U posljednje vrijeme visoki funkcioneri vladajuće Demokratske partije socijalista kao glavni argument da se Crnoj Gori smiješe bolji dani često potežu argument da su cijene nekretnina drastično skočile i da se veliki broj građana obogatio prodajom privatne imovine. Tako rezonuje i potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović koji je u posljednjem intervjuu podgoričkim „Vijesti“-ma kazao da živi za san da Budva bude poput Monte Karla. Niko nije vjerovao da će se u Budvi ovih dana kupovati stan i za 12 hiljada eura po metru kvadratnom. Najniža cijena stana je četiri hiljade eura po metru kvadratnom, a to je opet skuplje od najskupljeg stana na Dedinju gdje su nekad Crnogorci živjeli, uporedio je Marović. Sličnu argumentaciju nedavno je u razgovoru na javnom servisu iznio i bivši premijer Milo Đukanović koji je pobijajući navode da u Crnoj Gori živi ogroman broj socijalno ugroženih ljudi naveo činjenicu da je nakon nezavisnosti Budva postala stjecište milionera koji su do novca došli, izostavio je premijer, prodajom djedovine stranim državljanima. Mirjana Kuljak, profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, kaže da je ne čudi rezonovanje predstavnika vlasti koji na prvo mjesto stavljaju sopstvene novčanike:
„Ljudi koji su sada od Crne Gore napravili svoju privatnu državu i kada je riječ o ekonomskom standardu, o ekonomskom kvalitetu života oni to mjere prema sebi. Ako je njima dobro i ako je cijena kvadrata onog zemljišta koje oni prodaju ili ono u kojim poslovima oni učestvuju dostigla astronomske cifre, oni smatraju da je svim građanima u Crnoj Gori bolji ekonomski status. Međutim, to je manipulacija.“
Poslanik DPS-a i član Savjeta za privatizaciju Predrag Bošković smatra da je stav čelnika njegove partije sasvim utemeljen i da je opšte poboljšanje standarda građana evidentno:
„Zemlja koja nije atraktivna i koja nema perspektivu teško bi mogla da privuče bilo koju stranu investiciju iz bilo koje zemlje da dolazi. Tako da sami pokazatelji koji su evidentni i kroz smanjenje nezaposlenosti i kroz smanjenje javnog duga i kroz rast cijena nekretniina u Crnoj Gori, svakako su posljedica jednog dinamičnog ekonomskog razvoja i dinamičnog rasta životnog standarda u Crnoj Gori.“
Najezda stranih državljana, prvenstveno ruskih, koji žele da kupe nekretnine i zemljište u Crnoj Gori, prema riječima Vanje Ćalović, koordinatorke Mreže za afirmaciju nevladinog sektora veoma je zabrinjavajuća. Ona podsjeća i na to da se u posljednjem izvještaju Stejt Dipartmenta pominje mogućnost da se u Crnoj Gori „pere“ novac sa strane:
„Oni dolaze sa novcem, ne pitaju koliko nešto košta. Nepoznato je da li to kupuju u kešu ili to zaista kupuju preko računa i plaćaju porez i predstavlja to kao primjer toga, kako se razvija Crna Gora zaista apsurdno, prvenstveno iz toga što su naši građani prodali tu imovinu strancima koji tu neće razvijati nikakav biznis, neće ni na koji način doprinositi razvoju Crne Gore, nego će mijenjati stanove koji zvrje prazni u centru turizma u Crnoj Gori pri čemu još nemamo ni poresku politiku kojom bismo mogli da obezbijedimo da država ubira neki veći porez, na osnovu toga što oni drže stambene prostore praktično prazne.“
Problem je, napominje Ćalović, što strani državljani nelegalno trguju nekretninama, kućama i zemljištima u Crnoj Gori, iako po važećem zakonu imaju pravo samo na etažnu svojinu. Vlast, tvrdi Ćalović, zatvara oči pred tom masovnom pojavom i grabi samo kratkoročnu korist:
„Apsolutno je problem u tome što se sumnja da se otvaraju fiktivne firme preko kojih se kupuje to zemljište bez plaćanja poreza, jer se u suštini zemljište kupuje u kešu, dok se samo na firmu proknjiži kao vlasništvo. I takođe je veliki problem to što ne znamo ko stoji iza tih firmi, da li je to kapital nekoga iz Crne Gore ili je to zaista kapital nekog iz Rusije.“
Mirjana Kuljak, kaže da su ljudima od struke providni pokušaji čelnika DPS-a da cijenom kvadratnog metra i činjenicom da se pojedini građani bogate prodajom djedovine i porodične srebrnine, stvore idiličnu sliku o opšte društvenom blagostanju, ali napominje da ta ekonomska logika više nije nimalo smiješna:
„Ozbiljni ekonomisti, ozbiljni ljudi znaju da se i samo ekonomski standard mjeri po više dimenzija, a to su šanse da čovjek lakše nađe posao i da mijenja posao, da izgrađuje svoje profesionalne kapacitete. To u Crnoj Gori nije situacija, a da ne govorimo o drugim dimenzijama kvaliteta življenja - nešto što predstavlja humani razvoj, a to je zdravstveno osiguranje, socijalno osiguranje, relaksirani život i sva prava koja pripadaju svakom ljudskom biću po Ustavu i po međunarodnim deklaracijama. Ja ne bih uzimala za ozbiljno to što oni kažu, međutim, ne da nije ozbiljno nego je to više strava i užas u Crnoj Gori, jer oni jesu naša realnost, koliko god ja to iz stručnog i ljudskog ugla ne želim da prihvatim.“
„Ljudi koji su sada od Crne Gore napravili svoju privatnu državu i kada je riječ o ekonomskom standardu, o ekonomskom kvalitetu života oni to mjere prema sebi. Ako je njima dobro i ako je cijena kvadrata onog zemljišta koje oni prodaju ili ono u kojim poslovima oni učestvuju dostigla astronomske cifre, oni smatraju da je svim građanima u Crnoj Gori bolji ekonomski status. Međutim, to je manipulacija.“
Poslanik DPS-a i član Savjeta za privatizaciju Predrag Bošković smatra da je stav čelnika njegove partije sasvim utemeljen i da je opšte poboljšanje standarda građana evidentno:
„Zemlja koja nije atraktivna i koja nema perspektivu teško bi mogla da privuče bilo koju stranu investiciju iz bilo koje zemlje da dolazi. Tako da sami pokazatelji koji su evidentni i kroz smanjenje nezaposlenosti i kroz smanjenje javnog duga i kroz rast cijena nekretniina u Crnoj Gori, svakako su posljedica jednog dinamičnog ekonomskog razvoja i dinamičnog rasta životnog standarda u Crnoj Gori.“
Najezda stranih državljana, prvenstveno ruskih, koji žele da kupe nekretnine i zemljište u Crnoj Gori, prema riječima Vanje Ćalović, koordinatorke Mreže za afirmaciju nevladinog sektora veoma je zabrinjavajuća. Ona podsjeća i na to da se u posljednjem izvještaju Stejt Dipartmenta pominje mogućnost da se u Crnoj Gori „pere“ novac sa strane:
„Oni dolaze sa novcem, ne pitaju koliko nešto košta. Nepoznato je da li to kupuju u kešu ili to zaista kupuju preko računa i plaćaju porez i predstavlja to kao primjer toga, kako se razvija Crna Gora zaista apsurdno, prvenstveno iz toga što su naši građani prodali tu imovinu strancima koji tu neće razvijati nikakav biznis, neće ni na koji način doprinositi razvoju Crne Gore, nego će mijenjati stanove koji zvrje prazni u centru turizma u Crnoj Gori pri čemu još nemamo ni poresku politiku kojom bismo mogli da obezbijedimo da država ubira neki veći porez, na osnovu toga što oni drže stambene prostore praktično prazne.“
Problem je, napominje Ćalović, što strani državljani nelegalno trguju nekretninama, kućama i zemljištima u Crnoj Gori, iako po važećem zakonu imaju pravo samo na etažnu svojinu. Vlast, tvrdi Ćalović, zatvara oči pred tom masovnom pojavom i grabi samo kratkoročnu korist:
„Apsolutno je problem u tome što se sumnja da se otvaraju fiktivne firme preko kojih se kupuje to zemljište bez plaćanja poreza, jer se u suštini zemljište kupuje u kešu, dok se samo na firmu proknjiži kao vlasništvo. I takođe je veliki problem to što ne znamo ko stoji iza tih firmi, da li je to kapital nekoga iz Crne Gore ili je to zaista kapital nekog iz Rusije.“
Mirjana Kuljak, kaže da su ljudima od struke providni pokušaji čelnika DPS-a da cijenom kvadratnog metra i činjenicom da se pojedini građani bogate prodajom djedovine i porodične srebrnine, stvore idiličnu sliku o opšte društvenom blagostanju, ali napominje da ta ekonomska logika više nije nimalo smiješna:
„Ozbiljni ekonomisti, ozbiljni ljudi znaju da se i samo ekonomski standard mjeri po više dimenzija, a to su šanse da čovjek lakše nađe posao i da mijenja posao, da izgrađuje svoje profesionalne kapacitete. To u Crnoj Gori nije situacija, a da ne govorimo o drugim dimenzijama kvaliteta življenja - nešto što predstavlja humani razvoj, a to je zdravstveno osiguranje, socijalno osiguranje, relaksirani život i sva prava koja pripadaju svakom ljudskom biću po Ustavu i po međunarodnim deklaracijama. Ja ne bih uzimala za ozbiljno to što oni kažu, međutim, ne da nije ozbiljno nego je to više strava i užas u Crnoj Gori, jer oni jesu naša realnost, koliko god ja to iz stručnog i ljudskog ugla ne želim da prihvatim.“