U Vukovaru se nadaju da bi ovotjedni, vjerojatno posljednji posjet Carle del Ponte u svojstvu glavne haške tužiteljice, zemljama regije, mogao dovesti do izručenja Gorana Hadžića, nekadašnjeg predsjednika samoproglašene Republike Srpske Krajine. Hadžića je Haški sud još 2004. godine optužio za sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Smatra ga se odgovornim i za pokolj na Ovčari, kojom je prilikom, nakon slamanja otpora branitelja Vukovara, iz tamošnje bolnice odvedeno više od 200 ranjenika koji su potom pogubljeni.
Danijel Rehak, voditelj Vukovarskog centra za istraživanje ratnih zločina, kaže kako je Hadžićevo izručenje Haagu vijest koju priželjkuje:
„Mislim da bi taj dio bio bitan iz razloga što je taj isti gospodin 1991. godine govorio da sve ustaše treba suditi i njima presuditi na prostoru grada Vukovara. Znamo dobro da je poslije pada mnogo ljudi, bez obzira ko su i šta su, izgubilo glavu. On je jedan od glavnih koji je o tome vodio brigu i rješavao ta pitanja. Mislim da bi to bio dobar potez iz razloga što bi ipak pravda stigla sve one koji su načinili zlo.“
Nekadašnji zapovjednik vukovarske Mitnice, Zdravko Komšić, koji je nakon pada Vukovara zarobljen i prebačen u logor u Sremskoj Mitrovici, dobro se sjeća Gorana Hadžića iz ratnih vremena:
„Goran Hadžić je direktno bio umješan u sva zbivanja i sve zločine. On nas je posjećivao, i mene osobno, u Sremskoj Mitrovici, vršio ispitivanja i prijetio. Rekao je da ćemo mi svi završiti u Vukovaru. Da smo završili u Vukovaru, završili bi, vjerojatno, na Ovčari, ili u nekoj od masovnih grobnica. Na svu sreću ipak nas nisu isporučili njima i njihovoj takozvanoj krajinskoj vlasti.“
Ljiljana Alvir, tajnica Udruge Vukovarske majke, smatra da bi Hadžićevo izručenje Haagu bilo važno, ne samo zbog zadovoljenja pravde prema brojim vukovarskim žrtvama, već bi njegovo ispitivanje moglo otkriti gdje se nalaze tijela žrtava, za kojima obitelji ubijenih i danas tragaju:
„Nakon toliko vremena i toliko očekivanja, to bi bio pravi potez i to bi bilo zadovoljenje jednog dijela pravde. On je jedan od najzaslužnijih za zločine tamo. Nadaju se svi građani Vukovara da će se to i dogoditi i nadamo se da bi to bio način kako utvrditi istinu koja još uvijek nije poznata o nestalima. Isto tako se nadamo da izručivanjem Gorana Hadžića ne bi bila završena priča o pravdi i da bi njegovo svjedočenje i optužnica protiv njega povukli za sobom i mnoge druge koji su krivi isto koliko i on. Činjenica je da je on bio produžena ruka Slobodana Miloševića.“
Nitko u Vukovaru ne dvoji o Hadžićevoj krivici, a s obzirom da je ondje dobro poznat i da je obavljao i dužnost predsjednika samoproklamirane krajinske države, mnogi, poput branitelja Josipa Blaževića, drže da bi njegovo suđenje u Haagu itekako moglo pridonijeti potpunom rasvjetljavanju istine o odgovornima za vukovarsku ratnu tragediju:
„Postoji kaseta koju sam gledao iz 1990. godine, koju smo pronašli, sa osnivanja SDS-a u Borovu naselju na Trpinjskoj cesti, gdje je Goran Hadžić prijetio hrvatskom narodu sa Jugoslavenskom armijom. Rekao je da ako će oni biti rezervni sastav MUP-a, mi ćemo biti rezervni sastav JNA. On je bio upućen u sve što se pripremalo i što se događalo. Tako bi on mogao biti značajna karika koja nedostaje između organizacije i provođenja te ideje.“
Goran Hadžić u bijegu se nalazi još od srpnja 2004. godine, a trag mu se gubi neposredno nakon što je Haški sud objavio optužnicu kojom ga se tereti za ratni zločin.
Danijel Rehak, voditelj Vukovarskog centra za istraživanje ratnih zločina, kaže kako je Hadžićevo izručenje Haagu vijest koju priželjkuje:
„Mislim da bi taj dio bio bitan iz razloga što je taj isti gospodin 1991. godine govorio da sve ustaše treba suditi i njima presuditi na prostoru grada Vukovara. Znamo dobro da je poslije pada mnogo ljudi, bez obzira ko su i šta su, izgubilo glavu. On je jedan od glavnih koji je o tome vodio brigu i rješavao ta pitanja. Mislim da bi to bio dobar potez iz razloga što bi ipak pravda stigla sve one koji su načinili zlo.“
Nekadašnji zapovjednik vukovarske Mitnice, Zdravko Komšić, koji je nakon pada Vukovara zarobljen i prebačen u logor u Sremskoj Mitrovici, dobro se sjeća Gorana Hadžića iz ratnih vremena:
„Goran Hadžić je direktno bio umješan u sva zbivanja i sve zločine. On nas je posjećivao, i mene osobno, u Sremskoj Mitrovici, vršio ispitivanja i prijetio. Rekao je da ćemo mi svi završiti u Vukovaru. Da smo završili u Vukovaru, završili bi, vjerojatno, na Ovčari, ili u nekoj od masovnih grobnica. Na svu sreću ipak nas nisu isporučili njima i njihovoj takozvanoj krajinskoj vlasti.“
Ljiljana Alvir, tajnica Udruge Vukovarske majke, smatra da bi Hadžićevo izručenje Haagu bilo važno, ne samo zbog zadovoljenja pravde prema brojim vukovarskim žrtvama, već bi njegovo ispitivanje moglo otkriti gdje se nalaze tijela žrtava, za kojima obitelji ubijenih i danas tragaju:
„Nakon toliko vremena i toliko očekivanja, to bi bio pravi potez i to bi bilo zadovoljenje jednog dijela pravde. On je jedan od najzaslužnijih za zločine tamo. Nadaju se svi građani Vukovara da će se to i dogoditi i nadamo se da bi to bio način kako utvrditi istinu koja još uvijek nije poznata o nestalima. Isto tako se nadamo da izručivanjem Gorana Hadžića ne bi bila završena priča o pravdi i da bi njegovo svjedočenje i optužnica protiv njega povukli za sobom i mnoge druge koji su krivi isto koliko i on. Činjenica je da je on bio produžena ruka Slobodana Miloševića.“
Nitko u Vukovaru ne dvoji o Hadžićevoj krivici, a s obzirom da je ondje dobro poznat i da je obavljao i dužnost predsjednika samoproklamirane krajinske države, mnogi, poput branitelja Josipa Blaževića, drže da bi njegovo suđenje u Haagu itekako moglo pridonijeti potpunom rasvjetljavanju istine o odgovornima za vukovarsku ratnu tragediju:
„Postoji kaseta koju sam gledao iz 1990. godine, koju smo pronašli, sa osnivanja SDS-a u Borovu naselju na Trpinjskoj cesti, gdje je Goran Hadžić prijetio hrvatskom narodu sa Jugoslavenskom armijom. Rekao je da ako će oni biti rezervni sastav MUP-a, mi ćemo biti rezervni sastav JNA. On je bio upućen u sve što se pripremalo i što se događalo. Tako bi on mogao biti značajna karika koja nedostaje između organizacije i provođenja te ideje.“
Goran Hadžić u bijegu se nalazi još od srpnja 2004. godine, a trag mu se gubi neposredno nakon što je Haški sud objavio optužnicu kojom ga se tereti za ratni zločin.