„To je romantična komedija balkanskog tipa. To da je balkanskog tipa znači da nije baš tako mnogo vesela, odnosno da se sve to što je smešno i lepo – što se ja nadam da jeste – odvija pod senkom tih groznih i sramnih ratova koje smo imali.“
Tako je svoj novi film „Sjaj u očima“, rađen u englesko-srpsko-crnogorskoj koprodukciji predstavio danas u Zagrebu redatelj Srđan Karanović.
„Film je imao veliku čast da bude pozvan u zvanični program Festivala u Veneciji, posle toga na također veliki Festival u Torontu, i još na 26 međunarodnih festivala. Što je za mene, za jedan mali film s brdovitog Balkana, da ne upotrebim drugi pridev, fantastičan uspeh.“
U Karanovićevom filmu igraju brojni mladi glumci s prostora bivše Jugoslavije, pa tako i dvije hrvatske glumice – Matija Prskalo i Ivana Bolanča koja, uz Senada Alihodžića iz Sarajeva, tumači i glavni lik:
„Kad sam pročitala scenarij odmah sam znala da to želim raditi, zbog te poruke koju daje ta priča.“
Srpski film u hrvatskim kinima nije više događaj sam po sebi, ističe voditelj programa zagrebačke Kinoteke Dinko Opašić. Kaže da ovaj put ne očekuje onako veliki interes Zagrepčana kakav se dogodio prije šest-sedam godina, kad se u Kinoteci vrtio prvi srpski film nakon rata, glasovite „Rane“ Srđana Dragojevića:
„Na tim ,Ranama‘, kojima smo počeli, bilo je 20 tisuća gledatelja, onda na ,Buretu baruta‘ od Gorana Paskaljevića je bilo negdje oko 15 tisuća, međutim kasnije kad smo igrali neke filmove Ljubiše Samardžića – ,Nebeska udica‘,,Nataša‘ i slično, bilo je oko tisuću-dvije.“
Uz Karanovićev „Sjaj u očima“, zagrebačka publika moći će ovaj tjedan vidjeti i „Pad u raj“ Miloša Radovića, „Kennedy se vraća kući“ Želimira Žilnika, „Skoro sasvim običnu priču“ Miloša Petričića, „Labirint“ Miroslava Lekića i „Apsolutnih sto“ Srđana Golubovića. Voditelj programa Dinko Opašić ističe da će Kinoteka u ovoj godini organizirati prikazivanje najnovijih filmova i iz ostalih susjednih država:
„Posebno crnogorski film, zatim bosanskohercegovački, to bi bilo deset najboljih filmova svih vremena po njihovim anketama, a u pregovorima smo s Makedonijom i sa Slovenijom da odigramo tjedan makedonskog i tjedan slovenskog filma.“
Ovaj put, kako saznajemo, srpski filmovi neće biti titlovani i prevođeni na hrvatski jezik, kao što je to bio slučaj s Dragojevićevim „Ranama“, što je, prema riječima Srđana Karanovića, samo jedan od apsurda na ovim prostorima:
„Mislim da je to bilo jako smešno. Međutim, čuo sam da je to vrlo doprinelo komercijalnom uspehu ,Rana‘ u Zagrebu, jer su mnogi ljudi odlazili upravo da čitaju titlove, ne samo da gledaju film.“
Tako je svoj novi film „Sjaj u očima“, rađen u englesko-srpsko-crnogorskoj koprodukciji predstavio danas u Zagrebu redatelj Srđan Karanović.
„Film je imao veliku čast da bude pozvan u zvanični program Festivala u Veneciji, posle toga na također veliki Festival u Torontu, i još na 26 međunarodnih festivala. Što je za mene, za jedan mali film s brdovitog Balkana, da ne upotrebim drugi pridev, fantastičan uspeh.“
U Karanovićevom filmu igraju brojni mladi glumci s prostora bivše Jugoslavije, pa tako i dvije hrvatske glumice – Matija Prskalo i Ivana Bolanča koja, uz Senada Alihodžića iz Sarajeva, tumači i glavni lik:
„Kad sam pročitala scenarij odmah sam znala da to želim raditi, zbog te poruke koju daje ta priča.“
Srpski film u hrvatskim kinima nije više događaj sam po sebi, ističe voditelj programa zagrebačke Kinoteke Dinko Opašić. Kaže da ovaj put ne očekuje onako veliki interes Zagrepčana kakav se dogodio prije šest-sedam godina, kad se u Kinoteci vrtio prvi srpski film nakon rata, glasovite „Rane“ Srđana Dragojevića:
„Na tim ,Ranama‘, kojima smo počeli, bilo je 20 tisuća gledatelja, onda na ,Buretu baruta‘ od Gorana Paskaljevića je bilo negdje oko 15 tisuća, međutim kasnije kad smo igrali neke filmove Ljubiše Samardžića – ,Nebeska udica‘,,Nataša‘ i slično, bilo je oko tisuću-dvije.“
Uz Karanovićev „Sjaj u očima“, zagrebačka publika moći će ovaj tjedan vidjeti i „Pad u raj“ Miloša Radovića, „Kennedy se vraća kući“ Želimira Žilnika, „Skoro sasvim običnu priču“ Miloša Petričića, „Labirint“ Miroslava Lekića i „Apsolutnih sto“ Srđana Golubovića. Voditelj programa Dinko Opašić ističe da će Kinoteka u ovoj godini organizirati prikazivanje najnovijih filmova i iz ostalih susjednih država:
„Posebno crnogorski film, zatim bosanskohercegovački, to bi bilo deset najboljih filmova svih vremena po njihovim anketama, a u pregovorima smo s Makedonijom i sa Slovenijom da odigramo tjedan makedonskog i tjedan slovenskog filma.“
Ovaj put, kako saznajemo, srpski filmovi neće biti titlovani i prevođeni na hrvatski jezik, kao što je to bio slučaj s Dragojevićevim „Ranama“, što je, prema riječima Srđana Karanovića, samo jedan od apsurda na ovim prostorima:
„Mislim da je to bilo jako smešno. Međutim, čuo sam da je to vrlo doprinelo komercijalnom uspehu ,Rana‘ u Zagrebu, jer su mnogi ljudi odlazili upravo da čitaju titlove, ne samo da gledaju film.“