Članica udruženja Srebreničanka Hatidža Mehmedović:
„Mi porodice živimo samo od 11. do 11. jula i od grobnice do grobnice tražeći naše najmilije. Da li ćemo sve dočekati, da li nećemo, to je pitanje, jer mnoge su majke umrle. A političari i dalje kola vode, i dalje se prepucavaju na račun nas porodica. Međutim, mi u Potočarima želimo da bude vjerski obred, a de se ne vodi politika u Potočarima i na osnovu Potočara. Ako neko misli samo da dođe da se slika radi reda i da dođe u Potočare samo da ga kamere uhvate, onda bolje mu je da ne dolazi. Jer mi smo imali dosad prilika, ljudi ne dolaze da se poklone žrtvama, nego dolaze, kupe poene za svoje države, za svoj narod, za sebe kupe poene, dok mi suze ronimo, dok prekopavamo grobnice, dok stojimo pored kabura, jer Srebrenica je kabur otvoreni što čeka već 12 godina ko će ga zatvoriti, a on se neće moći zatvoriti dok se ne nađe ono posljednje tijelo i dok se ne donese u Potočare. Međutim, Srebrenicom svi manipulišu, svi apsolutno i zato molimo da to bude vjerski obred.“
Među 436 identifikovanih Srebreničana koji će biti ukopani 11. jula nalaze se i posmrtni ostaci četiri mladića koje su ubili pripadnici ''Škorpiona'', jedinice pod okriljem MUP-a Srbije. Munira Subašić, članica Koordinacionog odbora za obilježavanje 12-te godišnjice od genocida u Srebrenici, podsjeća na dolazak predsjednika Srbije Borisa Tadića na jednu od godišnjica ocjenjujući da njegov potez nije bio iskren:
„2005. je gospodin Tadić došao, poklonio se žrtvama i javno se izvinuo ispred svojeg naroda. Međutim, poslije dvije godine Mladić se skriva u Beogradu. I svi zločinci koji su činili genocid kad god dođu da trebaju odgovorati, oni pobjegnu u državu Srbiju - i nikoga ne uhapse i ne vrate preko Drine ovamo da odgovara za svoj zločin. A to bi trebalo radi istine, radi pravde, radi suživota, radi pomirenja.“
Do sada je u Memorijalnom centru sahranjeno oko dvije i po hiljade identifikovanih žrtava. U Potočarima je u julu 1995. godine, po ulasku snaga bosanskih Srba, ubijeno više od 8 hiljada osoba. Njima u pomen otvara se i spomen-soba napravljena u najvećoj hali nekadašnje tvornice akumulatora, gdje su žrtve bile smještene prije egzekucije. Mersed Smajlović, direktor Memorijalnog centra:
„U toj hali situirana su dva tornja, dva kubusa. U jednom kubusu će biti prikazivana video projekcija, film o stradanju Srebreničana jula mjeseca 1995. godine, znači genocida koji se desio na ovim prostorima. A drugi kubus je kubus s istinitim pričama u kojem će biti ispričano je 20 priča nastradalih u genocidu 1995. godine, gdje će biti postavljena fotografija nestale osobe, njegov kratak životopis i predmet koji je nađen u grobnici ili je u uskoj vezi sa nestalom žrtvom. A ovih 20 priča simbolizuju priču svih nestalih.“
Obilježavanje 12-te godišnjice od genocida u Srebrenici trajaće tri mjeseca. Počelo je zvanično 4. juna kada su preživjele žrtve podnijele tužbu protiv vlade Holandije. Osim centralne manifestacije na kojoj će govoriti predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, planiran je i „Marš smrti“ od Nezuka do Potočara, biciklistička vožnja od Bihaća do Srebrenice, kao i brojne javne tribine o genocidu.
Sjećanje na žrtve u Srebrenici obilježeno je u Crnoj Gori i Rusiji emitovanjem dokumentarnog filma na državnim televizijama, a u mnogim zemljama Evrope biće postavljene izložbe i organizovani razni umjetnički događaji posvećeni žrtvama - da se ne zaboravi...
„Mi porodice živimo samo od 11. do 11. jula i od grobnice do grobnice tražeći naše najmilije. Da li ćemo sve dočekati, da li nećemo, to je pitanje, jer mnoge su majke umrle. A političari i dalje kola vode, i dalje se prepucavaju na račun nas porodica. Međutim, mi u Potočarima želimo da bude vjerski obred, a de se ne vodi politika u Potočarima i na osnovu Potočara. Ako neko misli samo da dođe da se slika radi reda i da dođe u Potočare samo da ga kamere uhvate, onda bolje mu je da ne dolazi. Jer mi smo imali dosad prilika, ljudi ne dolaze da se poklone žrtvama, nego dolaze, kupe poene za svoje države, za svoj narod, za sebe kupe poene, dok mi suze ronimo, dok prekopavamo grobnice, dok stojimo pored kabura, jer Srebrenica je kabur otvoreni što čeka već 12 godina ko će ga zatvoriti, a on se neće moći zatvoriti dok se ne nađe ono posljednje tijelo i dok se ne donese u Potočare. Međutim, Srebrenicom svi manipulišu, svi apsolutno i zato molimo da to bude vjerski obred.“
Među 436 identifikovanih Srebreničana koji će biti ukopani 11. jula nalaze se i posmrtni ostaci četiri mladića koje su ubili pripadnici ''Škorpiona'', jedinice pod okriljem MUP-a Srbije. Munira Subašić, članica Koordinacionog odbora za obilježavanje 12-te godišnjice od genocida u Srebrenici, podsjeća na dolazak predsjednika Srbije Borisa Tadića na jednu od godišnjica ocjenjujući da njegov potez nije bio iskren:
„2005. je gospodin Tadić došao, poklonio se žrtvama i javno se izvinuo ispred svojeg naroda. Međutim, poslije dvije godine Mladić se skriva u Beogradu. I svi zločinci koji su činili genocid kad god dođu da trebaju odgovorati, oni pobjegnu u državu Srbiju - i nikoga ne uhapse i ne vrate preko Drine ovamo da odgovara za svoj zločin. A to bi trebalo radi istine, radi pravde, radi suživota, radi pomirenja.“
Do sada je u Memorijalnom centru sahranjeno oko dvije i po hiljade identifikovanih žrtava. U Potočarima je u julu 1995. godine, po ulasku snaga bosanskih Srba, ubijeno više od 8 hiljada osoba. Njima u pomen otvara se i spomen-soba napravljena u najvećoj hali nekadašnje tvornice akumulatora, gdje su žrtve bile smještene prije egzekucije. Mersed Smajlović, direktor Memorijalnog centra:
„U toj hali situirana su dva tornja, dva kubusa. U jednom kubusu će biti prikazivana video projekcija, film o stradanju Srebreničana jula mjeseca 1995. godine, znači genocida koji se desio na ovim prostorima. A drugi kubus je kubus s istinitim pričama u kojem će biti ispričano je 20 priča nastradalih u genocidu 1995. godine, gdje će biti postavljena fotografija nestale osobe, njegov kratak životopis i predmet koji je nađen u grobnici ili je u uskoj vezi sa nestalom žrtvom. A ovih 20 priča simbolizuju priču svih nestalih.“
Obilježavanje 12-te godišnjice od genocida u Srebrenici trajaće tri mjeseca. Počelo je zvanično 4. juna kada su preživjele žrtve podnijele tužbu protiv vlade Holandije. Osim centralne manifestacije na kojoj će govoriti predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, planiran je i „Marš smrti“ od Nezuka do Potočara, biciklistička vožnja od Bihaća do Srebrenice, kao i brojne javne tribine o genocidu.
Sjećanje na žrtve u Srebrenici obilježeno je u Crnoj Gori i Rusiji emitovanjem dokumentarnog filma na državnim televizijama, a u mnogim zemljama Evrope biće postavljene izložbe i organizovani razni umjetnički događaji posvećeni žrtvama - da se ne zaboravi...