Na Balkanu nema stabilizacije bez integracije u EU

Deceniju nakon jugoslovenskih ratova jos tinjaju opasnosti za stabilnost Balkana. Postoji li rizik da region bude zaboravljen jer Amerika ima preca posla, a Evropa jos nema ni jedinstvenu strategiju ni snage da je sprovede?
General Karlo Zan (Carlo Jean) profesor na katedri za geostrategiju univerziteta LUIS u Rimu, koji se ubraja u najelitnije na Apeninskom poluostrvu, iznosi za Radio Slobodna Evropa sljedecu ocjenu:

“Sjedinjene Drzave sasvim sigurno nece izgubiti interes za Balkan, bice stalno prisutne i podrzavace akcije Evropske unije koja je preuzela mnogo vazniju ulogu nego sto je to bilo ranije. Pri tome ce Dvadesetpetorica postovati istu proceduru koja je vazila za drzave centralne Evrope i istocnog Balkana, za Bugarsku i Rumuniju na primjer. U regionu postoji snazno raspolozenje za ukljucivanje u Uniju pa ce prije ili kasnije i zemlje bivse Jugoslavije morati da ispune kriterijume iz Kopenhagena. Bez integracije sa Evropskom unijom nema stabilizacije u regionu i produzice se sadasnje stanje ni mira ni rata.”

Italijanski politicari i eksperti cesto isticu da Rim ima strateski interes da utice na promjenu trenda koji Evropu potiskuje prema Baltiku, tako sto ce integrisati Balkan u strukture Unije. Kako pronaci novi balans ako nema spremnosti domacih politickih predstavnika? Italijanski ministar Djanfranko Fini nije slucajno ovih dana u Beogradu porucio” Pomozite nam da vam pomognemo.” General Zan smatra da integracija Balkana nije dovoljna za promjenu ravnoteze u krugu Dvadesetpetorice:

“Posto je u geostrateskom smislu zainteresovana za Balkan , Italija odrzava stalne aktivnosti u pojedinim zemljama u regionu , u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i tako dalje . Balkan u svakom slucaju ne moze kompenzirati sirenje Evropske unije na sjeverozapad ka takozvanoj baltickoj Evropi. Italija medjutim specijalnim odnosima sa Turskom, Rumunijom i Rusijom nastoji da pronadje novu ravnotezu.“

Medju brojnim otvorenim pitanjima koje je ostavila decenija ratova na Balkanu, konacni status Kosova je na samom vrhu liste. General Zan priznaje da se ne smije usuditi na dugorocnije prognoze:

“Sto se tice zavrsnih pregovora o buducnosti Kosova moje misljenje u najkracem je da jos nisu sazreli uslovi za potpunu i formalnu nezavisnost i zbog negativnih posljedica koje bi to moglo imati na unutrasnju situaciju u Srbiji. Zadrzace se dakle jedna siva zona izmedju autonomije koja znaci polusuverenitet i formalne nezavisnosti”.

Zamoljen da komentarise nedavnu inicijativu crnogorskih celnika o redefinisanja odnosa u drzavnoj zajednici, nas sagovornik kaze:

“Vi se sjecate Solaninih inicijativa kako bi uvjerio Crnu Goru da se ne razdruzuje od Srbije. Poznato je takodje da su Crnogorci podijeljeni na bjelase i zelenase. Kao sto se zna, bjelasi se protive potpunom odvajanju od Srbije i posto su manjina smatrali bi se izolovanim u slucaju da dodje toga dodje . Bivsa Jugoslavija je vec dosta razdrobljena pa ne treba traziti krajnju fragmentaciju. Posljedica ovakvog rezonovanja je da se pozicija Evropske unije po mom misljenju nece mijenjati dok se ne osigura ukljucenje odnosno integracija Zapadnog Balkana pod njeno okrilje.”

Hrvatski zvanicnici upozorili su ovih dana da bi odlaganje pregovora o ukljucivanju u Evropsku uniju islo na ruku antievropskim snagama u zemlji i regionu. Eksperti procjenjuju da je Hrvatska napravila stratesku gresku nadajuci se da slucaj haskog bjegunca Anta Gotovine nece poremetiti dinamiku priblizavanja Evropi. Karlo Zan procjenjuje:

“Sto se Hrvatske tice, transformacija je evidentna i vidljiva su pomjeranja koji bude izvjesni optimizam. Mislim prije svega na ponovni izbor predsjednika Mesica . Hrvatska se po svim racunicama osjeca kao zemlja koja je snazno integrisana u Evropu i njena ekonomska buducnost sve vise zavisi od odnosa sa Evropom . Po mom misljenju slucaj Gotovina ce biti prevazidjen . Najnovije izjave zvanicnika Vlade Hrvatske ukazuju na spremnost Zagreba za saradnju sa Haskim tribunalom.”

Gdje je Bosna u cijeloj balkanskoj prici, zasto treba toliko pritisaka i ubjedjivanja oko onoga sto je ocigledno, a to je da je buducnost zemlje u evropskim strukturama.

“Situacija u Bosni i Hercegovini ima da tako kazemo osobine prelaznog perioda . Nije lako sacuvati cjelovitost drzave cijih je 6 posto stanovnistva ubijeno u ratu , a vise od 50 posto, zapravo gotovo 60 posto je bilo prinudjeno da napusti svoja ognjista . Ipak situaciju u Bosni karakterise izvjesna stabilnost koju dugujemo prije svega masivnom prisustvu medjunarodnih snaga i snaznoj pomoci iz inostranstva”.

U godinama neposredno poslije rata, general Zan je bio angazovan kao strucnjak OSCE-a na ostavrenju odredbi mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini . Da li je tada mozda i nacinjena fatalna greska da nisu zabranjene nacionalisticke stranke? Je li vrijeme da se smanjuje angazman medjunarodne zajednice u Bosni?

“Po mom misljenju trebalo je i ranije prepustiti domacim snagama odgovornost za politicke procese. Bilo je nemoguce da se svih ovih godina ne dozvoli ucesce na izborima nacionalistickim strankama, jer su one na kraju krajeva potpisnice Dejtonskog sporazuma. To je u svakom slucaju usporilo proces stabilizacije i normalizacije prilika u zemlji. Istini za volju nacionalisticke partije su mogle promijeniti ime , ali bi stvari ostale takve kakve jesu.”