Sarajevo se priprema da bude mali Cannes. U susret Sarajevo Film Festivalu Online gost RSE bio je Mirsad Purivatra, koji je od ove filmske manifestacije, jedistvene po tome što je započela u gradu pod opsadom, ratne 1993. godine, napravio, važno mjesto susreta filmskih umjetnika, razmjene ideja, ali i parade zvijezda. Do sada su učešće na ovogodišnjem festivalu potvrdili Steve Buscemi, Juliette Binoche, Fatih Akin, a kao predsjednik žirija dolazi oskarovac Jeremy Irons.
RSE: Gospodine Purivatra, pripreme za Sarajevo Film Festival su u fazi finalizacije. Šta očekujete od ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala? Da li će on biti jak kao i prošlih godina? Svake godine pripremite i ponešto novo – šta je to novo u sadržaju ove godine?
PURIVATRA: Tačno je da svake godine Sarajevo Film Festival dodatno radi na jačanju kako kvaliteta programa, tako i same strukture festivala. Sarajevo film festival je u proteklih 12 godina uspio da se izbori za mjesto jednog od najprestižnijih evropskih festivala i mislim da ćemo ove godine dodatno učvrstiti tu poziciju, čak, rekao bih, približiti se samom vrhu evropskih, prepoznatljivih festivala, upravo zbog toga što smo uspjeli da profilišemo naš festival kao najznačajniji festival u ovom regionu. Ove godine imamo i jednu novu, dodatnu vrijednost – pokretanje novog projekta koji se zove Sarajevo Talent Campus. To je treći segment festivala koji se odnosi na dodatnu edukaciju vezanu za mlade filmske autore iz regiona. Urađen je po uzoru na sličan projekat pri Berlinskom filmskom festivalu, takozvani Berlin Talent Campus. Po prvi put će se na teritoriji Evrope otvoriti jedan regionalni talent kampus i zaista smo sretni da Sarajevo može da ugosti 80 mladih studenata i autora iz regiona, koji će imati priliku da učestvuju u raznim radionicama, predavanjima, analizama filmova i u druženju sa istaknutim filmskim autorima i profesionalcima iz cijelog svijeta.
RSE: Koje poznate ličnosti dolaze ove godine na Sarajevo Film Festival?
PURIVATRA: I ove godine, kao i prošlih, nastavljamo s onim što je naš cilj – da region stavimo u fokus i da crveni tepih pred Narodnim pozorištem bude rezervisan upravo za nove zvijezde regionalne filmske produkcije. Nastavićemo sa otkrivanjem i promocijom regionalnih zvijezda. Raduje nas da će tu biti jedna nova generacija mladih autora iz čitavog regiona i mislim da će to zaista biti veliko slavlje za sve njih, ali i za sve nas koji ih na taj promovišemo. Imaće priliku da se druže sa brojnim svjetskim zvijezdama. Već smo najavili da će sa nama ove godine biti nekoliko istaknutih režisera i glumaca. Do sada su učešće potvrdili Steve Buscemi, kojeg često nazivaju nekrunisanim kraljem nezavisnog filma u Americi. Onda će sa nama biti oskarovka Juliette Binoche. Kao predsjednik žirija dolazi takođe oskarovac Jeremy Irons. Dalje, sigurno jedan od najvećih režisera evropskog filma Fatih Akin. Onda Sam Garbarski, režiser velikog filma „Irina Palm“, u kojem glumi i Miki Manojlović. Stiže i britanski režiser Anton Corbijn, s filmom o Ianu Curtisu, legendarnom lideru grupe Joy Division. Tu će biti i njegovi mladi – nove zvijezde britanskog i svjetskog filma. I još par imena koje ćemo vam potvrditi u narednih sedam dana. To će biti velika imena i velika iznenađenja; rekao bih – jedan mali Cannes.
RSE: Neizbježno pitanje i ove godine je novac. Koliko ste zadovoljni sa ovogodišnjom pomoći države, odnosno entiteta i kantona, i koliko ustvari vi uspijevate da se samofinansirate, dakle Sarajevo film festival kao već institucija?
PURIVATRA: Sarajevo film festival u zadnjih pet-šest godina ima taj neki vrlo stabilan procent odnosa između novca koji dobivamo kao podršku od strane svih nivoa vlasti i onoga što mi obezbjedimo putem partnerskih, sponzorskih prihoda i sopstvenih prihoda kroz ulaznice. Od državnih institucija dolazi najmanji dio – oko 35 posto. Prošle godine je to bilo dvadesetak hiljada konvertibilnih maraka. Najznačajniju podršku dobivamo od federalnog Ministarstva za kulturu i sport. Kanton i grad takođe učestvuju. Međutim, i dalje mislimo da, bar na nivou kantona, nije ispravljen jedan nesrazmjer koji imamo u odnosu na druge festivale i to je ono zbog čega se ne možemo u potpunosti složiti sa politikom vođenja kulturne politike na nivou kantona. Sarajevo Film Festival je, dakle, podcijenjen u odnosu i na MESS i na „Baščaršijske“ noći i neke druge projekte. Mi mislimo da Sarajevo Film Festival mora biti najmanje u rangu tih manifestacija. S druge strane nas raduje da većina naših partnera, i na međunarodnom i regionalnom planu, ostaje sa nama. Čak štaviše, traže i dugogodišnje ugovore. Međutim, naravno da nam je razočarenje da neke od najvećih bosanskohercegovačkih kompanija smještenih u Sarajevu nažalost nisu našle za shodno da budemo partneri. Što su onda iskoristile druge, regionalne kompanije. Evo spomenimo samo da potpisujemo ugovor sa Tvornicom duhana Rovinj. Ostaje nejasno iz kojih razloga domaće kompanije ne žele da podrže jedan projekat koji je, čini mi se, zaista najbolja slika Sarajeva i promocija svih talenata koje Bosna i Hercegovina ima u filmskom svijetu.
RSE: S obzirom da je Sarajevo Film Festival već svojevrstan veliki, kulturni most u regionu, vjerovatno najveći kada je u pitanju filmska umjetnost, moram vas pitati kako tumačite to da je, evo, na novosadskom „Exitu“ bilo nekih incidenata? Kakva su vaša iskustva, s obzirom da godinama komunicirate sa umjetnicima iz regiona, s mladim ljudima? Jesmo li mi zaista prevazišli podjele, nacionalizam, evo i više od deset godina nakon rata?
PURIVATRA: Mogu da kažem da u svim ovim proteklim godinama nismo imali nijedan incident. Gostovali su filmski umjetnici iz regiona, i sa istoka i sa zapada, i na vlastito, ali i na zadovoljstvo publike. Tu su bili gosti i ljudi iz Palestine i iz Izraela. Tu su bili članovi grupe po čijoj priči je snimljen film „Put u Guantanamo“. Dakle, imali smo zaista vrlo raznolike autore, ali nikada nismo imali nijedan problem, niti sa gledaocima, niti sa gostima. Možda se eventualno radi o dva različita medija. Uz muziku možda ide i malo drugačija publika i to je možda razlog. Međutim, mislim da i Sarajevo i filmski festival jesu danas u Evropi i u svijetu prepoznati kao zaista jedno mjesto susreta različitih kultura, različitih religija i otvorenog dijaloga. Mislim da je to i najveće priznanje za naš festival, jer na njega dolaze ljudi iz čitavog svijeta i na taj način pokazuju da Sarajevo upravo jeste ono što mi želimo da bude – jedan veliki evropski grad.
RSE: Znate li već šta nas čeka naredne godine na Sarajevo Film Festivalu?
PURIVATRA: Pripremamo se za naš jubilarni, 15. festival. Pripreme se već kreću u tom pravcu. Ovih dana ćemo imati razgovore sa ljudima iz vlasti. Željeli bi da u naredne dvije ili tri godine Sarajevo Film Festival dobije svoj festivalski centar. Naprosto, niti naš, niti drugi festivali mogu dalje rasti i obavljati vrlo zahtjevne logističke operacije, potrebne za veliki broj gledalaca, veliki broj novinara, profesionalaca, bez festivalskog centra. Mislim da je to prioritet. I pod broj dva, otvaranje multiplexa, koji očekujemo da će otvoriti kompanija Forum i na taj način dodatno poboljšati projekcije Sarajevo Film Festivala, kao i povećati broj projekcija. To su dva pravca u kojima ćemo, zajedno sa lokalnom sredinom, razvijati festival, što će nam onda omogućiti dodatno poboljšavanje kvalitete programa, povećavanje broja gostiju, broja popratnih programa kao što su edukacija i industrija i tako dalje. Mislim da će 15. festival vjerovatno potvrditi da je Sarajevo Film Festival, nakon tri najveća festivala, sa kojima se sigurno ne možemo mjeriti – Venecija, Cannes i Berlin, izrastao u jedan od dva ili tri festivala koja dolaze odmah iza ovih velikih i na taj način najbolje promovisati i bosanskohercegovački film i regionalnu kinematografiju.