Od demokratizacije Srbije umnogome ovisi i jačanje države BiH, smatra analitičar iz Berlina Erich Ratfelder. Dugogodišnji dopisnik berlinskog dnevnika Tageszeitung sa Balkana kaže kako je novi visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak dobro startao, ali da to paralelno pokazuje i promjenu odnosa međunarodne zajednice prema zastojima u toj zemlji.
Na pitanje da li dijeli mišljenje nekih analitičara kako je situacija u BiH danas gora nego početkom '90-ih godina, Erich Ratfelder odgovara:
«Ne bih to rekao ni u kom slučaju. U međuvremenu su se desile neke pozitivne promjene. Ljudi ne stoje na ivici, nešto se ipak konsolidiralo, ekonomski ide sporo, ali ipak stabilno naprijed. Pojavile su se i neke nove ideje. Nije dramatično kako je bilo, ali bi naravno moglo biti bolje. A razlog je naravno u političkoj situaciji u državi.»
RFE: Postoji li uopšte država Bosna?
Erich Ratfelder: Postoji jedna država BiH, ali ta država nema moć (vlast). I upravo je zbog toga vaše pitanje legitimno. Ako BiH nema pravo da odlučuje, onda je naravno jako limitirano njeno postojanje. Ako nema pravo donositi razvojne odluke, odluke o reformi policije, ako je toliko podijeljena Daytonskim ugovorom, onda je naravno teška situacija. Sve je previše komplicirano, leži na kompromisu, a kompromise nije lako postići, već i zbog komunističke tradicije bivše Jugoslavije, da ne govorimo o nacionalističkoj sadašnjosti.
RFE: Ko je po vašem mišljenju za tu situaciju više kriv – lokalni političari ili međunarodna zajednica?
Erich Ratfelder: To se može personalizirati, a može se posmatrati i kao strukturalni problem. Ako krenete lično, onda ćete teško doći do rješenja, mada naravno postoje ljudi za koje se tačno može reći – e, taj je krivac. Ali veći je problem struktura koja traje predugo. Ljudi se sada boje promjena, navikli su se na sadašnje stanje, postoji vječiti strah od novih sukoba, jer ni stare ratne rane nisu zacijelile. Pogledajte samo Republiku Srpsku, velika većina ljudi se boji izgubiti tu, kako je doživljavaju, zaštitu.
RFE: Novi visoki predstavnik je stigao u BiH. Šta mislite hoće li Miroslav Lajčak donijeti nešto novo?
Erich Ratfelder: Visoki predstavnik zastupa međunarodnu zajednicu u BiH i njegova uloga nema baš puno veze s njegovom osobom, to se ne smije zaboraviti. On nema puno manevarskog prostora, što je bio i problem s CSS. Ali, mislim da su se pogledi u međunarodnoj zajednici promjenili nakon iskustva s gospodinom Schillingom, i da će i daje ostati deviza kako bh. kadar treba preuzeti odgovornost, ali da treba i pojačati međunarodni pritisak. U tom smislu je Lajčak imao dobar start, osvojio je simpatije ljudi donošenjem odluka, kakva je naprimjer ova oko hapšenja policajaca koji su učestvovali u pokolju u Srebrenici. Osim toga ima iskustvo u pregovaranju, stečeno u Crnoj Gori, on govori jezik, čime je već u prednosti u odnosu na svoje predhodnike. Iako se mora reći da mu je neke stvari pripremio i Schilling, ipak valja istaći da je Lajčak svoju šansu već na početku dobro iskoristio.
RFE: Sve se češće analizira odnos Silajdžić-Dodik koji predstavljaju dvije oprečne politike u jednoj zemlji. Što vi mislite?
Erich Ratfelder: Pa to je jasno, oni su predstavnici dva naroda, približili su se u retorici. Iako moram reći da ja to kod Silajdžića ne primjećujem. Sve što je taj političar izgovorio u posljednje vrijeme, sve što je tražio bazirano je na čistim evropskim principima. Predstavnici EU ne mogu s jedne strane insistirati na evropskim standardima, a s druge tražiti od Silajdžića kompromis sa čovjekom koji uopšte ne prihvata nikakve evropske standarde, ili uopšte ne zna što je to. S druge strane, Milorad Dodik se predstavljao kao opozicionar, obećavao poštivanje ljudskih prava, zalagao se za jedinstvenu državu BiH… Nakon izbora se pretvorio u potpunu suprotnost. Sad se povukao, navodno je na odmoru, ali iz dobro obavještenih izvora saznajem da se povukao kako bi drugi odradili promjenu Ustava i policijsku reformu. Ako je to tačno onda je uklonjen veliki kamen spoticanja na bh. putu ka Evropi. Očigledno je i Lajčak našao prave riječi kojima se obratio Dodiku. Vidjećemo što će se desiti sljedećih dana, uvijek se mora sačekati barem sto dana za procjenu uspjeha.
RFE: Što je s bosanskim Hrvatima. Oni su se u zadnje vrijeme umirili?
Erich Ratfelder: Oni su se podijelili. HDZ je oslabio, nema više ni para koliko su imali, izostala je podrška Zagreba, pa su i pozicije oslabile.
RFE: Da li bi se na osnovu toga mogla izvući i paralela sa Srbijom. Da li bi bosanski Srbi postali manje navalentni ukoliko bi izgubili podršku Beograda?
Erich Ratfelder: Naravno, kad iz Beograda ne bi dolazila podrška, niti ideje o podjeli Bosne, lakše bi tekao i proces konsolidacije u zemlji. Ta su se vrata bila odškrinula kada je premijer bio Zoran Đinđić, ali su se, nažalost u međuvremenu zalupila… Napredak Bosne i Hercegovine je u raljama srpskog mentaliteta. Ako se Srbija promjeni ima i Bosna neku šansu, ako se Srbija okrene Evropi, onda i za državu Bosnu ima nade. Ali, ako se Srbija i dalje bude čvrsto držala starog nacionalističkog obrasca, ako i dalje bude gajila ideju velike Srbije, onda će BiH kao država i dalje imati probleme. Prema tome, promjene bi u Srbiji dobrodošle, ali ja ih lično ne vidim na obzoru. Posljednji izbori i ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da je većina stanovnika Srbije i dalje zarobljena starim načinom razmišljanja. U Beogradu ima demokratskih vjetrova, ali oni moraju obuhvati većinu, što nažalost nije slučaj.
«Ne bih to rekao ni u kom slučaju. U međuvremenu su se desile neke pozitivne promjene. Ljudi ne stoje na ivici, nešto se ipak konsolidiralo, ekonomski ide sporo, ali ipak stabilno naprijed. Pojavile su se i neke nove ideje. Nije dramatično kako je bilo, ali bi naravno moglo biti bolje. A razlog je naravno u političkoj situaciji u državi.»
RFE: Postoji li uopšte država Bosna?
Erich Ratfelder: Postoji jedna država BiH, ali ta država nema moć (vlast). I upravo je zbog toga vaše pitanje legitimno. Ako BiH nema pravo da odlučuje, onda je naravno jako limitirano njeno postojanje. Ako nema pravo donositi razvojne odluke, odluke o reformi policije, ako je toliko podijeljena Daytonskim ugovorom, onda je naravno teška situacija. Sve je previše komplicirano, leži na kompromisu, a kompromise nije lako postići, već i zbog komunističke tradicije bivše Jugoslavije, da ne govorimo o nacionalističkoj sadašnjosti.
RFE: Ko je po vašem mišljenju za tu situaciju više kriv – lokalni političari ili međunarodna zajednica?
Erich Ratfelder: To se može personalizirati, a može se posmatrati i kao strukturalni problem. Ako krenete lično, onda ćete teško doći do rješenja, mada naravno postoje ljudi za koje se tačno može reći – e, taj je krivac. Ali veći je problem struktura koja traje predugo. Ljudi se sada boje promjena, navikli su se na sadašnje stanje, postoji vječiti strah od novih sukoba, jer ni stare ratne rane nisu zacijelile. Pogledajte samo Republiku Srpsku, velika većina ljudi se boji izgubiti tu, kako je doživljavaju, zaštitu.
RFE: Novi visoki predstavnik je stigao u BiH. Šta mislite hoće li Miroslav Lajčak donijeti nešto novo?
Erich Ratfelder: Visoki predstavnik zastupa međunarodnu zajednicu u BiH i njegova uloga nema baš puno veze s njegovom osobom, to se ne smije zaboraviti. On nema puno manevarskog prostora, što je bio i problem s CSS. Ali, mislim da su se pogledi u međunarodnoj zajednici promjenili nakon iskustva s gospodinom Schillingom, i da će i daje ostati deviza kako bh. kadar treba preuzeti odgovornost, ali da treba i pojačati međunarodni pritisak. U tom smislu je Lajčak imao dobar start, osvojio je simpatije ljudi donošenjem odluka, kakva je naprimjer ova oko hapšenja policajaca koji su učestvovali u pokolju u Srebrenici. Osim toga ima iskustvo u pregovaranju, stečeno u Crnoj Gori, on govori jezik, čime je već u prednosti u odnosu na svoje predhodnike. Iako se mora reći da mu je neke stvari pripremio i Schilling, ipak valja istaći da je Lajčak svoju šansu već na početku dobro iskoristio.
RFE: Sve se češće analizira odnos Silajdžić-Dodik koji predstavljaju dvije oprečne politike u jednoj zemlji. Što vi mislite?
Erich Ratfelder: Pa to je jasno, oni su predstavnici dva naroda, približili su se u retorici. Iako moram reći da ja to kod Silajdžića ne primjećujem. Sve što je taj političar izgovorio u posljednje vrijeme, sve što je tražio bazirano je na čistim evropskim principima. Predstavnici EU ne mogu s jedne strane insistirati na evropskim standardima, a s druge tražiti od Silajdžića kompromis sa čovjekom koji uopšte ne prihvata nikakve evropske standarde, ili uopšte ne zna što je to. S druge strane, Milorad Dodik se predstavljao kao opozicionar, obećavao poštivanje ljudskih prava, zalagao se za jedinstvenu državu BiH… Nakon izbora se pretvorio u potpunu suprotnost. Sad se povukao, navodno je na odmoru, ali iz dobro obavještenih izvora saznajem da se povukao kako bi drugi odradili promjenu Ustava i policijsku reformu. Ako je to tačno onda je uklonjen veliki kamen spoticanja na bh. putu ka Evropi. Očigledno je i Lajčak našao prave riječi kojima se obratio Dodiku. Vidjećemo što će se desiti sljedećih dana, uvijek se mora sačekati barem sto dana za procjenu uspjeha.
RFE: Što je s bosanskim Hrvatima. Oni su se u zadnje vrijeme umirili?
Erich Ratfelder: Oni su se podijelili. HDZ je oslabio, nema više ni para koliko su imali, izostala je podrška Zagreba, pa su i pozicije oslabile.
RFE: Da li bi se na osnovu toga mogla izvući i paralela sa Srbijom. Da li bi bosanski Srbi postali manje navalentni ukoliko bi izgubili podršku Beograda?
Erich Ratfelder: Naravno, kad iz Beograda ne bi dolazila podrška, niti ideje o podjeli Bosne, lakše bi tekao i proces konsolidacije u zemlji. Ta su se vrata bila odškrinula kada je premijer bio Zoran Đinđić, ali su se, nažalost u međuvremenu zalupila… Napredak Bosne i Hercegovine je u raljama srpskog mentaliteta. Ako se Srbija promjeni ima i Bosna neku šansu, ako se Srbija okrene Evropi, onda i za državu Bosnu ima nade. Ali, ako se Srbija i dalje bude čvrsto držala starog nacionalističkog obrasca, ako i dalje bude gajila ideju velike Srbije, onda će BiH kao država i dalje imati probleme. Prema tome, promjene bi u Srbiji dobrodošle, ali ja ih lično ne vidim na obzoru. Posljednji izbori i ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da je većina stanovnika Srbije i dalje zarobljena starim načinom razmišljanja. U Beogradu ima demokratskih vjetrova, ali oni moraju obuhvati većinu, što nažalost nije slučaj.