Na sjevernom dijelu Crne Gore koji čini nešto više od polovine njene teritorije živi oko trećina njenog stanovništva. Višedecenijski trend migracija sjever-jug, posebno intenzivan posljednih godina, rezultiraće dodatnom umanjenju naseljenosti sjevera. U Nacrtu prostornog plana, demografi prognoziraju, za oko 15% će u toj regiji biti manje ljudi. Porodica Konjević je u Podgorici. Magistar ekonomije i novinar upoznali su se u tom gradu. Veselin Konjević je siguran da im je tu neuporedivo perspektivnije nego u Bijelom Polju:
„To je na izvjestan način paradoksalno. Kao što znamo, oko dvije trećine prirodnih potencijala Crne Gore je sve što je na sjeveru Crne Gore. Sam po sebi paradoks jeste i podatak da je u nekim ranijim godinama sjever bio mnogo drugačiji i podsjetiću samo na jednu pikanteriju, a to je da je nakon rata Plav koji je danas dvadeset puta manje razvijen od Budve, a evo, još ću da kažem da Budva ima opštinski budžet kao i svih jedanaest opština na sjeveru, tada je Plav imao više cigareta nego Podgorica. Da je to Vlada ukalkulisala, to jest aktuelna vlast, govori i činjenica da je u Nacrtu prostornog plana do 2020. godine projektovano da će se 60 hiljada ljudi sa sjevera sliti u Podgoricu“.
Stojan Krković kaže da je bolje biti kolašinski poljoprivrednik nego podgorički fizikalac koji čeka posao svako jutro pokraj Sahat kule. Odlučan je, međutim, zasnovati porodicu, a u Moračkim planinama to bi teško išlo:
„Ako joj pomeneš da si sa sela i to da ćeš da se oženiš odmah neće“.
RSE: Zbog čega ljudi sa sjevera dolaze ovdje?
KRKOVIĆ: Dosta ljudi sa sjevera koji smo uzeli tamo parkove, šume u Kakaricka brda u tu baračicu i onda se u tu baračicu krpi život.
RSE: Više nije sjevernjak, postaje Podgoričanin.
KRKOVIĆ: Odmah ti se prebače ovi i čim ti dođu odozgo oni odmah gledaju tu da se uklope, da izvade te lične karte i tako.
RSE: Zar gore kod nas na sjeveru hljeba nema?
KRKOVIĆ: A ono ima, no, recimo, sad evo vidiš kako je to došlo vrijeme. Ovi rađe i ođe gladovati, nego gore raditi, a ja da imam gore put na planinu, da imam struju na planinu ja bih se vratio gore i bavio se stočarstvom i živio k’o gospodin.
Razvijenost juga, a siromaštvo sjevera razlog je što je Fehim Nasuflić iz Bijelog Polja, građevinski inženjer, glavninu svoga posla našao u Baru. Supruga Lejla, diplomirana pravnica, prinuđena je sa djecom seliti za mužem:
„Zbog trenutne nemogućnosti zapošljenja u Bijelom Polju i šanse za poslom ovdje u Baru, eto, trenutno smo ovdje, perspektiva je daleko bolja ovdje, obećava se neka budućnost“.
RSE: Šta će se desiti kada kadrovi odozdo sa sjevera pređu na jug?
NASUFLIĆ: Mislim da nije dobro. To već vodi nekom odumiranju sjevera.
RSE: Đe bi vi radije živjeli?
NASUFLIĆ: Ipak sam se za ovdje odlučila.
RSE: Čim malo ugrije ovo južno sunce nećete gore na snijeg nikako.
NASUFLIĆ: Sjever ima svoje prednosti.
RSE: Ali da ne živimo tamo!
NASUFLIĆ: Ali da ne živimo tamo. Ipak je život ovdje.
RSE: Upravo i neka priča o tome da se sjevernjaci ovdje drže jedan drugoga, da guraju jedan drugog i onda zauzimaju poslove južnjacima. Šta će oni da rade?
NASUFLIĆ: Ima tih priča, ali to ipak ne bih komentarisala.
Veselin Konjević:
„Sjevernjaci se ovdje jako dobro snalaze zato što su oni u Podgoricu i mislim da je Podgorica jedan od gradova koji je tako dobro apsorbovao i prihvatila ljude sa strane.
RSE: Da li pomogne jedan drugome?
KONJEVIĆ: Sjevernjaci pomažu ovdje samo sebi, ali ono što je evidentno jeste da mnogi naši ministri koji ovdje dođu oni prije svega vode računa kako će se ovdje uhljebiti.
RSE: Ko je supruzi pomogao da nađe posao
KONJEVIĆ: Ja, isključivo ja sam. Ja sam ovdje radio na tržištu rada, snalazio sam se. Činjenica jeste da su sjevernjaci ođe radni.
„To je na izvjestan način paradoksalno. Kao što znamo, oko dvije trećine prirodnih potencijala Crne Gore je sve što je na sjeveru Crne Gore. Sam po sebi paradoks jeste i podatak da je u nekim ranijim godinama sjever bio mnogo drugačiji i podsjetiću samo na jednu pikanteriju, a to je da je nakon rata Plav koji je danas dvadeset puta manje razvijen od Budve, a evo, još ću da kažem da Budva ima opštinski budžet kao i svih jedanaest opština na sjeveru, tada je Plav imao više cigareta nego Podgorica. Da je to Vlada ukalkulisala, to jest aktuelna vlast, govori i činjenica da je u Nacrtu prostornog plana do 2020. godine projektovano da će se 60 hiljada ljudi sa sjevera sliti u Podgoricu“.
Stojan Krković kaže da je bolje biti kolašinski poljoprivrednik nego podgorički fizikalac koji čeka posao svako jutro pokraj Sahat kule. Odlučan je, međutim, zasnovati porodicu, a u Moračkim planinama to bi teško išlo:
„Ako joj pomeneš da si sa sela i to da ćeš da se oženiš odmah neće“.
RSE: Zbog čega ljudi sa sjevera dolaze ovdje?
KRKOVIĆ: Dosta ljudi sa sjevera koji smo uzeli tamo parkove, šume u Kakaricka brda u tu baračicu i onda se u tu baračicu krpi život.
RSE: Više nije sjevernjak, postaje Podgoričanin.
KRKOVIĆ: Odmah ti se prebače ovi i čim ti dođu odozgo oni odmah gledaju tu da se uklope, da izvade te lične karte i tako.
RSE: Zar gore kod nas na sjeveru hljeba nema?
KRKOVIĆ: A ono ima, no, recimo, sad evo vidiš kako je to došlo vrijeme. Ovi rađe i ođe gladovati, nego gore raditi, a ja da imam gore put na planinu, da imam struju na planinu ja bih se vratio gore i bavio se stočarstvom i živio k’o gospodin.
Razvijenost juga, a siromaštvo sjevera razlog je što je Fehim Nasuflić iz Bijelog Polja, građevinski inženjer, glavninu svoga posla našao u Baru. Supruga Lejla, diplomirana pravnica, prinuđena je sa djecom seliti za mužem:
„Zbog trenutne nemogućnosti zapošljenja u Bijelom Polju i šanse za poslom ovdje u Baru, eto, trenutno smo ovdje, perspektiva je daleko bolja ovdje, obećava se neka budućnost“.
RSE: Šta će se desiti kada kadrovi odozdo sa sjevera pređu na jug?
NASUFLIĆ: Mislim da nije dobro. To već vodi nekom odumiranju sjevera.
RSE: Đe bi vi radije živjeli?
NASUFLIĆ: Ipak sam se za ovdje odlučila.
RSE: Čim malo ugrije ovo južno sunce nećete gore na snijeg nikako.
NASUFLIĆ: Sjever ima svoje prednosti.
RSE: Ali da ne živimo tamo!
NASUFLIĆ: Ali da ne živimo tamo. Ipak je život ovdje.
RSE: Upravo i neka priča o tome da se sjevernjaci ovdje drže jedan drugoga, da guraju jedan drugog i onda zauzimaju poslove južnjacima. Šta će oni da rade?
NASUFLIĆ: Ima tih priča, ali to ipak ne bih komentarisala.
Veselin Konjević:
„Sjevernjaci se ovdje jako dobro snalaze zato što su oni u Podgoricu i mislim da je Podgorica jedan od gradova koji je tako dobro apsorbovao i prihvatila ljude sa strane.
RSE: Da li pomogne jedan drugome?
KONJEVIĆ: Sjevernjaci pomažu ovdje samo sebi, ali ono što je evidentno jeste da mnogi naši ministri koji ovdje dođu oni prije svega vode računa kako će se ovdje uhljebiti.
RSE: Ko je supruzi pomogao da nađe posao
KONJEVIĆ: Ja, isključivo ja sam. Ja sam ovdje radio na tržištu rada, snalazio sam se. Činjenica jeste da su sjevernjaci ođe radni.