ŠEF OSCE MISIJE U BOSNI I HERCEGOVINI ROBERT BEECROFT NA KRAJU SVOG MANDATA ZA RADIO SLOBODNA EVROPA GOVORI O UTISCIMA KOJE JE STEKAO PROTEKLIH GODINA O LJUDIMA I ZEMLJI U CJELINI. AMBASADOR BEECROFT UPOZORAVA DA ODGOVORNOST ZA BUDUĆNOST BOSNE I HERCEGOVINE LEŽI NA DOMAĆIM POLITIČKIM LIDERIMA
RSE
Za američkog diplomatu Roberta Beecrofta Bosna i Hercegovina nije bila nepoznanica, kada je, prije tri godine, preuzeo dužnost šefa misije OSCE. Kao turista boravio je daleke 1974. godine, ali to se sada, kako kaže, ne broji.
Prve poslijeratne godine, 1996., u Američkoj ambasadi u Sarajevu radio je na poslovima povezanim sa ustrojem Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine.
BEECROFT
Vidljivo je bilo da je zemlja bila traumatizovana, ljudi su bili u šoku. Od četiri miliona stanovnika BiH, polovina su bile izbjeglice. Nije bilo ekonomije i nije bilo nikakvog dojma da postoji država.
Sjećam se prvih razgovora trojice članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine: Izetebegovića, Zubaka i Krajišnika. Nije bilo nikakvog utiska da oni rade u korist zajedničkog cilja. Ali, sve se to promijenilo. Situacija nije savršena, ali ostvarena je nevjerovatna evolucija, bez obzira da li je neko Bošnjak, Hrvat, Srbin ili ostali. To je ta veličina, jer nema nekog drugog načina da Bosna i Hercegovina ide dalje. To je veliki korak naprijed.
RSE
Dosta je toga ostvareno, ali to još uvijek nije dovoljno, kaže ambasador Beecroft. Neke stvari su dobro urađene, kao što je to povratak izbjeglica.
BEECROFT
Misija OSCE, zajedno sa Misijom Visokog komesarijata za izbjeglice, može sada objaviti da je postignut veliki uspjeh. Preko 90 posto imovinskih zahjeva je riješeno u cijeloj zemlji. Naravno, to ne znači da će svi koji su vratili imovinu i ostati, jer trebaju posao, ekonomiju koja funkcioniše.
Situacija u privredi je mnogo bolja, nego što je bila 1996. godine, ali nezaposlenost je još uvijek velika. U principu, mislim da je to jedna uspješna priča.
Parlament radi, ali bi trebao da radi bolje. Postoji previše vlada. Mi smo fokusirani na vrh i dno tog lanca, jer će to biti najvažnije za budućnost. Jer, svaka država ima centralnu vladu, kao što ima i opštine. Ono što se dešava između centralne vlade i opština, to je na žiteljima Bosne i Hercegovine da riješe, a ne na međunarodnoj zajednici. To je ono što će odrediti vaš budući napredak.
RSE
Šef misije OSCE kaže da je od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu pitanje reforma obrazovanja, koja još nije okončana.
BEECROFT
Ovo je prva misija OSCE, od 18 koliko ih ima, u kojoj je reforma obrazovanja dio našeg mandata. Mislim da smo uvjerili ljude u potrebu za kvalitetnim obrazovanjem sa evropskim i sjeverno-američkim standardima, ukoliko ova zemlja želi da se održi u budućnosti. Zakon o obrazovanju je usvojen za osnovne i srednje škole, dok je u parlamentarnoj proceduri zakon o visokom obrazovanju. Postoji zajednički nastavni program, oko kojeg je postignuta saglasnost, posebne odredbe za djecu povratnike, naročito tamo gdje su manjina. Sve te stvari pokazuju rastuću svijest o prilagođavanju razlikama u ovoj zemlji.
RSE
Ambasador Beecroft ocjenjuje da je Dejtonski sporazum dao dosta postora pravima grupa, posebno etničkih: Bošnjaka, Hrvata ili Srba. Ali smatra da mora postajati i prostor za poštivanje prava pojedinaca, zapravo da treba postojati prostor i za jedne i za druge.
Tokom svog boravka i života u BiH kaže da je najviše uživao u posjetama van Sarajeva, u srcu Bosne i Hercegovine.
BEECROFT
Bez obzira da li su to bile posjete Drvaru, Ljubuškom, Bihaću, Modriči, Bijeljini, Travniku, Gacku, Trebinju - razgovor sa običnim ljudima o stvarnim problemima, koji nisu zainteresovani za velika politička pitanja kojima se bave relativno male grupe ljudi. Oni se zanimaju kako preživjeti i izgraditi ono što je izgubljeno, za svoje i dobro njihove djece. To je ono što ohrabruje.
RSE
A neke od najtežih trenutaka koje je doživio u BiH Robert Bikroft veže za prve poslijeratne godine, kada nije bilo grijanja, vode ili električne energije. Ali ono što ga je najviše pogodilo jeste ponašanje političara.
BEECROFT
To je bilo frustrirajuće, jer su uvijek pronalazili puteve za opstrukciju, govoreći da neće da slože sa ovim ili onim stvarima. Da li su bile u pitanju registarske tablice za automobile ili zajednička valuta ili čak zajednički telefonski kod za Bosnu i Hercegovinu - za svaku pojedinu stvar vodio se politički rovovski rat. Sada, u većini situacija toga nema, iako još ima nepovjerenja, ali to se može prevazići civilizovanim manirima.
RSE
I dok ratne rane još nisu zacijeljene, Bosna i Hercegovina stremi ka evroatlanskim integracijama, Evropskoj uniji. Da li se može ići dalje, bez hapšenja haških bjegunaca, pitanje je koje se postavlja pred samit NATO-a u Istanbulu.
BEECROFT
Smatram da je to apsolutno povezano. Ja sam prije deset godina radio u Sjevernoatlantskom savezu, kako bi razvili program Partnerstvo za mir. Mogu zamisliti bilo kog svjetskog uticajnog lidera, od predsjednika SAD, do premijera Kanade, Velike Britaanije ili Njemačke, da pred svojim paralemntima kažu: Bosna i Herecegovina je uradila sve tehničke stvari, kako bi se pridružila Partnerstvu za mir. Veoma ozbiljni optuženici za ratne zločine nisu uhapšeni, ali bez obzira na to, mi idemo dalje. Da li možete zamisliti reakcije u parlamentima? To politički nije moguće uraditi. I to mi je lično rečeno u Kapitol Hilu, u Vašingtonu, prije dva mjeseca.
Dakle postoje dva testa: tehnički i politički. Bosna i Hercegovina je prošla taj tehnički dio za Partnerstvo za mir, ali ostaje politički problem. To je odgovornost, koja leži na političkim liderima ove zemlje i nije baš dobro kazati: neka to stranci urade. I moje evropske kolege ovdje se pitaju: da li se BiH može smatrati ozbiljnim kandidatom i partnerom za Evropu, dok su optuženi za ratne zločine slobodni?
Za američkog diplomatu Roberta Beecrofta Bosna i Hercegovina nije bila nepoznanica, kada je, prije tri godine, preuzeo dužnost šefa misije OSCE. Kao turista boravio je daleke 1974. godine, ali to se sada, kako kaže, ne broji.
Prve poslijeratne godine, 1996., u Američkoj ambasadi u Sarajevu radio je na poslovima povezanim sa ustrojem Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine.
BEECROFT
Vidljivo je bilo da je zemlja bila traumatizovana, ljudi su bili u šoku. Od četiri miliona stanovnika BiH, polovina su bile izbjeglice. Nije bilo ekonomije i nije bilo nikakvog dojma da postoji država.
Sjećam se prvih razgovora trojice članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine: Izetebegovića, Zubaka i Krajišnika. Nije bilo nikakvog utiska da oni rade u korist zajedničkog cilja. Ali, sve se to promijenilo. Situacija nije savršena, ali ostvarena je nevjerovatna evolucija, bez obzira da li je neko Bošnjak, Hrvat, Srbin ili ostali. To je ta veličina, jer nema nekog drugog načina da Bosna i Hercegovina ide dalje. To je veliki korak naprijed.
RSE
Dosta je toga ostvareno, ali to još uvijek nije dovoljno, kaže ambasador Beecroft. Neke stvari su dobro urađene, kao što je to povratak izbjeglica.
BEECROFT
Misija OSCE, zajedno sa Misijom Visokog komesarijata za izbjeglice, može sada objaviti da je postignut veliki uspjeh. Preko 90 posto imovinskih zahjeva je riješeno u cijeloj zemlji. Naravno, to ne znači da će svi koji su vratili imovinu i ostati, jer trebaju posao, ekonomiju koja funkcioniše.
Situacija u privredi je mnogo bolja, nego što je bila 1996. godine, ali nezaposlenost je još uvijek velika. U principu, mislim da je to jedna uspješna priča.
Parlament radi, ali bi trebao da radi bolje. Postoji previše vlada. Mi smo fokusirani na vrh i dno tog lanca, jer će to biti najvažnije za budućnost. Jer, svaka država ima centralnu vladu, kao što ima i opštine. Ono što se dešava između centralne vlade i opština, to je na žiteljima Bosne i Hercegovine da riješe, a ne na međunarodnoj zajednici. To je ono što će odrediti vaš budući napredak.
RSE
Šef misije OSCE kaže da je od posebnog značaja za Bosnu i Hercegovinu pitanje reforma obrazovanja, koja još nije okončana.
BEECROFT
Ovo je prva misija OSCE, od 18 koliko ih ima, u kojoj je reforma obrazovanja dio našeg mandata. Mislim da smo uvjerili ljude u potrebu za kvalitetnim obrazovanjem sa evropskim i sjeverno-američkim standardima, ukoliko ova zemlja želi da se održi u budućnosti. Zakon o obrazovanju je usvojen za osnovne i srednje škole, dok je u parlamentarnoj proceduri zakon o visokom obrazovanju. Postoji zajednički nastavni program, oko kojeg je postignuta saglasnost, posebne odredbe za djecu povratnike, naročito tamo gdje su manjina. Sve te stvari pokazuju rastuću svijest o prilagođavanju razlikama u ovoj zemlji.
RSE
Ambasador Beecroft ocjenjuje da je Dejtonski sporazum dao dosta postora pravima grupa, posebno etničkih: Bošnjaka, Hrvata ili Srba. Ali smatra da mora postajati i prostor za poštivanje prava pojedinaca, zapravo da treba postojati prostor i za jedne i za druge.
Tokom svog boravka i života u BiH kaže da je najviše uživao u posjetama van Sarajeva, u srcu Bosne i Hercegovine.
BEECROFT
Bez obzira da li su to bile posjete Drvaru, Ljubuškom, Bihaću, Modriči, Bijeljini, Travniku, Gacku, Trebinju - razgovor sa običnim ljudima o stvarnim problemima, koji nisu zainteresovani za velika politička pitanja kojima se bave relativno male grupe ljudi. Oni se zanimaju kako preživjeti i izgraditi ono što je izgubljeno, za svoje i dobro njihove djece. To je ono što ohrabruje.
RSE
A neke od najtežih trenutaka koje je doživio u BiH Robert Bikroft veže za prve poslijeratne godine, kada nije bilo grijanja, vode ili električne energije. Ali ono što ga je najviše pogodilo jeste ponašanje političara.
BEECROFT
To je bilo frustrirajuće, jer su uvijek pronalazili puteve za opstrukciju, govoreći da neće da slože sa ovim ili onim stvarima. Da li su bile u pitanju registarske tablice za automobile ili zajednička valuta ili čak zajednički telefonski kod za Bosnu i Hercegovinu - za svaku pojedinu stvar vodio se politički rovovski rat. Sada, u većini situacija toga nema, iako još ima nepovjerenja, ali to se može prevazići civilizovanim manirima.
RSE
I dok ratne rane još nisu zacijeljene, Bosna i Hercegovina stremi ka evroatlanskim integracijama, Evropskoj uniji. Da li se može ići dalje, bez hapšenja haških bjegunaca, pitanje je koje se postavlja pred samit NATO-a u Istanbulu.
BEECROFT
Smatram da je to apsolutno povezano. Ja sam prije deset godina radio u Sjevernoatlantskom savezu, kako bi razvili program Partnerstvo za mir. Mogu zamisliti bilo kog svjetskog uticajnog lidera, od predsjednika SAD, do premijera Kanade, Velike Britaanije ili Njemačke, da pred svojim paralemntima kažu: Bosna i Herecegovina je uradila sve tehničke stvari, kako bi se pridružila Partnerstvu za mir. Veoma ozbiljni optuženici za ratne zločine nisu uhapšeni, ali bez obzira na to, mi idemo dalje. Da li možete zamisliti reakcije u parlamentima? To politički nije moguće uraditi. I to mi je lično rečeno u Kapitol Hilu, u Vašingtonu, prije dva mjeseca.
Dakle postoje dva testa: tehnički i politički. Bosna i Hercegovina je prošla taj tehnički dio za Partnerstvo za mir, ali ostaje politički problem. To je odgovornost, koja leži na političkim liderima ove zemlje i nije baš dobro kazati: neka to stranci urade. I moje evropske kolege ovdje se pitaju: da li se BiH može smatrati ozbiljnim kandidatom i partnerom za Evropu, dok su optuženi za ratne zločine slobodni?