Pukotine na luku Starog mosta, osim uznemirenosti, ponovno su aktualizirali i projekat željezne konstrukcije koju austrijski kipar Mihael Puhringer, u suradnji sa Biznis Servis centrom iz Mostara, želi postaviti na most.
Vijest o napuklinama na Starom mostu animirala je sve relevantne institucije u BiH. Da se ne radi o špekulacijama, potvrdio je za naš radio Slobodan Šoja, predsjednik državne komisije za suradnju sa UNESCO-om, koji više informacija očekuje nakon izvještaja ekspertne komisije:
„Najjednostavnije je otići na lice mjesta sa ljudima koji znaju posao, koji će to utvrditi i na osnovu toga ja mogu poslije da saopštim UNECO-u kakva je situacija vezano za Stari most.“
Iako se izvještaj očekuje do kraja sedmice, napukline od jednog centimetra na šest blokova luka Starog mosta previše ne zabrinjavaju Tihomira Rozića, bivšeg zamjenika direktora Jedinice za projekat obnove Starog mosta, koji podvlači da stabilnost mosta nije narušena:
„Na njemu će se dešavati te pukotine zato što se radi o takvoj vrsti kamena i takvom spregu konstrukcije. Mislim da to ništa ne ugrožava da se on koristi i za dalje svrhe i te neke sve stvari.“
Pukotine koje su se pojavile na luku mosta, osim uznemirenosti prije svega građana Mostara, ponovno su aktualizirale i priču o umjetničkoj instalaciji austrijskog kipara Mihaela Puhringera, koju većina Mostaraca ne podržava. Naime, instalacija mosta okovanog u 14 tona željeza nedavno je prezentirana pod pokroviteljstvom mostarskog Biznis centra, a glavni joj je cilj privući turiste u Mostar i podsjetiti na ratnu prošlost:
„Ne treba, neka ga kakav jeste.“
„Pa ne znam kakav bi to bio efekat. Onda mislim da bi čak ugrozilo njegov izgled i ljepotu koju sada pruža, tako da bi to sve bilo suvišno i viška.“
„Da upropaštavaju ovu ljepotu sa tim željezom, ja mislim da nema smisla. Moje viđenje.“
„Ja bih to sročio u jednu rečenicu: lako je tuđim mostom gloginje mlatiti.“
Dok iz Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH naglašavaju kako bi prijedlog mogao dobiti dozvolu ako se utvrdi da umjetnička instalacija neće oštetiti most, Siniša Šešum, iz Kancelarije UNESCO-a u BiH, dodaje da je teoretski moguće da UNESCO da suglasnost na projekat:
„Jer u svakom slučaju država je obavezna da ispunjava sve odredbe konvencije iz 1972. Znači, do države je da odlučuje o određenim stvarima. Međutim, ukoliko se to ne može riješiti, može se poslati upit Centru za svjetsko nasljeđe da oni eventualno, da UNESCO, jer je Centar dio UNESCO-a, da svoje mišljenje.“
Slobodan Šoja, iz državne komisije za suradnju s UNESCO-om, s druge strane naglašava kako sporni prijedlog još uvijek nije došao na dnevni red komisije. Privatno smatra da se željeznička konstrukcija ne treba dozvoliti:
„Sad je pitanje, ustvari, šta se time želi postići. Ako ćemo čuvati autentičnost, onda ćemo čuvati autentičnost, jer upis jednog spomenika na listu svjetske baštine počiva na autentičnosti. Ukoliko se to stavi, to više nije autentično, znate.“
Sličnog je mišljenja i Tihomir Rozić, jedan od voditelja obnove izgradnje Starog mosta. Tvrdnje kako most može izdržati 28 tona u slučaju željezne konstrukcije smatra apsurdnim:
„Kako bih rekao, most je predviđen za pješake, nije predviđen za bilo kakve terete. To je kao sad da kamion mi gurnemo na most. Besmislena ideja - gdje sam je te iste ljude pitao bi li oni mogli tako nešto postaviti na katedrali u Beču.“
Skulptura minijaturnog mosta okovanog u željezo već postoji u Centru za mir i multietničku suradnju u Mostaru, i ona se svake godine kao nagrada za mir dodjeljuje istaknutim svjetskim političarima i intelektualcima koji su svojim radom doprinijeli razvoju demokracije i ljudskih prava. Iako u Centru naglašavju kako bi instalacija bila velika atrakcija, predsjednik Centra i nekadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević dodaje da se ipak radi o preambicioznom projektu:
„Ja poznajem gospodina Puhringera i to je čovjek koji tu instalaciju radi od 1993. godine kada je malo ko i razgovarao o mostu. On je deset godina imao opsesiju da taj most simobilše neku mirovni misiju. I mislim da je to jedna fina, umjetnička prava duša - i jedna fina ideja, međutim preambiciozna da bi ta instalacija stajala na mostu. Njegovu ponudu sam imao prije deset godina, petnaest. I tada je bila neprimjerena, a ne danas - da se u Mostaru postavi instalacija, a tad je bio limeni pješački most.“
Iz austrijske ambasade u Sarajevu naglasili su kako projekat Mihaela Puhringera predstavlja simbol mira, te da je među narodima koji žive u Mostaru trebao probuditi neka nova, ljepša osjećanja. Ukoliko projekat bude odobren, željezna skulptura bit će postavljena 2010. godine, a ovisno od zanimanja građana, na mostu će stajati nekoliko mjeseci.