Približavanje Koštunice i Dodika

  • Maja Bjelajac

Vojislav Koštunica i Milorad Dodik

Poruka Vojislava Koštunice, Miloradu Dodiku "da može računati na punu podršku Srbije" u odbrani Dejtonskog sporazuma, između ostalog navodi na pitanje zbog čega su se ova dva političara zbližila?

Nakon što je predsjednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica izjavio je da je cilj mjera koje je donio visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak - ukidanje Republike Srpske, a Ahtisarije, na vog plana - jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, iz Bosne i Hercegovine stižu različite ocjene političkih analitičara. Jedan broj njih smatra da je primarni cilj Koštuničinog apela na očuvanje RSa- i Kosova gazimestanska retorika koja poziva na nacionalnu homogenizaciju s obje strane Drine. Podršku Koštunice premijeru i institucijama RS-a ne shvataju ipak kao brak iz ljubavi, već interesa. Politički analitičar Tanja Topić:

“Pa ja lično mislim da je ovo približavanje na relaciji Koštunica - Dodik bilo jednostavno iz pragmatičnih razloga i nisam sigurna da tu postoji neka vrsta ljubavi. Mislim da je ona direktno vezana za rješavanje statusa Kosova, kada je, prije svega, Vojislav Koštunica shvatio i zapravo pomislio da bi mogao dobro iskoristiti RS i aktualnu vlast da bi pojačao i promijenio svoju pregovaračku poziciju vezanu za Kosovo.”

Tanja Topić objašnjava da je savez Dodika i Koštunice u jednom trenutku ojačao pregovaračku poziciju Srbije za Kosovo, a na određen način i poziciju RS-a unutar BiH, ali da dugoročno ne može opstati. Stav šire javnosti Republike Srpske, kaže Topićeva, više je usmjeren na podršku srpskom pitanju nego političkim liderima koji zastupaju pomenute opcije.

I sociolog Ivan Šijaković ocjenjuje da je riječ o političkom pragmatizmu, a ne o bliskim ideologijama stranaka koje predvode Dodik i Koštunica. Šijaković ističe da su oni čak i veoma različiti tipovi ličnosti, ali navodi i neke zajedničke osobine:

“To su ljudi koji veoma vole vlast, dakle njima je iznad svega ostati na vlasti, biti u prvom planu, dati svoj lični pečat svemu što se dešava u državi, biti predsjednik pa bilo čega. To je jedna od tih strategija, odnosno jedna od tih njihovih motivacija."

Koštunica ima i dodatni motiv - da pokuša proširiti problem Srbije na RS, odnosno BiH, predstavljajući se kao zaštitnik svih Srba u regionu, zaključuje Šijaković. Sasvim suprotne stavove zastupa vojno - politički analitičar Gostimir Popović za kojeg nastup nastup Dodika i Koštunice znači da je prepoznata namjera nekih međunarodnih krugova da u regionu naprave nered - i to, kaže Popović, u dva pravca:

“Prvi pravac je priprema terena za samoproglašenje nezavisnosti južne srpske pokrajine i priprema terena za ustavne promjene koje će da dokrajče RS.”

Urednik magazina “60 minuta” na Federalnoj televiziji BiH Bakir Hadžiomerović smatra da je odnos Koštunice i Dodika zasnovan na sličnoj matrici koja je svojevremeno postojala između vlasti Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. Kada je Telekom Srbije kupio Telekom Srpske, bio je to ulazak politike Vojislava Koštunice u RS na velika vrata, kaže Hadžiomerović, i objašnjava svoje viđenje posljednjih događaja:

“Radi se o kontinuitetu politike Beograda koja posljednjih 15 godina RS vidi kao dio svoje osvojene teritorije. A, nažalost, za tu politiku u ovom trenutku Vojislav Koštunica ima i podršku najmoćnijeg političara, mogao bih reći u cjelokupnoj BiH - Milorada Dodika.”

Politički analitičar Tanja Topić kaže da će situacija biti puno jasnija kada se bude znala odluka o statusu Kosova. Gostimir Popović smatra da se cijela priča može odraziti, kako kaže, na demokratske procese u smislu opstanka cjelovite Srbije, te opstanka cjelovite RS. A urednik sa FTV Bakir Hadžiomerović zaključuje:

“Dodikova imovina se vjerovatno uvećala za nekoliko desetina miliona maraka u proteklih godinu dana. Siguran sam da je slična situacija i sa Vojislavom Koštunicom, dok građani s obje strane Drine, rekao bih, i Bosanci i Hercegovci i Srbijanci žive sve gore i gore.”

Hadžiomerović na kraju podsjeća da građani i Srbije i BiH ponovo plaćaju danak nacionalističke retorike na koju, kako kaže, još uvijek nasjedaju.