Na glavnom gradskom bjelopoljskom trgu ispred ulaza u opštinsku zgradu smjenjuju se štrajkaši. Roditelji traži školu, taksisti licence, građevinci plate, šumari posao, tekstilci vaučere i tako redom, danima. Nije lako štrajkačima. Često i iz emotivnih razloga protestvuju naime i protiv onih koje su godinama podržavali na izborima. Mnogo ih je poput Žarka Baraća, penzionisanog tekstilca. On ističe da podržava skoro dvije decenije aktuelnu vlast, a nosi transparent sa porukom protiv crnogorske Vlade:
„Ja inače nijesam protiv Vlade, ja sam i glasao za ovu Vladu“.
RSE: Sada nosite transparent na kome piše „Oni što nas iz Vlade vode doveli nas da jedemo bijeli luk i pomalo vode“.
BARAĆ: Ne znam, neko mi je to utrpao u ruke, a nijesam ni pogledao šta piše na njega, možda ga ne bih ni pri’vatio.
RSE: Hoćete li da zamijenite sa nekim?
BARAĆ: Bih. Zamijenio bih.
Gospođa Stanka Bijelopavlić štrajkuje povremeno već godinu dana. Uviđa paradoks što istovremeno godinama podržava istu vlast:
„Oni idu po kuća, šalju ljude, te ubjeđuju ljude. Ubjeđuju, te glasaju i svašta im obećaju. Mene nije niko ubeđivao. Sama sam glasala. Kako mi je porodica glasala i ja sam tako glasala. Jeste, nema šta da lažem“.
RSE: Kako se osjećate, kada nekako štrajkujete protiv svojih, ako smijem tako reći?
BIJELOPAVLIĆ: Štrajkovala bih ja i protiv moga sina kada je nemam da jedem. Neka nam plate ovo što smo zaradili i mi ćemo ih glasat.
ŠTRAJKAČI: Opet ćeš ih glasati?
BIJELOPAVLIĆ: Pa, šta ću , koga ću?
ŠTRAJKAČI: Kako koga? Što si došla ođe?
BIJELOPAVLIĆ: Došla sam.
ŠTRAJKAČI: Ja izlazim ali ne glasam. Nikad ih više glasat neću.
RSE: Jupo Bukvić nosi transparent „Gdje su vam predizborna obećanja“?
BUKVIĆ: Ja ovo nijesam ni vidio da pročitam.
RSE: Jeste li Vi glasali za iste ove?
BUKVIĆ: Jeste, glasao sam. Samo svoje pravo da mi dadu.
Dana Sošić i Milica Milićević se jednoglasno slažu:
„Još nam gore treba. Još zaslužujemo, ljudi gore zaslužuju. Sve glasamo, glasamo i nekom nešto dadni sitno i onda nas doveli do prosjačkog štapa. Bez mozga smo bili, još gore. Ovo nam je super, još će nam gore i treba gore da bude“.
RSE: Novo Madžgalj. Sad ste na štrajk vunaraca, a poslije idete na štrajk teksista.
MADŽGALJ: Jeste, jeste.
RSE: Kako ćete stići toliko štrajkova za dva sata?
MADŽGALJ: Ne možemo druk’če, jer problem je i tamo i tamo. Nijesmo pare uzeli iz Vunarskog ništa, a evo sada imamo problem i na taksiju isto. Ne daju nam licence.
RSE: A baš nemate sreće. Đe god odete štrajkuju.
MADŽGALJ: Đe god odem tako ptrefim.
Oprostite, moram da otrčim tamo, gospodin Barać dade nekom drugom da nosi transparent. Kako se Vi zovete?
„Ramović Muhamed“.
RSE: Gospodin Barać Vam je dao transparent.
RAMOVIĆ: Da ispuši, tako mi je rekao.
RSE: Znate li šta piše na transparentu? Piše „Oni što nas i Vlade vode doveli su nas da jedemo bijeli luk i vode“.
RAMOVIĆ: Pa, bogomi ima i tijeh koji su baš da jedu luka i bijele vode. I ja tražim svoje. Zemlja nam je oduzeta i podržaćemo mi transparent.
RSE: Hoćete li Vladu podržati?
RAMOVIĆ: Vladu, ako bude ovako nastavila, manje. Ako se bidu popravili glasaćemo ih. Glasali smo ih i do sad. Ako ne budu, bogomi znak pitanja.
RSE: Dadoste mu transparent u ruke.
BARAĆ: Jeste. Ja sam rekao lijepo i ja nijesam protiv Vlade, ali ja tražim svoju izostavštinu.
I na kraju dogovor - štrajk gradi:
„25., je li? 21.. 21. ćemo ponovo ovdje, ali molim sve prisutne... Čekaj malo! Da obavijeste sve radnike svih preduzeća da ćemo cijele ulice pokriti“.
„Ja inače nijesam protiv Vlade, ja sam i glasao za ovu Vladu“.
RSE: Sada nosite transparent na kome piše „Oni što nas iz Vlade vode doveli nas da jedemo bijeli luk i pomalo vode“.
BARAĆ: Ne znam, neko mi je to utrpao u ruke, a nijesam ni pogledao šta piše na njega, možda ga ne bih ni pri’vatio.
RSE: Hoćete li da zamijenite sa nekim?
BARAĆ: Bih. Zamijenio bih.
Gospođa Stanka Bijelopavlić štrajkuje povremeno već godinu dana. Uviđa paradoks što istovremeno godinama podržava istu vlast:
„Oni idu po kuća, šalju ljude, te ubjeđuju ljude. Ubjeđuju, te glasaju i svašta im obećaju. Mene nije niko ubeđivao. Sama sam glasala. Kako mi je porodica glasala i ja sam tako glasala. Jeste, nema šta da lažem“.
RSE: Kako se osjećate, kada nekako štrajkujete protiv svojih, ako smijem tako reći?
BIJELOPAVLIĆ: Štrajkovala bih ja i protiv moga sina kada je nemam da jedem. Neka nam plate ovo što smo zaradili i mi ćemo ih glasat.
ŠTRAJKAČI: Opet ćeš ih glasati?
BIJELOPAVLIĆ: Pa, šta ću , koga ću?
ŠTRAJKAČI: Kako koga? Što si došla ođe?
BIJELOPAVLIĆ: Došla sam.
ŠTRAJKAČI: Ja izlazim ali ne glasam. Nikad ih više glasat neću.
RSE: Jupo Bukvić nosi transparent „Gdje su vam predizborna obećanja“?
BUKVIĆ: Ja ovo nijesam ni vidio da pročitam.
RSE: Jeste li Vi glasali za iste ove?
BUKVIĆ: Jeste, glasao sam. Samo svoje pravo da mi dadu.
Dana Sošić i Milica Milićević se jednoglasno slažu:
„Još nam gore treba. Još zaslužujemo, ljudi gore zaslužuju. Sve glasamo, glasamo i nekom nešto dadni sitno i onda nas doveli do prosjačkog štapa. Bez mozga smo bili, još gore. Ovo nam je super, još će nam gore i treba gore da bude“.
RSE: Novo Madžgalj. Sad ste na štrajk vunaraca, a poslije idete na štrajk teksista.
MADŽGALJ: Jeste, jeste.
RSE: Kako ćete stići toliko štrajkova za dva sata?
MADŽGALJ: Ne možemo druk’če, jer problem je i tamo i tamo. Nijesmo pare uzeli iz Vunarskog ništa, a evo sada imamo problem i na taksiju isto. Ne daju nam licence.
RSE: A baš nemate sreće. Đe god odete štrajkuju.
MADŽGALJ: Đe god odem tako ptrefim.
Oprostite, moram da otrčim tamo, gospodin Barać dade nekom drugom da nosi transparent. Kako se Vi zovete?
„Ramović Muhamed“.
RSE: Gospodin Barać Vam je dao transparent.
RAMOVIĆ: Da ispuši, tako mi je rekao.
RSE: Znate li šta piše na transparentu? Piše „Oni što nas i Vlade vode doveli su nas da jedemo bijeli luk i vode“.
RAMOVIĆ: Pa, bogomi ima i tijeh koji su baš da jedu luka i bijele vode. I ja tražim svoje. Zemlja nam je oduzeta i podržaćemo mi transparent.
RSE: Hoćete li Vladu podržati?
RAMOVIĆ: Vladu, ako bude ovako nastavila, manje. Ako se bidu popravili glasaćemo ih. Glasali smo ih i do sad. Ako ne budu, bogomi znak pitanja.
RSE: Dadoste mu transparent u ruke.
BARAĆ: Jeste. Ja sam rekao lijepo i ja nijesam protiv Vlade, ali ja tražim svoju izostavštinu.
I na kraju dogovor - štrajk gradi:
„25., je li? 21.. 21. ćemo ponovo ovdje, ali molim sve prisutne... Čekaj malo! Da obavijeste sve radnike svih preduzeća da ćemo cijele ulice pokriti“.