Centar javne bezbjednosti Bijeljina pokrenuće krivičnu prijavu protiv Dragoslava Tomića, oca petogodišnjeg dječaka Dejana Tomića koji je preminuo zadobivši ranu od puškomitraljeza u igri sa šestogodišnjim dječakom. Prema Krivičnom zakonu Republike Srpske zabranjeno je držanje oružja, kaže portparol bijeljinskog Centra javne bezbjednosti Dragoslav Perić:
„Želim da apelujem na građane da mogu dobrovoljno da predaju, ako posjeduju, nelegalno oružje ili eksplozivna sredstva i da neće podlijegati kaznenim sankcijama.“
Tragedija koja se jučer dogodila u Bijeljini, nažalost, nije jedina u posljednjih nekoliko godina na području Bosne i Hercegovine. Posljedica je to velikog broja oružja koje nelegalno posjeduju građani. I pored uspjeha akcije «Žetva», u kojoj je EUFOR u saradnji sa domaćom policijom u proteklih osam godina prikupio oko 50 hiljada nelegalnog oružja, evidentno je da takvog oružja još uvijek ima. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Stanislav Čađo kaže da je u toku donošenje zakona o oružju, kojim se predviđa oštriji režim dobijanja, korištenja i nošenja oružja:
„Ukoliko to ne budu paralelno pratilo jedno saznanje i svijest građana da i ono oružje kojim zakonski raspolažu ne čuvaju na adekvatan način, uvijek ćemo biti suočeni sa ovako tragičnim posljedicama i problemima koje one proizvode.“
Najveći broj nelegalnog oružja kojeg građani posjeduju ostao je iz proteklog rata. Akcija «Žetva», kako navodi vojni analitičar Enes Zukanović, nije dala najbolje rezultate, pa su nedavno u Zenici organizovali akciju u kojoj su građanima plaćali za oružje koje bi predali. Apeli bez novčanog stimulansa, kaže Zukanović, nisu urodili plodom, a objašnjava i zašto:
„Ljudi su pred rat i u toku rata davali novac za to oružje, kupovali ga. I sad dođe neko i kaže: ’Vrati mi to jer, Bože moj, bićemo sigurniji ako to bude ovamo, pod našom kontrolom.’ Međutim, ljudi zaboravljaju da ja, ako imam oružje kod svoje kuće, vjerujem da ono nikog ne ugrožava. A što bih dao nešto što sam platio u krajnjem?“
Načelnik Uprave krim policije Republike Srpske Gojko Vasić ne zna koliko ima nelegalnog oružja u tom bh. entitetu. Policija, prema njegovim riječima, nelegalno oružje nalazi i u automobilima prilikom saobraćajne kontrole:
„Ima takvih slučajeva i često se desi da policija na punktovima ili na mjestima gdje vrši kontrolu pronađe da li municiju u vozilu, da li oružje, da li municiju i oružje, sasvim svejedno, ali pronađe tragove koji ukazuju da se u vozilu prevozio taj opasni teret.“
U proteklih osam mjeseci na području Federacije BiH pronađeno je, između ostalog, 220 pušaka, 213 pištolja, te 140 ručnih mina, kaže portparol MUP-a Robert Cvrtak:
„Problem nelegalnog oružja je problem koji uistinu narušava našu sigurnosnu situaciju, odnosno negativno utiče na našu sigurnosnu situaciju jer je, prema našim procjenama, preveliki broj oružja koje građani nelegalno posjedujuju, što u konačnici dovodi da imamo neke međusobne obračune, odnosno razmirice između pojedinaca koje završavaju tragično. Nažalost, u zadnje vrijeme vidimo da i djeca i ostali stradavaju prvenstveno zbog činjenice da su im nadohvat ruke oružja koja nisu u legalnom posjedu.“
Problem posjedovanja nelegalnog oružja, ocjenjuje sociolog Ivan Šijaković, je tradicionalni problem balkanskog prostora, jer se njime oglašava sve što se čovjeku dešava:
„Čak je bio i apsurd da ljudi predaju oužje da bi bili obilježeni da su predali, a kasnije vrlo lako ga nabaljaju. Danas je to vrlo lako nabaviti. Mnogo se oružja krijumčari, niske su cijene i tome slično, tako da mislim da je to jedan veliki problem, a pogotovu što je dozvoljeno da se to lako može nabavljati. Dakle, dok se tu ne donese zakon koji kaže zabranjeno je posjedovati oružje, osim lica koja štite imovinu građana i tome slično. Nigdje, pa ni u Bosni, ni u Americi, ni u Skandinaviji mi nećemo imati jedan ozbiljniji, demokratski, ljudski pristup tom problemu.“
Poslijeratnih godina ljudima se nije uspjela u svijest ugraditi odgovornost da je oružje u BiH donijelo velike probleme, smatra Šijaković. Nedostatak edukacije, ali i nebriga države na svim nivoima, rezultovala je, prema njegovom mišljenju, velikim brojem tragičnih događaja poput jučerašnjeg u Bijeljini.
„Želim da apelujem na građane da mogu dobrovoljno da predaju, ako posjeduju, nelegalno oružje ili eksplozivna sredstva i da neće podlijegati kaznenim sankcijama.“
Tragedija koja se jučer dogodila u Bijeljini, nažalost, nije jedina u posljednjih nekoliko godina na području Bosne i Hercegovine. Posljedica je to velikog broja oružja koje nelegalno posjeduju građani. I pored uspjeha akcije «Žetva», u kojoj je EUFOR u saradnji sa domaćom policijom u proteklih osam godina prikupio oko 50 hiljada nelegalnog oružja, evidentno je da takvog oružja još uvijek ima. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Stanislav Čađo kaže da je u toku donošenje zakona o oružju, kojim se predviđa oštriji režim dobijanja, korištenja i nošenja oružja:
„Ukoliko to ne budu paralelno pratilo jedno saznanje i svijest građana da i ono oružje kojim zakonski raspolažu ne čuvaju na adekvatan način, uvijek ćemo biti suočeni sa ovako tragičnim posljedicama i problemima koje one proizvode.“
Najveći broj nelegalnog oružja kojeg građani posjeduju ostao je iz proteklog rata. Akcija «Žetva», kako navodi vojni analitičar Enes Zukanović, nije dala najbolje rezultate, pa su nedavno u Zenici organizovali akciju u kojoj su građanima plaćali za oružje koje bi predali. Apeli bez novčanog stimulansa, kaže Zukanović, nisu urodili plodom, a objašnjava i zašto:
„Ljudi su pred rat i u toku rata davali novac za to oružje, kupovali ga. I sad dođe neko i kaže: ’Vrati mi to jer, Bože moj, bićemo sigurniji ako to bude ovamo, pod našom kontrolom.’ Međutim, ljudi zaboravljaju da ja, ako imam oružje kod svoje kuće, vjerujem da ono nikog ne ugrožava. A što bih dao nešto što sam platio u krajnjem?“
Načelnik Uprave krim policije Republike Srpske Gojko Vasić ne zna koliko ima nelegalnog oružja u tom bh. entitetu. Policija, prema njegovim riječima, nelegalno oružje nalazi i u automobilima prilikom saobraćajne kontrole:
„Ima takvih slučajeva i često se desi da policija na punktovima ili na mjestima gdje vrši kontrolu pronađe da li municiju u vozilu, da li oružje, da li municiju i oružje, sasvim svejedno, ali pronađe tragove koji ukazuju da se u vozilu prevozio taj opasni teret.“
U proteklih osam mjeseci na području Federacije BiH pronađeno je, između ostalog, 220 pušaka, 213 pištolja, te 140 ručnih mina, kaže portparol MUP-a Robert Cvrtak:
„Problem nelegalnog oružja je problem koji uistinu narušava našu sigurnosnu situaciju, odnosno negativno utiče na našu sigurnosnu situaciju jer je, prema našim procjenama, preveliki broj oružja koje građani nelegalno posjedujuju, što u konačnici dovodi da imamo neke međusobne obračune, odnosno razmirice između pojedinaca koje završavaju tragično. Nažalost, u zadnje vrijeme vidimo da i djeca i ostali stradavaju prvenstveno zbog činjenice da su im nadohvat ruke oružja koja nisu u legalnom posjedu.“
Problem posjedovanja nelegalnog oružja, ocjenjuje sociolog Ivan Šijaković, je tradicionalni problem balkanskog prostora, jer se njime oglašava sve što se čovjeku dešava:
„Čak je bio i apsurd da ljudi predaju oužje da bi bili obilježeni da su predali, a kasnije vrlo lako ga nabaljaju. Danas je to vrlo lako nabaviti. Mnogo se oružja krijumčari, niske su cijene i tome slično, tako da mislim da je to jedan veliki problem, a pogotovu što je dozvoljeno da se to lako može nabavljati. Dakle, dok se tu ne donese zakon koji kaže zabranjeno je posjedovati oružje, osim lica koja štite imovinu građana i tome slično. Nigdje, pa ni u Bosni, ni u Americi, ni u Skandinaviji mi nećemo imati jedan ozbiljniji, demokratski, ljudski pristup tom problemu.“
Poslijeratnih godina ljudima se nije uspjela u svijest ugraditi odgovornost da je oružje u BiH donijelo velike probleme, smatra Šijaković. Nedostatak edukacije, ali i nebriga države na svim nivoima, rezultovala je, prema njegovom mišljenju, velikim brojem tragičnih događaja poput jučerašnjeg u Bijeljini.