Sanja Modrić novinarka godine

Novinar nije ni tužitelj, ni sudac, već svjedok, citirao je dobitnik ovogodišnje nagrade za životno djelo “Otokar Keršovani” Gojko Marinković, riječi svog pokojnog oca, također novinara:

“Ja u životu nisam nikada dobio nijedan orden, nijedan veledar i time se ponosim, kao što se ponosim da sam kao novinar dobio sva tri velika priznanja svog ceha. Meni zapravo drugo i ne treba i to je ono čime se svaki od nas i treba ponositi.”

Priznanje “Milan Grlović”, za izniman doprinos radu Hrvatskog
novinarskog društva, dobio je Bože Šimleša, koji već godinama sustavno organizira akcije za pomoć djeci novinara poginulih u ratu u Hrvatskoj, i – posthumno – historičar hrvatskog novinstva Josip Grbelja. Najprestižnija nagrada za novinara, odnosno ovom prigodom za novinarku godine, otišla je većinom glasova članova Hrvatskog novinarskog društva urednici i kolumnistici zagrebačkog “Jutarnjeg lista” Sanji Modrić. Kako “Mama”, kako je zovu u njenim novinama, ocjenjuje razinu slobode novinara u Hrvatskoj:

“Novinari imaju onoliko slobode koliko uzmu. E sad je pitanje koliko ljudi iz naše profesije znaju uzeti slobode. Oni ponekad i nisu krivi što im je malo nezgodno i tako dalje, ali ako imaju dobre učitelje i podršku u redakciji, onda to sve ide. A ako toga nemaju, onda se možda osjećaju sami na svijetu i mogu uspjeti samo najhrabriji. A mislim da danas u redakcijama jeste takva klima da se potiče dobar rad i da se ide do kraja.”

Jedini skandal prigodom ovogodišnje dodjele nagrada, uzrokovala je nagrada za najbolji televizijski intervju novinarki Hrvatske televizije Silviji Luks. U znak prosvjeda, devetnaestero televizijskih novinara, članova Hrvatskog novinarskog društva, istupilo je iz članstva, s obrazloženjem da je ova odluka ishitrena. Silvija Luks, novinarka je starije generacije. Radila je prvo na Televiziji Zagreb, potom na JUTEL-u, a potom i na Hrvatskoj televiziji. Strožiji kritičari zamjeraju joj suradan odnos sa svakom vlašću, pod uvjetom da može biti na TV ekranu.