* Državna komisija za izbjeglice i raseljene osobe objavila da je 12 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u primjeni aneksa 7, povratak i obnova ostvaren sa 60 posto. Važna napomena iz Komisije – ne osjeća se opstrukcija povratka ni na jednom nivou vlasti. * Nevladine organizacije upozoravaju na sistematsko kršenje prava povratnika: „Situacija je apsolutno neprihvatljiva i pokazuje da etničko čišćenje još traje te da je posljednji trenutak da nadležne institucije nešto urade“, poruka je Centra za promociju civilnog društva, nevladine organizacije Kyodo, ombudsmena Federacije BiH i Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske.
Komisija za izbjeglice i raseljene osobe BiH donijela je odluku o raspodjeli preostalih, neutrošenih udruženih sredstava namijenih za projekte obnove u prošloj godini, te odobrenih sredstava za rješavanje problema izbjeglih u iznosu od oko 11 miliona za ovu godinu.
Ovim više nema neraspoređenih sredstva namijenjenih za povratak u BiH, a Komisiji preostaje da poduzme napore da bi bila uključena u proračune za narednu godinu. Komisija će, kako je rečeno, tražiti od Vijeća ministara BiH i Predsjedništva BiH da iznos sredstva ostvaren kroz PDV usmjeri u realizaciju povratka jer je poznato da BiH treba oko 600 miliona da bi se obnovile porušene kuće i 400 miliona da bi se osigurao održiv povratak.
Predsjednik Komisije Slavko Marin izjavio je nakon sjednice održane u Banja Luci da su u prošloj i ovoj godini bili planirani za implementaciju projekti od oko 54 miliona i 840.000 KM, a na terenu je utrošeno 49 miliona i 495.000 KM, čime je obnovljeno 2.200 obiteljskih kuća.Marin je kazao da je danas odlučeno i da će se u okviru 3,7 miliona KM osigurati obnova i povratak za 150 obitelji, jednim dijelom i kroz projekt Razvojne banke, čiji je cilj da se riješi pitanje alternativnog smještaja i kolektivnih centara.
Komisija za izbjeglice i raseljena lica Bosne i Hercegovine odlučila je takođe da preostala sredstva od tri miliona i 750.000 KM, planirana za povratak u 2006. i 2007. godini, usmjeri za obnovu 150 porodičnih kuća povratnika. Predsjednik Komisije Slavko Marin rekao je da će od Vijeća minisatra i Predsjedništva BiH zatražiti da se višak sredstava od PDV-a iskoristi za projekte povratka izbjeglih i raseljenih lica u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Uz ovu odluku Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH dodajemo i ocjenu predsjednika komisije Slavka Marina o ostvarenom povratku:
„Očito je i očigledno – što nas raduje – da imamo stalni napredak kada je u pitanju ukupan proces povratka, promatran sa stajališta organizacijskih radnji koje prate taj proces, institucionalne izgradnje ukupnog sustava u tom procesu (državno ministarstvo smo dobili tek 2002. godine) i normativnih i pravnih uređenosti uključujući finansije i prava ljudi. Ono što je najvažnije, finansijski kapaciteti koje izdvajaju institucije BiH, od županija, kantona do entiteta i države, su u porastu. Nisu dostatni, ali raduje da će se u vremenu koje je ispred nas vjerovatno povećavati. Temeljna stvar koju moramo imati u vidu, jasno i decidno je definirana u aneksu 7 Dejtonskog sporazuma, a to je obaveza države da obnovi porušenu imovinu. Ukoliko taj oblik obeštećenja nije moguć, onda da na drugi način pravično obešteti prijeratnog vlasnika imovine koja je u ratu uništena. Oko toga se vrti cijela priča. Ukoliko u vremenu koje je ispred nas želimo kvalitetno i efikasno prepoznati modalitet s ciljem ostvarenja one političke dimenzije koju je postavio aneks 7, prije svega zbog bolje političke budućnosti Bosne i Hercegovine kao države, ova dva segmenta ćemo morati daleko bolje razraditi, sa perspektivom da taj proces završimo u naredne četiri godine, odnosno kako to predviđa dopuna same strategije. U ovom cijelom procesu država ima svoje mjesto, ali ja zaista upućujem i na funkciju i snagu koju imaju entiteti, prije svega sa stajališta finansijskih kapaciteta i institucionalnih nadležnosti u ovoj oblasti. Takođe je, po meni, veoma važno da u vremenu koje je uspred nas uključimo sve institucije. Dopuna strategije predviđa modalitet gdje ćemo u vremenu koje je ispred nas prepoznati ulogu svih institucija. Nije dostatno da samo Ministarstvo za ljudska prava obnovi objekat, tu moraju nešto uraditi i Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo obrtništva i Ministarstvo poljoprivrede. Jer, bez uključenja tih institucija, sa njihovim finansijskim resursima, nećemo riješiti problem zvani održiv povratak, odnosno nećemo ostvariti željeni cilj – obnoviti porušenu imovinu i vratiti ljude na njihova prijeratna mjesta življenja. Snaga dokumenta koji će biti dopunjen u strategiji jeste ta što će njega prihvatiti i odobriti Vijeće ministara, Parlament BiH i Predsjedništvo BiH. To je njegova politička dimenzija koja stvara sve pozitivne političke pretpostavke da implementacija svih onih rješenja koja će biti u strategiji, bude provediva na terenu. Važno je konstatirati da je na današnji dan registrirano više od 60 posto povrataka i obnove. Znači, ostalo je tih manje od 40 posto. Te brojke nisu neostvarive, već realne, samo moramo uključiti cjelokupan sustav, sve institucije i sve razine vlasti. Drugo što me raduje i što sam spoznao u ovih 10 mjeseci koliko obnašam ovu dužnost, to je da ne osjećam opstrukcije u povratku na nijednoj razini vlasti u BiH. Osjetan je i povećan interes izbjeglica i raseljenih osoba za povratak. Interes za povratak raste, a zakon omogućava da se svakodnevno, od danas pa do vremena dok se povratak ne završi, izbjegla i raseljena osoba može prijaviti i steći status povratnika. Izbjegle i raseljene osobe ponovo pozivam da pokucaju na vrata općine, da prilože potrebnu dokumentaciju i da se registriraju. Sve ostalo je briga države i briga nadležnih institucija da im pitanje njihovog povratka ili pitanje obnove u potpunosti riješi na način kako je to utemeljeno u aneksu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji čini sastavni dio ustava ove zemlje.“
Na ovo su upozorili učesnici okruglog stola o neprovođenju ustavne odluke o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji BiH, odnosno nemogućnosti povratnika da nađu adekvatno zaposlenje u državnim institucijama na područjima gdje su se vratili. Okrugli sto je održan nakon objavljenih rezultata istraživanja o poštivanju principa konstitutivnosti u sklopu projekta „Antiksenofobija: Kampanja bazirana na pravima, podršci, pomirenju i promovisanju reintegracije povratničke manjine“. Organizatori su Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i nevladina organizacija Kyodo, u suradnji s partnerima i finansijsku podršku Delegacije Evropske komisije u BiH.
Situacija je apsolutno neprihvatljiva i pokazuje da etničko čišćenje još traje te da je posljednji trenutak da nadležne institucije nešto urade, izjavio je Omir Tufo iz CPCD-a:
„Projekat ukazuje na neimplementaciju ustavne odluke o konstitutivnosti naroda na čitavoj teritoriji BiH, odnosno na nemogućnost povratnika iz manjinskog naroda da nađu adekvatno zaposlenje u državnim institucijama na područjima gdje su se vratili. Po izvještajima koje imamo sa terena, znači dokumentaciji koju smo dobili direktno iz opština, situacija u nekim opštinama je apsolutno neprihvatljiva. Do te mjere pokazuje da etničko čišćenje i dalje traje i evidentno je da je posljednji trenutak da nadležne institucije nešto urade. Sam nivo koji podrazumijeva implementaciju odluke Ustavnog suda možda funkcioniše, međutim kada se spustimo na nivo opština, tu se pokazuje zaista porazno stanje, do te mjere da ima opština gdje gotovo nijedan predstavnik manjinskog povratničkog naroda nije zaposlen u institucijama, što je potpuno neprihvatljivo. Pokušaji da se neki od pripadnika manjinskih naroda zaposle po principu pozitivne diskriminacije gotovo da ne postoje. Znači, i dalje se insistira da se zapošljavaju samo oni koji su pripadnici većinskog naroda na toj teritoriji. Praktično se potpuno onemogućava stvaranje one strukture koja iole liči na popis stanovništva iz 1991. godine. Ima primjedbi na to da se stanje vrati na popis iz 1991. godine, međutim stanje nije ni blizu stanju koje smo imali u vrijeme popisa iz 1991. godine. Sadašnje stanje je bukvalno stanje koje je zatečeno i koje je uglavnom posljedica svih događanja koja su bila na ovim područjima do 1996. godine.“
Direktor Agencije za državnu službu BiH Jakob Finci naglasio je da poštuje političke stavove koji kažu da još nije vrijeme za popis stanovništva, ali on smatra da se gotovo 17 godina od prošlog popisa stanovništva u BiH situacija umnogome promijenila:
„Pokazatelji iz ovog materijala su apsolutno tačni što se tiče lokalnih nivoa. Međutim, svijetla tačka u zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih u organima uprave BiH je upravo na državnom nivou. Tako da smatram da je pošteno reći da pored svega toga što je loše, a očito je da ima puno toga lošeg, postoje i pozitivni elementi – postoje sredine u kojima se apsolutno poštuje konstitutivnost i gdje je broj pogotovo rukovodnih državnih službenika apsolutno usuglašen sa popisom stanovništva iz 1991. godine. To što nekome to nije po volji i što neki misle da bi zastupljenost na važnijim mjestima trebala biti veća, to je sasvim drugo pitanje. Međutim, statistika pokazuje, pa taman ona bila tačan zbir netačnih podataka, da se na državnom nivou u BiH konstitutivnost naroda u potpunosti poštuje, barem što se tiče državne uprave.“
Prema riječima ombudsmena Federacije BiH Branke Raguz, etničko čišćenje još nije završeno. Veliki broj izbjeglih i raseljenih osoba nije ostvario svoje osnovno ljudsko pravo – pravo na dom:
„Etničko čišćenje još nije završeno iz razloga što i dalje postoji jedan broj izbjeglih i raseljenih osoba koje se faktički ne mogu vratiti. Znatan broj njih ima rješenje, na papiru, da im se vraća imovina, međutim znamo koliko je te imovine uništeno i razoreno. Dakle, oni objektivno nemaju mogućnost da se vrate. Međutim, po tim nekakvim statističkim pokazateljima se računa da im je imovina vraćena. Mislim da je to jedan veliki nedostatak. Znatan broj građana, u Sarajevu, Mostaru, Derventi, ruralnim područjima i tako dalje, imaju samo rješenje da im se vraća imovina, međutim od te imovine nemaju ništa. Pogotovo je problem u gradovima, sa takozvanim boljim lokacijama. Imamo znatan broj slučajeva gdje se namjerno ti objekti ruše: općinski organi vlasti donesu rješenje da je određena zgrada opasna po okolinu odnosno po ljude i onda se ona sruši, na taj način se stvori građevinsko zemljište, koje se onda dodjeljuje drugima, i to uglavnom ljudima koji imaju određene veze, a u pravilu iz etničke grupe koja je u tom gradu većinska. Takvih primjera smo imali jako mnogo. Ja neću osporavati ove navode gospodina Fincija, međutim državnih službenika u odnosu na broj stanovnika je jako malo, a građani ostvaruju svoja prava u lokalnim zajednicama, dakle u općinama. Zato smo se opredijelili za istraživanje po općinama, po lokalnim zajednicama. Jer, prva stepenica gdje ljudi ostvaruju svoja prava je općina. Želim naglasiti da su rezultati poražavajući. Zato je jako bitno utvrditi te rezultate. S druge strane, ne funkcionira pravni sustav. Uzmimo upravne sporove, oni traju godinama. Opet se vraćamo na lokalnu zajednicu. To su pitanja koja život znače – od vađenja rodnog lista do mnogih drugih stvari. Sve se, dakle, odvija na lokalnom nivou. Želim podsjetiti da je po Ustavu FBiH jedna od obaveza načelnika općina da surađuju s ombudsmanima odnosno da osiguraju suradnju s nadležnim službama. U svih ovih 12 godina koliko radimo, građani se najvećim dijelom žale upravo na organe općine.“
„Ja sam Sanja Lazar. Živim u Sarajevu. Došla sam na poziv Kyodo organizacije i ombudsmena, preko kojih sam se ujedno i žalila. Naime, konkurisala sam na jednu poziciju u kantonalnom Ministarstvu prostornog uređenja Sarajevo. Poslije stručnog ispita i intervjua, osvojila sam maksimum bodova. Na stručnom ispitu sam imala sto posto bodova, a na intervjuu 95 posto bodova i bila sam ubjedljivo najbolja. Na kraju sam dobila rješenje od federalne Agencije za državnu službu u kojem su me obavijestili da sam najuspješniji kandidat, ali da je Ministarstvo odabralo drugog kandidata sa liste. Naravno nisam dobila odgovor zašto je do toga došlo. Obratila sam se Odboru za žalbe i 1. oktobra (konkurs je bio u februaru) sam dobila rješenje u kojem je pisalo: ,Ministar je bio dužan pribaviti mišljenje od Agencije za državnu službu. Oni su smatrali da je kandidat koji treba da se primi na funkciju stručnog saradnika Sanja Lazar. Međutim, konačnu odluku o postavljanju kandidata donosi rukovodilac organa.‘ Onda se ja pitam čemu uopšte mišljenje Agencije, ako bez obzira na njega neki rukovodioc može da bira po svojoj volji. U tekstu dalje piše: ,Član 31 Zakona o državnoj službi ne obavezuje rukovodioca da prilikom odabira kandidata bira prvog na listi uspješnih kandidata ili da se drži kriterija kao što su bolji rezultati u pismenom ili u usmenom dijelu stručnog ispita, posebno stručno zvanje, dugogodišnje radno iskustvo, nezaposlenost kandidata i slično, nego se izbor vrši između kandidata koji su po pokazanom znanju na stručnom ispitu bili najuspješniji.‘ U ovom slučaju su prekršena moja i ljudska i ustavna prava. Prekršena je i konstitutivnost naroda.“ Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović, o ovom projektu kaže: „Mislim da ovakav jedan detaljan izvještaj sa tačnim podacima ne treba previše komentarisati. Zapažanja mogu iznijeti u nekoliko rečenica. Naime, rezultati etničkog čišćenja u BiH se sistematski održavaju i čuvaju, evo i danas. Mislim da tu postoji jedan prećutni sporazum nacionalističkih političkih struktura, koji tu profitiraju na štetu građana Bosne i Hercegovine. Ovo istraživanje može dati jedan od odgovora na pitanje zašto danas u BiH imamo očiglednu duboku krizu – zbog toga što nismo učinili ni ono što smo po zakonu trebali učiniti, a o onome koliko smo mogli učiniti kao građani za jednu istinsku resocijalizaciju povratnika i za njihovo uključivanje u institucije da ne govorimo. Trebamo pružiti stvarnu podršku povratku i reintegraciji povratnika u bosanskohercegovačko društvo.“
Rezultati istraživanja provedenih u 37 općina na području BiH pokazali su da se niti u jednoj od njih ne poštuju principi konstitutivnosti koji bi garantirali poštivanje ljudskih prava u BiH, kao što su jednaka prava na obrazovanje, osobnu sigurnost, zapošljavanje i slično. Istraživanje je pokazalo, među ostalim, i to da u javnim ustanovama Republike Srpske sa sjedištem u Bijeljini nije zaposlen niti jedan Bošnjak.
* * * * *
Ovim više nema neraspoređenih sredstva namijenjenih za povratak u BiH, a Komisiji preostaje da poduzme napore da bi bila uključena u proračune za narednu godinu. Komisija će, kako je rečeno, tražiti od Vijeća ministara BiH i Predsjedništva BiH da iznos sredstva ostvaren kroz PDV usmjeri u realizaciju povratka jer je poznato da BiH treba oko 600 miliona da bi se obnovile porušene kuće i 400 miliona da bi se osigurao održiv povratak.
Predsjednik Komisije Slavko Marin izjavio je nakon sjednice održane u Banja Luci da su u prošloj i ovoj godini bili planirani za implementaciju projekti od oko 54 miliona i 840.000 KM, a na terenu je utrošeno 49 miliona i 495.000 KM, čime je obnovljeno 2.200 obiteljskih kuća.Marin je kazao da je danas odlučeno i da će se u okviru 3,7 miliona KM osigurati obnova i povratak za 150 obitelji, jednim dijelom i kroz projekt Razvojne banke, čiji je cilj da se riješi pitanje alternativnog smještaja i kolektivnih centara.
Komisija za izbjeglice i raseljena lica Bosne i Hercegovine odlučila je takođe da preostala sredstva od tri miliona i 750.000 KM, planirana za povratak u 2006. i 2007. godini, usmjeri za obnovu 150 porodičnih kuća povratnika. Predsjednik Komisije Slavko Marin rekao je da će od Vijeća minisatra i Predsjedništva BiH zatražiti da se višak sredstava od PDV-a iskoristi za projekte povratka izbjeglih i raseljenih lica u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Uz ovu odluku Komisije za izbjegla i raseljena lica BiH dodajemo i ocjenu predsjednika komisije Slavka Marina o ostvarenom povratku:
„Očito je i očigledno – što nas raduje – da imamo stalni napredak kada je u pitanju ukupan proces povratka, promatran sa stajališta organizacijskih radnji koje prate taj proces, institucionalne izgradnje ukupnog sustava u tom procesu (državno ministarstvo smo dobili tek 2002. godine) i normativnih i pravnih uređenosti uključujući finansije i prava ljudi. Ono što je najvažnije, finansijski kapaciteti koje izdvajaju institucije BiH, od županija, kantona do entiteta i države, su u porastu. Nisu dostatni, ali raduje da će se u vremenu koje je ispred nas vjerovatno povećavati. Temeljna stvar koju moramo imati u vidu, jasno i decidno je definirana u aneksu 7 Dejtonskog sporazuma, a to je obaveza države da obnovi porušenu imovinu. Ukoliko taj oblik obeštećenja nije moguć, onda da na drugi način pravično obešteti prijeratnog vlasnika imovine koja je u ratu uništena. Oko toga se vrti cijela priča. Ukoliko u vremenu koje je ispred nas želimo kvalitetno i efikasno prepoznati modalitet s ciljem ostvarenja one političke dimenzije koju je postavio aneks 7, prije svega zbog bolje političke budućnosti Bosne i Hercegovine kao države, ova dva segmenta ćemo morati daleko bolje razraditi, sa perspektivom da taj proces završimo u naredne četiri godine, odnosno kako to predviđa dopuna same strategije. U ovom cijelom procesu država ima svoje mjesto, ali ja zaista upućujem i na funkciju i snagu koju imaju entiteti, prije svega sa stajališta finansijskih kapaciteta i institucionalnih nadležnosti u ovoj oblasti. Takođe je, po meni, veoma važno da u vremenu koje je uspred nas uključimo sve institucije. Dopuna strategije predviđa modalitet gdje ćemo u vremenu koje je ispred nas prepoznati ulogu svih institucija. Nije dostatno da samo Ministarstvo za ljudska prava obnovi objekat, tu moraju nešto uraditi i Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo obrtništva i Ministarstvo poljoprivrede. Jer, bez uključenja tih institucija, sa njihovim finansijskim resursima, nećemo riješiti problem zvani održiv povratak, odnosno nećemo ostvariti željeni cilj – obnoviti porušenu imovinu i vratiti ljude na njihova prijeratna mjesta življenja. Snaga dokumenta koji će biti dopunjen u strategiji jeste ta što će njega prihvatiti i odobriti Vijeće ministara, Parlament BiH i Predsjedništvo BiH. To je njegova politička dimenzija koja stvara sve pozitivne političke pretpostavke da implementacija svih onih rješenja koja će biti u strategiji, bude provediva na terenu. Važno je konstatirati da je na današnji dan registrirano više od 60 posto povrataka i obnove. Znači, ostalo je tih manje od 40 posto. Te brojke nisu neostvarive, već realne, samo moramo uključiti cjelokupan sustav, sve institucije i sve razine vlasti. Drugo što me raduje i što sam spoznao u ovih 10 mjeseci koliko obnašam ovu dužnost, to je da ne osjećam opstrukcije u povratku na nijednoj razini vlasti u BiH. Osjetan je i povećan interes izbjeglica i raseljenih osoba za povratak. Interes za povratak raste, a zakon omogućava da se svakodnevno, od danas pa do vremena dok se povratak ne završi, izbjegla i raseljena osoba može prijaviti i steći status povratnika. Izbjegle i raseljene osobe ponovo pozivam da pokucaju na vrata općine, da prilože potrebnu dokumentaciju i da se registriraju. Sve ostalo je briga države i briga nadležnih institucija da im pitanje njihovog povratka ili pitanje obnove u potpunosti riješi na način kako je to utemeljeno u aneksu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji čini sastavni dio ustava ove zemlje.“
Odgođeno glasanje o novim izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
Dom naroda Parlamenta Federacije BiH odgodio je izjašnjavanje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kako bi se Federalna vlada izjasnila o uloženom amandmanu Kluba Bošnjaka. Ovim amandmanom predviđa se da vakufi, legati i zadužbine, kao raniji vlasnici nacionaliziranih stanova u Federaciji BiH, mogu dobiti finansijsko obeštećenje za ove stanove samo uz njihovu saglasnost, ukoliko opština ne raspolaže odgovarajućim zamjenskim stanom. Amandmanom se takođe traži da Vlada Federacije BiH finansira novu izgradnju zamjenskih stambenih jedinica, na lokacijama koje će obezbijediti opštine, ali samo u građevinskoj zoni u kojoj se nalaze nacionalizirani stanovi.
Klub Bošnjaka najavio je da će pokrenuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa prilikom izjašnjavanja o ovom prijedlogu zakona, jer smatra da je ovaj prijedlog zakona neprovediv, te da ne štiti interese vlasnika nacionalizirane imovine. Predloženim zakonom predviđa se mogućnost otkupa stanova nosiocima stanarskog prava u stanovima čiji su raniji vlasnici vakufi, legati i zadužbine, dok je ranijim vlasnicima predviđena zamjenska stambena imovina ili finansijsko obeštećenje.
Vakufska direkcija u Sarajevu protivi se najavljenim odredbama o zamjenskoj imovini i insistira da vakufski stanovi ostanu u posjedu vakufa, a da sadašnjim stanarima bude dodijeljena zamjenska imovina. Direkcija obrazlaže da time samo želi očuvati imovinu i nepromjenjivu supstancu vakufa. Vladin prijedlog podržava Udruženje za zaštitu nosilaca stanarskog prava u nacionaliziranim i privatnim stanovima „Dom“, koje se poziva i na odluku Ustavnog suda Federacije BiH koja u pogledu otkupa izjednačava sve kategorije nosilaca stanarskog prava u nacionaliziranoj imovini u Federaciji BiH. Krajem oktobra Zakon je dobio podršku u Predstavničkom domu, ali da bi stupio na snagu mora ga odobriti i Dom naroda.
Etničko čišćenje još nije završeno
Na ovo su upozorili učesnici okruglog stola o neprovođenju ustavne odluke o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji BiH, odnosno nemogućnosti povratnika da nađu adekvatno zaposlenje u državnim institucijama na područjima gdje su se vratili. Okrugli sto je održan nakon objavljenih rezultata istraživanja o poštivanju principa konstitutivnosti u sklopu projekta „Antiksenofobija: Kampanja bazirana na pravima, podršci, pomirenju i promovisanju reintegracije povratničke manjine“. Organizatori su Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i nevladina organizacija Kyodo, u suradnji s partnerima i finansijsku podršku Delegacije Evropske komisije u BiH.
Situacija je apsolutno neprihvatljiva i pokazuje da etničko čišćenje još traje te da je posljednji trenutak da nadležne institucije nešto urade, izjavio je Omir Tufo iz CPCD-a:
„Projekat ukazuje na neimplementaciju ustavne odluke o konstitutivnosti naroda na čitavoj teritoriji BiH, odnosno na nemogućnost povratnika iz manjinskog naroda da nađu adekvatno zaposlenje u državnim institucijama na područjima gdje su se vratili. Po izvještajima koje imamo sa terena, znači dokumentaciji koju smo dobili direktno iz opština, situacija u nekim opštinama je apsolutno neprihvatljiva. Do te mjere pokazuje da etničko čišćenje i dalje traje i evidentno je da je posljednji trenutak da nadležne institucije nešto urade. Sam nivo koji podrazumijeva implementaciju odluke Ustavnog suda možda funkcioniše, međutim kada se spustimo na nivo opština, tu se pokazuje zaista porazno stanje, do te mjere da ima opština gdje gotovo nijedan predstavnik manjinskog povratničkog naroda nije zaposlen u institucijama, što je potpuno neprihvatljivo. Pokušaji da se neki od pripadnika manjinskih naroda zaposle po principu pozitivne diskriminacije gotovo da ne postoje. Znači, i dalje se insistira da se zapošljavaju samo oni koji su pripadnici većinskog naroda na toj teritoriji. Praktično se potpuno onemogućava stvaranje one strukture koja iole liči na popis stanovništva iz 1991. godine. Ima primjedbi na to da se stanje vrati na popis iz 1991. godine, međutim stanje nije ni blizu stanju koje smo imali u vrijeme popisa iz 1991. godine. Sadašnje stanje je bukvalno stanje koje je zatečeno i koje je uglavnom posljedica svih događanja koja su bila na ovim područjima do 1996. godine.“
Direktor Agencije za državnu službu BiH Jakob Finci naglasio je da poštuje političke stavove koji kažu da još nije vrijeme za popis stanovništva, ali on smatra da se gotovo 17 godina od prošlog popisa stanovništva u BiH situacija umnogome promijenila:
„Pokazatelji iz ovog materijala su apsolutno tačni što se tiče lokalnih nivoa. Međutim, svijetla tačka u zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih u organima uprave BiH je upravo na državnom nivou. Tako da smatram da je pošteno reći da pored svega toga što je loše, a očito je da ima puno toga lošeg, postoje i pozitivni elementi – postoje sredine u kojima se apsolutno poštuje konstitutivnost i gdje je broj pogotovo rukovodnih državnih službenika apsolutno usuglašen sa popisom stanovništva iz 1991. godine. To što nekome to nije po volji i što neki misle da bi zastupljenost na važnijim mjestima trebala biti veća, to je sasvim drugo pitanje. Međutim, statistika pokazuje, pa taman ona bila tačan zbir netačnih podataka, da se na državnom nivou u BiH konstitutivnost naroda u potpunosti poštuje, barem što se tiče državne uprave.“
Prema riječima ombudsmena Federacije BiH Branke Raguz, etničko čišćenje još nije završeno. Veliki broj izbjeglih i raseljenih osoba nije ostvario svoje osnovno ljudsko pravo – pravo na dom:
„Etničko čišćenje još nije završeno iz razloga što i dalje postoji jedan broj izbjeglih i raseljenih osoba koje se faktički ne mogu vratiti. Znatan broj njih ima rješenje, na papiru, da im se vraća imovina, međutim znamo koliko je te imovine uništeno i razoreno. Dakle, oni objektivno nemaju mogućnost da se vrate. Međutim, po tim nekakvim statističkim pokazateljima se računa da im je imovina vraćena. Mislim da je to jedan veliki nedostatak. Znatan broj građana, u Sarajevu, Mostaru, Derventi, ruralnim područjima i tako dalje, imaju samo rješenje da im se vraća imovina, međutim od te imovine nemaju ništa. Pogotovo je problem u gradovima, sa takozvanim boljim lokacijama. Imamo znatan broj slučajeva gdje se namjerno ti objekti ruše: općinski organi vlasti donesu rješenje da je određena zgrada opasna po okolinu odnosno po ljude i onda se ona sruši, na taj način se stvori građevinsko zemljište, koje se onda dodjeljuje drugima, i to uglavnom ljudima koji imaju određene veze, a u pravilu iz etničke grupe koja je u tom gradu većinska. Takvih primjera smo imali jako mnogo. Ja neću osporavati ove navode gospodina Fincija, međutim državnih službenika u odnosu na broj stanovnika je jako malo, a građani ostvaruju svoja prava u lokalnim zajednicama, dakle u općinama. Zato smo se opredijelili za istraživanje po općinama, po lokalnim zajednicama. Jer, prva stepenica gdje ljudi ostvaruju svoja prava je općina. Želim naglasiti da su rezultati poražavajući. Zato je jako bitno utvrditi te rezultate. S druge strane, ne funkcionira pravni sustav. Uzmimo upravne sporove, oni traju godinama. Opet se vraćamo na lokalnu zajednicu. To su pitanja koja život znače – od vađenja rodnog lista do mnogih drugih stvari. Sve se, dakle, odvija na lokalnom nivou. Želim podsjetiti da je po Ustavu FBiH jedna od obaveza načelnika općina da surađuju s ombudsmanima odnosno da osiguraju suradnju s nadležnim službama. U svih ovih 12 godina koliko radimo, građani se najvećim dijelom žale upravo na organe općine.“
„Ja sam Sanja Lazar. Živim u Sarajevu. Došla sam na poziv Kyodo organizacije i ombudsmena, preko kojih sam se ujedno i žalila. Naime, konkurisala sam na jednu poziciju u kantonalnom Ministarstvu prostornog uređenja Sarajevo. Poslije stručnog ispita i intervjua, osvojila sam maksimum bodova. Na stručnom ispitu sam imala sto posto bodova, a na intervjuu 95 posto bodova i bila sam ubjedljivo najbolja. Na kraju sam dobila rješenje od federalne Agencije za državnu službu u kojem su me obavijestili da sam najuspješniji kandidat, ali da je Ministarstvo odabralo drugog kandidata sa liste. Naravno nisam dobila odgovor zašto je do toga došlo. Obratila sam se Odboru za žalbe i 1. oktobra (konkurs je bio u februaru) sam dobila rješenje u kojem je pisalo: ,Ministar je bio dužan pribaviti mišljenje od Agencije za državnu službu. Oni su smatrali da je kandidat koji treba da se primi na funkciju stručnog saradnika Sanja Lazar. Međutim, konačnu odluku o postavljanju kandidata donosi rukovodilac organa.‘ Onda se ja pitam čemu uopšte mišljenje Agencije, ako bez obzira na njega neki rukovodioc može da bira po svojoj volji. U tekstu dalje piše: ,Član 31 Zakona o državnoj službi ne obavezuje rukovodioca da prilikom odabira kandidata bira prvog na listi uspješnih kandidata ili da se drži kriterija kao što su bolji rezultati u pismenom ili u usmenom dijelu stručnog ispita, posebno stručno zvanje, dugogodišnje radno iskustvo, nezaposlenost kandidata i slično, nego se izbor vrši između kandidata koji su po pokazanom znanju na stručnom ispitu bili najuspješniji.‘ U ovom slučaju su prekršena moja i ljudska i ustavna prava. Prekršena je i konstitutivnost naroda.“ Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović, o ovom projektu kaže: „Mislim da ovakav jedan detaljan izvještaj sa tačnim podacima ne treba previše komentarisati. Zapažanja mogu iznijeti u nekoliko rečenica. Naime, rezultati etničkog čišćenja u BiH se sistematski održavaju i čuvaju, evo i danas. Mislim da tu postoji jedan prećutni sporazum nacionalističkih političkih struktura, koji tu profitiraju na štetu građana Bosne i Hercegovine. Ovo istraživanje može dati jedan od odgovora na pitanje zašto danas u BiH imamo očiglednu duboku krizu – zbog toga što nismo učinili ni ono što smo po zakonu trebali učiniti, a o onome koliko smo mogli učiniti kao građani za jednu istinsku resocijalizaciju povratnika i za njihovo uključivanje u institucije da ne govorimo. Trebamo pružiti stvarnu podršku povratku i reintegraciji povratnika u bosanskohercegovačko društvo.“
Rezultati istraživanja provedenih u 37 općina na području BiH pokazali su da se niti u jednoj od njih ne poštuju principi konstitutivnosti koji bi garantirali poštivanje ljudskih prava u BiH, kao što su jednaka prava na obrazovanje, osobnu sigurnost, zapošljavanje i slično. Istraživanje je pokazalo, među ostalim, i to da u javnim ustanovama Republike Srpske sa sjedištem u Bijeljini nije zaposlen niti jedan Bošnjak.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba.