Sjećate li ga se kada je govorio na onom mitingu na Gazimestanu? Sjećate li se kad je rekao da su "i ratovi mogući!"? Sjećate li se tog vremena kad još nismo htjeli znati (ne samo mi van Srbije nego i oni u njoj) šta nam se sve sprema i dok su ratne pripreme već bile daleko odmakle i dok su njegovi govori bile u stvari ratničke trube? Strah se polako širio. Govorio je pred stotinama tisuća koji su mu klicali i koji su kupovali ili čistili oružje.
"Srbija je imala negativno iskustvo iz nekih oružanih sukoba građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije i to je razlog za pojačanu opreznost, ali svakako se državni interesi brane i ratom", rekao je neki dan savjetnik premijera Koštunice, Aleksandar Simić. Rat je legitimno pravno sredstvo u slučaju da ne postoji druga alternativa kaže on. Na ovu izjavu vlada Srbije nije imala komentara. Nije imala ni onda kad je rat tadašnji najavio predsjednik Srbije. Zanimljivo, kako na čitavom Balkanu, ne samo u Srbiji, gradjani tako lako prepuštaju odluku o ratu u ruke lidera.
Novinari u Srbiji registriraju masovne priče o navodnim pozivima za mobilizaciju i vojne vježbe koji stižu nekim građanima na jugu zemlje. Na internetskim forumima spominju se i slučajevi prebacivanja vojnika iz civilne u vojnu službu, ali nema službene potvrde za te vijesti. Predsjednik Foruma za sigurnost i demokraciju, general Ninoslav Krstić uvjeren je kako akcijski plan Ministarstva vanjskih poslova označen državnom tajnom uključuje čak i vojnu intervenciju. "Posebne mjere vjerojatno uključuju prekid diplomatskih odnosa, povlačenje naših ambasadora i protjerivanje pojedinih stranih, neku vrstu ekonomskih blokada prema pojedinim državama. Te mjere će biti selektivne, kao i tijekom bombardiranja 1999-e", rekao je Krstić.
Makedonsko ministarstvo unutrašnjih poslova izašlo je početkom prosinca sa oštrim demantijem na izjavu srpskog vicepremijera Božidara Djelića datu u Brusselu, da je Beograd pomagao nedavnu akciju makedonske policije u podšarplaninskim selima. "U duhu dobrosusjedskih odnosa, očekujemo izvinjenje srpskog vicepremijera ili ogradjivanje vlade Srbije od njegovih izjava" - kaže se u saopćenju. Ambasador u Skopju kaže da se radi o pogrešnoj interpretaciji, a vlada Srbije - nema komentara.
Agim Čeku, tadašnji premijer Kosova, kaže da je Beograd umješan u smišljenom scenariju za destabilizaciju Makedonije, a da za to bude optuženo Kosovo. Nedavno je premijer Srbije saopćio da je dio BiH, entitet RS jedan od osnovnih interesa Srbije.
Prekjučer je u UN-u glavna tužiteljica Medjunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, Karla del Ponte izjavila da Srbija blokira hapšenje Mladića i Karadžića, dvojice osumljičenih za ratne zločine koji su nekoliko puta locirani u Srbiji.
Više od milijun gradjana Srbije je tražilo da se direktno prenosi sudjenje optuženom Šešelju, koji je za veliku većinu gradjana bivše Jugoslavije simbol mržnje. Radi se o onom istom čovjeku koji je početkom studenog prije 16 godina izjavio: "Nijedan ustaša ne sme živ iz Vukovara"; onom istom čije su jedinice označene kao krajnji izvršitelji pokolja na Ovčari, kada je ubijeno i u unaprijed pripremljene jame bačeno 255 hrvatskih ranjenika i zarobljenika iz vukovarske bolnice.
"Od kuće do kuće su izvodili ljude. I onu vrisku nikad ne mogu zaboraviti. I danas znam nekad sanjati i skočim sva mokra. Kad čujete vrisku djece, a oni se smiju!" - priča Šukreta Porobić iz Bosanskog Šamca o tome šta su tamo radili Šešeljevi dobrovoljci. "Najstrašnije mi je bilo kad su u sportskoj hali osnovne škole premlaćivali. Isprebijani, krvavi da nisu znali ni ko su, ni šta su, samo smo dvoje poznali od jedanaestero. Na megafon su nas pozivali da smo morali svi izići da gledamo šta nas čeka ako ne budemo dobri."
Neko će mi reći da je sve to prošlost i da nema svrhe na sve ponovo podsjećati. Kamo sreće! Nije to samo prošlost nego je i sadašnjost. Novinar lista "Vreme", Dejan Anastasijević, s pravom ukazuje: "Sve to što se dešavalo ili je potisnuto, ili se interpretira na isti onaj način kao i devedesetih godina. Srbi su se samo branili, ako je bilo nekih zločina oni su bili posledica ponašanja srpskih neprijatelja ili deo nekakve zavere. I suđenje Šešelju će, verovatno, probuditi neke od tih “zaspalih” duhova i ponovo će krenuti neke debate u vezi sa tim." Jednom oslobodjeno, političko nasilje ne prepoznaje granice. Kada je oslobodjeno prije 17 godina pravdano je pričom o odbrani Jugoslavije, danas se ono vodi pod parolom odbrane Srbije. Stranka koja zagovara rat, Veliku Srbiju i čiji je prvi čovjek na sudjenju u Hagu je najjača stranka u Srbiji.
Autor onih truba i onih riječi na početku kolumne je, naravno, bio čovjek koji je umro u zatvorskoj ćeliji u Hagu. Ali mnogi od onih stotina tisuća ljudi koji su mu klicali na Gazimestanu i danas marširaju ulicama Srbije i po hodnicima tamošnjih institucija sa istom strašću i sa istim ciljevima.
Još im nije rečeno da su izgubili sve dosadašnje ratove.