Odlukom slovenske Vlade o oporezivanju penzija za bosanskohercegovačke građane, svi koji primaju penzije iz ove nekadašnje jugoslovenske republike, u prvih šest mjeseci ove godine oštećeni su za više od deset miliona KM. Dževad Ibrišimović, predsjednik Udruženja za zaštitu građana koji primaju penzije iz Republike Slovenije:
„Slovenci su iskoristili taj zakon, jer država bukvalno ne brine o nama. Zvanično je nas 8.626 i ako uzmemo samo prosjek 200 konvertibilnih maraka mjesečno da se odbija, to je milion i 700.000 maraka mjesečno, odnosno 20 miliona godišnje.“
Iako u svotu, koju izdvajaju na ime poreza na prihod u Sloveniji, ulazi i zdravstveno osiguranje, bosanskohercegovački državljani na njega nemaju pravo, čak i ako žive u Sloveniji. Dževad Ibrišimović:
„Iz penzijskog primanja socijalno osiguranje odbija penzionerima iznos na ime troškova liječenja u Sloveniji, a penzioneri na to nemaju pravo. Slovenački penzioner nema pravo na liječenje ni u BiH ni u Sloveniji! Mora platiti i vizu, a za vizu mora imati i nečiji poziv, što znači da, ako nema prijatelja i veza, ne može dobiti vizu ni ući u zemlju gdje je proveo radni vijek i ostavio svoj život i svoje pare.“
Nepostojanje međunarodnog ugovora sa Republikom Slovenijom, kojim bi se definisao status penzionera kojima se prihod dvostruko oporezuje, te onih koji tek treba da ostvare pravo na penziju, otvara prostor brojnim manipulacijama.
Pregovori o potpisivanju ugovora sa Slovencima traju od 2003. godine. Peti krug će, kako kaže Amir Pilav, član pregovaračkog tima BiH, početi u oktobru, nakon godinu dana pauze. Prema njegovim riječima, budući penzioneri će, sve i da se dogovor postigne do kraja ove godine, primanja ostvariti tek po ratifikaciji sporazuma, što, prema ranijem iskustvu, može trajati dugo:
„Ono što je bitno za ugovore, koje je do sada BiH potpisala, je da su penzioneri počeli ostvarivati prava i primati sredstva tek po stupanju na snagu tih sporazuma. To znači da bi mogla biti slična situacija kada je u pitanju sporazum sa Slovenijom, tj. za to će biti potrebno izvjesno vrijeme.“
Sporazum sa Hrvatskom, na koji se čekalo punih osam godina, te prošle godine rartificiran Ugovor o socijalnom osiguranju sa Srbijom i Crnom Gorom, ne podrazumijevaju mnogo. Amir Pilav, član delegacije BiH za pregovore sa Slovenijom:
„Onaj iznos, srazmjerno godinama staža koji je neko ostvario radom u drugoj državi, sabire se i uračunava u penziju i još se dobiva dio penzije srazmjerno godinama staža u toj zemlji.“
Dok bosanskohercegovačke vlasti čekaju da pregovori počnu, Uduženje za zaštitu građana koji primaju penzije iz Republike Slovenije je, kaže Dževad Ibrišimović, putem advokata sudom zatražilo ocjenu ustavnosti slovenskog zakona o oporezivanju:
„Mišljenja smo, a i advokat iz Slovenije to tvrdi, da je takav zakon neustavan, jer slovenački Ustav garantuje jednakost svih građana i mislim da je ovo diskriminacija državljana BiH i da je to, najblaže rečeno, legalna pljačka. Oni su donijeli zakon, nas BiH ne brani, oni nas pljačkaju i mi smo nigdje.“
Bosanskohercegovački penzioneri, koji su radni vijek proveli u „deželi“, za svoja prava će se, kako se čini, najprije izboriti sami.
Birokratsku sporost najbolje ilustruje Sporazum o socijalnom osiguranju sa Makedonijom. Potpisan je u februaru ove godine, a ratifikaciju čeka već šest mjeseci. Za to vrijeme, već 13 godina, penzioneri se nadaju zarađenom novcu.
„Slovenci su iskoristili taj zakon, jer država bukvalno ne brine o nama. Zvanično je nas 8.626 i ako uzmemo samo prosjek 200 konvertibilnih maraka mjesečno da se odbija, to je milion i 700.000 maraka mjesečno, odnosno 20 miliona godišnje.“
Iako u svotu, koju izdvajaju na ime poreza na prihod u Sloveniji, ulazi i zdravstveno osiguranje, bosanskohercegovački državljani na njega nemaju pravo, čak i ako žive u Sloveniji. Dževad Ibrišimović:
„Iz penzijskog primanja socijalno osiguranje odbija penzionerima iznos na ime troškova liječenja u Sloveniji, a penzioneri na to nemaju pravo. Slovenački penzioner nema pravo na liječenje ni u BiH ni u Sloveniji! Mora platiti i vizu, a za vizu mora imati i nečiji poziv, što znači da, ako nema prijatelja i veza, ne može dobiti vizu ni ući u zemlju gdje je proveo radni vijek i ostavio svoj život i svoje pare.“
Nepostojanje međunarodnog ugovora sa Republikom Slovenijom, kojim bi se definisao status penzionera kojima se prihod dvostruko oporezuje, te onih koji tek treba da ostvare pravo na penziju, otvara prostor brojnim manipulacijama.
Pregovori o potpisivanju ugovora sa Slovencima traju od 2003. godine. Peti krug će, kako kaže Amir Pilav, član pregovaračkog tima BiH, početi u oktobru, nakon godinu dana pauze. Prema njegovim riječima, budući penzioneri će, sve i da se dogovor postigne do kraja ove godine, primanja ostvariti tek po ratifikaciji sporazuma, što, prema ranijem iskustvu, može trajati dugo:
„Ono što je bitno za ugovore, koje je do sada BiH potpisala, je da su penzioneri počeli ostvarivati prava i primati sredstva tek po stupanju na snagu tih sporazuma. To znači da bi mogla biti slična situacija kada je u pitanju sporazum sa Slovenijom, tj. za to će biti potrebno izvjesno vrijeme.“
Sporazum sa Hrvatskom, na koji se čekalo punih osam godina, te prošle godine rartificiran Ugovor o socijalnom osiguranju sa Srbijom i Crnom Gorom, ne podrazumijevaju mnogo. Amir Pilav, član delegacije BiH za pregovore sa Slovenijom:
„Onaj iznos, srazmjerno godinama staža koji je neko ostvario radom u drugoj državi, sabire se i uračunava u penziju i još se dobiva dio penzije srazmjerno godinama staža u toj zemlji.“
Dok bosanskohercegovačke vlasti čekaju da pregovori počnu, Uduženje za zaštitu građana koji primaju penzije iz Republike Slovenije je, kaže Dževad Ibrišimović, putem advokata sudom zatražilo ocjenu ustavnosti slovenskog zakona o oporezivanju:
„Mišljenja smo, a i advokat iz Slovenije to tvrdi, da je takav zakon neustavan, jer slovenački Ustav garantuje jednakost svih građana i mislim da je ovo diskriminacija državljana BiH i da je to, najblaže rečeno, legalna pljačka. Oni su donijeli zakon, nas BiH ne brani, oni nas pljačkaju i mi smo nigdje.“
Bosanskohercegovački penzioneri, koji su radni vijek proveli u „deželi“, za svoja prava će se, kako se čini, najprije izboriti sami.
Birokratsku sporost najbolje ilustruje Sporazum o socijalnom osiguranju sa Makedonijom. Potpisan je u februaru ove godine, a ratifikaciju čeka već šest mjeseci. Za to vrijeme, već 13 godina, penzioneri se nadaju zarađenom novcu.