Hasan Nuhanović je u Srebrenici izgubio oca, majku i brata. Kao prevodilac Ujedinjenih nacija, u zaštićenoj zoni 1995. godine preživio je genocid. Kao svjedok stravičnih događaja godinama ukazuje na razmjere zločina.
RSE: Da li su istina o Srebrenici i pravda imalo bliže?
NUHANOVIĆ: Pa istina, po mom mišljenju, svi znamo da je bila poznata odmah nakon tog događaja, čak i prije tog događaja. Ono što ja naglašavam je da tokom cijelog rata u Podrinju, jer sam se ja nalazio u Srebrenici, mi smo svi znali šta će se dogoditi onog momenta ako bilo ko od nas padne u ruke srpskim snagama. Broj mezareva na mezarju u Potočarima se povećava, tako da vizuelno posjetioci koji dođu u Potočare će svake godine imati sve veću viziju o veličini te tragedije i masakra. S druge strane, ja progres jedino vidim u procesuiranju ratnih zločinaca nekog srednjeg i nižeg nivoa od strane Suda BiH i mislim da tu vidim jedino svjetlo na kraju tunela u smislu da se dostigne barem neka vrsta pravde. Ono što je urađeno u Tribunalu u Hagu je da su procesuirani uglavnom zločinci višeg ranga, jedan manji broj je, po mom mišljenju, zaista procesuiran za Srebrenicu, a očekujem, kao onaj ko je preživio i čija je porodica pobijena, da se broj procesuiranih od strane Suda BiH poveća u narednom periodu.
RSE: Vi ste prije tačno četiri godine podnijeli tužbu protiv Holandije. Nedavno je i udruženje žena Srebrenice podnijelo tužbu. Šta se dešava sa vašom tužbom i tužbom još jedne porodice?
NUHANOVIĆ: Tužba protiv Holandije i eventualno UN-a je nešto što mi pokušavamo da uradimo zbog toga što Tribunal u Hagu se nijednog momenta nije dotakao u smislu procesuiranja odgvornosti predstavnika međunarodnih organizacija. Dakle, procesuirani su pripadnici srpskih snaga, ali odgovornost pripadnika međunarodnih organizacija nije procesuirana i mi smatramo da taj dio priče o Srebrenici je izuzetno važan, isto onoliko važan kao i onaj dio odgovornosti srpskih snaga.
RSE: U ovoj tužbi koje su žene Srebrenice, dakle nekoliko hiljada porodica, podnijele, iako nije počeo proces, već se govori o nekoj mogućoj nagodbi.
NUHANOVIĆ: U mom slučaju nije bilo nikakvog govora o bilo kakvoj nagodbi do sada. Ne znam kako će ići dalje i ne znam kakva je ta procedura uopšte. A kod majki Srebrenice, čuo sam i ja da je bilo priče o nagodbi, ali to su zaista sve neprovjerene informacije. Ono što sam načuo, to je ipak špekulacija, je da se neka grupa velika, da li političara ili biznismena, sastala u Holandiji negdje iza zatvorenih vrata. Navodno da pokušavaju da spase obraz njihove države, pa da pokušaju da nekom ponudom odštete porodicama žrtava ustvari spriječe da dođe do pokretanja tužbe protiv država, gdje bi država vjerovatno po tim svim činjeničnim dokazima izgubila taj predmet.
RSE: Koliko vam kao žrtvi i svjedoku smeta politiziranje genocida u Srebrenici?
NUHANOVIĆ: Smeta mi, dosta mi smeta, ali u početku je to možda bilo neizbježno. Ja sam učestvovao s nekoliko ljudi u organizovanju prvog odlaska sa sto autobusa u Potočare i naša namjera je upravo bila da što više političara dovedemo na lice mjesta u Potočare, jer oni nisu htjeli doći - i srpskih, i hrvatskih, i bošnjačkih, i stranaca. I uspjeli smo, vrlo teško smo uspjeli da ubijedimo njih da budu sa nama zajedno, tamo da stoje i da barem tu minutu šutnje tamo odstoje s nama, čime bi oni, ustvari, se poklonili žrtvama. Tako je ta tradicija odlaska u Potočare pokrenuta i nadam se da će trajati i u budućnosti. Dakle, na taj način smo ustvari uvukli političare. Međutim, Srebrenicom se manipulira na drugi način, ne znam koliko se to može izbjeći, pogotovo u posljednje vrijeme. Ja se previše u to ne želim miješati.
Prije dvije godine, povodom desete godišnjice genocida u Srebrenici naša tadašnja novinarka Danijela Domazet napravila je radio dokument pod naslovom "Zločin u Srebrenici". U audio prilogu uz ovaj tekst možete čuti tu reportažu.
NUHANOVIĆ: Pa istina, po mom mišljenju, svi znamo da je bila poznata odmah nakon tog događaja, čak i prije tog događaja. Ono što ja naglašavam je da tokom cijelog rata u Podrinju, jer sam se ja nalazio u Srebrenici, mi smo svi znali šta će se dogoditi onog momenta ako bilo ko od nas padne u ruke srpskim snagama. Broj mezareva na mezarju u Potočarima se povećava, tako da vizuelno posjetioci koji dođu u Potočare će svake godine imati sve veću viziju o veličini te tragedije i masakra. S druge strane, ja progres jedino vidim u procesuiranju ratnih zločinaca nekog srednjeg i nižeg nivoa od strane Suda BiH i mislim da tu vidim jedino svjetlo na kraju tunela u smislu da se dostigne barem neka vrsta pravde. Ono što je urađeno u Tribunalu u Hagu je da su procesuirani uglavnom zločinci višeg ranga, jedan manji broj je, po mom mišljenju, zaista procesuiran za Srebrenicu, a očekujem, kao onaj ko je preživio i čija je porodica pobijena, da se broj procesuiranih od strane Suda BiH poveća u narednom periodu.
RSE: Vi ste prije tačno četiri godine podnijeli tužbu protiv Holandije. Nedavno je i udruženje žena Srebrenice podnijelo tužbu. Šta se dešava sa vašom tužbom i tužbom još jedne porodice?
NUHANOVIĆ: Tužba protiv Holandije i eventualno UN-a je nešto što mi pokušavamo da uradimo zbog toga što Tribunal u Hagu se nijednog momenta nije dotakao u smislu procesuiranja odgvornosti predstavnika međunarodnih organizacija. Dakle, procesuirani su pripadnici srpskih snaga, ali odgovornost pripadnika međunarodnih organizacija nije procesuirana i mi smatramo da taj dio priče o Srebrenici je izuzetno važan, isto onoliko važan kao i onaj dio odgovornosti srpskih snaga.
RSE: U ovoj tužbi koje su žene Srebrenice, dakle nekoliko hiljada porodica, podnijele, iako nije počeo proces, već se govori o nekoj mogućoj nagodbi.
NUHANOVIĆ: U mom slučaju nije bilo nikakvog govora o bilo kakvoj nagodbi do sada. Ne znam kako će ići dalje i ne znam kakva je ta procedura uopšte. A kod majki Srebrenice, čuo sam i ja da je bilo priče o nagodbi, ali to su zaista sve neprovjerene informacije. Ono što sam načuo, to je ipak špekulacija, je da se neka grupa velika, da li političara ili biznismena, sastala u Holandiji negdje iza zatvorenih vrata. Navodno da pokušavaju da spase obraz njihove države, pa da pokušaju da nekom ponudom odštete porodicama žrtava ustvari spriječe da dođe do pokretanja tužbe protiv država, gdje bi država vjerovatno po tim svim činjeničnim dokazima izgubila taj predmet.
RSE: Koliko vam kao žrtvi i svjedoku smeta politiziranje genocida u Srebrenici?
NUHANOVIĆ: Smeta mi, dosta mi smeta, ali u početku je to možda bilo neizbježno. Ja sam učestvovao s nekoliko ljudi u organizovanju prvog odlaska sa sto autobusa u Potočare i naša namjera je upravo bila da što više političara dovedemo na lice mjesta u Potočare, jer oni nisu htjeli doći - i srpskih, i hrvatskih, i bošnjačkih, i stranaca. I uspjeli smo, vrlo teško smo uspjeli da ubijedimo njih da budu sa nama zajedno, tamo da stoje i da barem tu minutu šutnje tamo odstoje s nama, čime bi oni, ustvari, se poklonili žrtvama. Tako je ta tradicija odlaska u Potočare pokrenuta i nadam se da će trajati i u budućnosti. Dakle, na taj način smo ustvari uvukli političare. Međutim, Srebrenicom se manipulira na drugi način, ne znam koliko se to može izbjeći, pogotovo u posljednje vrijeme. Ja se previše u to ne želim miješati.
Prije dvije godine, povodom desete godišnjice genocida u Srebrenici naša tadašnja novinarka Danijela Domazet napravila je radio dokument pod naslovom "Zločin u Srebrenici". U audio prilogu uz ovaj tekst možete čuti tu reportažu.