, pošto se neprocesuira to čini loš imidž“.
Podsjetimo. Samo za tri mjeseca, od marta do maja 1999.godine u pograničnom pojasu sa Kosovom, koji su kontrolisale jedinice Podgoričkog korpusa Vojske Jugoslavije, u slučaju Kaluđerski Laz i više odvojenih incidenata pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen je 21. civil sa Kosova. Imena ubica i naredbodavaca do danas nijesu otkrivena.
Zeković podsjeća da i pored šturog vojnog saopštenja, u kome se navodi da je u Kaluđerskom Lazu došlo do obračuna sa teroristima, očigledno da je vojna jedinica bezdušno pogubila nevine i nenaoružane ljude u maniru koji za vojsku u to vrijeme nije bio uobičajen:
„Potpuno je za očekivati bilo da oni koji su pričinili najstrašnije zločine na području Kosova iste te stvari pokušaju prenijeti i raditi na području Crne Gore, upravo u koloni izbjeglica koja je sa tog stratišta pokušavala naći spas u Crnoj Gori“.
Podsjetimo. Bivši vojni tužilac Miroslav Samardžić nedavno je u izjavi za podgorički „Monitor“ potvrdio da je, na osnovu uviđajnih spisa, neposredno nakon incidenta u Kaluđerskom Lazu odustao od krivičnog gonjenja pripadnika Vojske Jugoslavije osumnjičenih da su počinili zločin protiv civila i da je taj predmet arhiviran negdje u Beogradu. Miladin Joksimović, vojni istražni sudija u tom slučaju i aktuelni poslanik Demokratske srpske stranke, takođe kaže da je radio samo svoj posao i da se više ne sjeća svih detalja:
„Sve što sam našao, tamo sve piše u zapisniku o uviđaju. Vojnom sudu je predato. Ja sam imao primjerak kod mene, a kud je taj primjerak više ni ja ne znam“.
Uviđaj vojnih istražnih organa je, po priznanju ljudi koji su ga sprovodili, obavljen sa danom zakašnjenja, a crnogorskoj civilnoj policiji je bio zabranjen izlazak na mjesto incidenta, dok nijesu uklonjeni svi materijalni tragovi. Aleksandar Zeković kaže da su crnogorskoj policiji u vrijeme NATO intervencije bile vezane ruke da preispita taj slučaj, jer je i sama bila u zategnutim odnosima sa vojskom i režimom Slobodana Miloševića:
„Čini mi se da je u tom trenutku prioritet crnogorske državne vlasti bio sačuvati mir i ne ulaziti u žešće sukobe sa vojskom“.
Ni nakon pada Slobodana Miloševića crnogorska policija i državno Tužilaštvo, u čiju je nadležnost slučaj Kaluđerski Laz prešao nakon ukidanja ratnog stanja, nijesu učinjeli praktično ništa kako bi rasvijetlili taj incident. Zeković smatra da je apsurdno da civilni crnogorski organi ne preduzimaju ništa, iako je jasno da država Crne Gora nema šta da taji, jer taj zločin nosi isključivo vojni pečat:
„Da li iz određenih ideoloških problema, da li možda zbog nespremnosti da se iskreno uđe u proces suočavanja sa prošlošću, ali definitivno crnogorska vlast još uvijek taj proces ne želi da shvati prioritetom tranzicije“.
Pošto Vojska i država Crna Gora ni nakog više godina nijesu pokazale spremnost da razriješe slučaj Kaluđerski Laz, krivične prijave protiv nepoznatih počinilaca iz redova vojske u maju ove godine podnijele su porodice nastradalih civila. Podgorički advokat Dragan Prelević za Radio Slobodna Evropa kaže da je slučaj Kaluđerski Laz težak ratni zločin koji je u nadležnosti crnogorskih organa gonjenja i pravosuđa. On kaže da ta vrsta djela ne zastarijeva i da će civilni organi morati sa tim da se suoče:
„Zašto se nije do sad pokrenulo, ne znam tačan odgovor, ali može se tražiti u činjenici da su, vjerovatno, civilne i vlasti crnogorske zazirale od otvaranja slučaja koji direktno predstavlja konfrontaciju sa vojnim vlastima i ko zna kakvim paravojnim ili drugim snagama“.
Prelević vjeruje da će inicijativa koju je pokrenula rodbina pobijenih kosovskih izbjeglica konačno natjerati nadležne da skinu veo tajne sa Kaluđerskog Laza i sličnih slučajeva:
„Potpuno je pogrešno shvatanje da činjenica da se desio zločin na teritoriji Crne Gore predstavlja loš imidž za Crnu Goru sama po sebi samo za slučaj da se neprocesuira, pošto se neprocesuira to čini loš imidž“.
Podsjetimo. Samo za tri mjeseca, od marta do maja 1999.godine u pograničnom pojasu sa Kosovom, koji su kontrolisale jedinice Podgoričkog korpusa Vojske Jugoslavije, u slučaju Kaluđerski Laz i više odvojenih incidenata pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen je 21. civil sa Kosova. Imena ubica i naredbodavaca do danas nijesu otkrivena.