Povratak u Kozluk je bio drugačiji, a nakon svega danas kažu - lakši. Ovdje su tokom godina živjeli izbjegli Srbi iz dvadesetak opština, iza kojih su ostale većinom neoštećene kuće. Razumijevanje u nevolji i strpljenje i danonoćni razgovori imali su efekta, objašnjava predsjednik Mjesne zajednice Fadil Banjanović:
«Ja ipak mislim da je jedna velika utakmica bila, da u ovoj utakmici mi smo znali poredati igrače, znali smo predriblati, dati gol. Borili smo se za svoju kuću, za svoje parče zemlje, borili smo se za ova lijepa prirodna bogatstva. Imali smo udare i s bok, i s lijeva, imali smo nekakvih pridika u smislu izdajemo neki narod, trebali bismo se ovako ili onako ponašati.»
U vrijeme kada je povratak više ličio na iluziju, pothranjivanu iz mnogih tabora, Banjanović je poručivao: «Ne prodajite i ne mijenjajte kuće i imanja!» Kozlučani su ga poslušali:
«I evo to je urodilo plodom. Danas građani, ljudi koji nisu prodavali, koji nisu mijenjali, su sretni u svom na svom i, normalno, uz pomoć vlasti, okruženja prave jedan novi milje, jedan novi život za sebe, za svoju djecu, za sve.»
Mustafa Velagić se vratio iz Slovenije gdje je zaradio penziju:
«Pa eto, tu sam rođen, tu mi je porodica moja sva bila, tako da sam se ja vratio. I moji su se neki rođaci vratili.»
Ovdje su ljudi navikli živjeti od svoga rada, a mi im stvaramo uslove da mogu razvijati svoj biznis. Fadil Banjanović kaže kako je to motivisalo povratnike, a sada motiviše i gastarbajtere, kojih je iz ovog mjesta oko dvije hiljade:
«Kozluk je jedno od najvećih mjesta u opštini Zvornik. Kozluk ima preko 1.350 kuća. Pa zar ne voljeti svoje mjesto ovakvo? Vidite, ovo je Kalifornija! Ova podrinjska žitnica može da ishrani mnogo, mnogo ljudi.»
Kozlučani znaju kako otvoriti vrata iza kojih su naši zajednički novci. Posljednjih mjeseci Vlada RS-a za obnovu infrastrukture ovdje je uložila 250.000 konvertibilnih maraka. Mnogo više nego što je obećala. A ni vlade Federacije i Tuzlanskog kantona nisu škrtarile. Nermin Arnautović nije iz Kozluka, ali je ovdje otvorio svoju mesnicu:
«U Kozluku je jako lijepo. Narod je izuzetno prijatan. I vidim ovdje perspektivu pored svog mjesta u kojem imam mesnicu, u centru Janje, tako da se nisam mnogo dvoumio da otvorim i u Kozluku.»
Midhat Banjanović se nakon Holandije odlučio vratiti u Kozluk. I on je optimista:
«Biće, nadam se da će se otvoriti male firmice i da će doći do prosperiteta, zaposlenja, povratka dijaspore. Neka izvole koji hoće, ima šta da se zaradi i u Bosni.»
Mještani ne vole kada neko kaže da Kozluk nije grad jer se to, vele, ne mjeri samo brojem i veličinom zgrada nego ponašanjem prema sebi i prema drugima i prema okolini, objašnjava Midhat Banjanović:
«Narod je išao za Evropu, pa je vidio kako to i Evropa izgleda. Svoja dvorišta pravi s lijepim cvjetnjacima. Sada javne površine isto malo uređujemo, sređujemo. Imali smo malo nevremena, pa pijesak sa ulica glavnih skidamo, uređujemo prilaze avlijama.»
Nekad opština, Kozluk je danas mjesna zajednica sa sjedištem u jednoj torbi u jednoj kafani. Bore se za povrat svog doma kulture, a sudski spor im dođe kao onaj neugodni kamenčić u cipeli. Fadil Banjanović:
«Mi smo ovaj predmet dobili na Osnovnom sudu u Zvorniku, nama je dom vraćen, sada se predmet nalazi na Višem sudu u Bijeljini. Očekujemo da pravda dođe. Ona jeste spora, ali pravda uvijek dođe. Građani Kozluka i okoline očekuju pravdu -da dom kulture pripadne građanima, da u okviru doma kulture napravimo lijepu biblioteku, lijepu kino-salu, zabavu, da i moj sin i sva omladina može reći da ima kutak gdje se može razonoditi, gdje može stvarati kao što smo to mi nekad stvarali.»
Kozlučani imaju i lijepih i zanimljivih planova - da asfaltiraju preostale mahale i puteve do obale Drine, u koju se, kako to ovdje samo znaju, stalno zaklinju. Do obale su doveli struju, što je, kažu, prvi i najvažniji preduslov za sve ozbiljne poslovne ideje.
«Ja ipak mislim da je jedna velika utakmica bila, da u ovoj utakmici mi smo znali poredati igrače, znali smo predriblati, dati gol. Borili smo se za svoju kuću, za svoje parče zemlje, borili smo se za ova lijepa prirodna bogatstva. Imali smo udare i s bok, i s lijeva, imali smo nekakvih pridika u smislu izdajemo neki narod, trebali bismo se ovako ili onako ponašati.»
U vrijeme kada je povratak više ličio na iluziju, pothranjivanu iz mnogih tabora, Banjanović je poručivao: «Ne prodajite i ne mijenjajte kuće i imanja!» Kozlučani su ga poslušali:
«I evo to je urodilo plodom. Danas građani, ljudi koji nisu prodavali, koji nisu mijenjali, su sretni u svom na svom i, normalno, uz pomoć vlasti, okruženja prave jedan novi milje, jedan novi život za sebe, za svoju djecu, za sve.»
Mustafa Velagić se vratio iz Slovenije gdje je zaradio penziju:
«Pa eto, tu sam rođen, tu mi je porodica moja sva bila, tako da sam se ja vratio. I moji su se neki rođaci vratili.»
Ovdje su ljudi navikli živjeti od svoga rada, a mi im stvaramo uslove da mogu razvijati svoj biznis. Fadil Banjanović kaže kako je to motivisalo povratnike, a sada motiviše i gastarbajtere, kojih je iz ovog mjesta oko dvije hiljade:
«Kozluk je jedno od najvećih mjesta u opštini Zvornik. Kozluk ima preko 1.350 kuća. Pa zar ne voljeti svoje mjesto ovakvo? Vidite, ovo je Kalifornija! Ova podrinjska žitnica može da ishrani mnogo, mnogo ljudi.»
Kozlučani znaju kako otvoriti vrata iza kojih su naši zajednički novci. Posljednjih mjeseci Vlada RS-a za obnovu infrastrukture ovdje je uložila 250.000 konvertibilnih maraka. Mnogo više nego što je obećala. A ni vlade Federacije i Tuzlanskog kantona nisu škrtarile. Nermin Arnautović nije iz Kozluka, ali je ovdje otvorio svoju mesnicu:
«U Kozluku je jako lijepo. Narod je izuzetno prijatan. I vidim ovdje perspektivu pored svog mjesta u kojem imam mesnicu, u centru Janje, tako da se nisam mnogo dvoumio da otvorim i u Kozluku.»
Midhat Banjanović se nakon Holandije odlučio vratiti u Kozluk. I on je optimista:
«Biće, nadam se da će se otvoriti male firmice i da će doći do prosperiteta, zaposlenja, povratka dijaspore. Neka izvole koji hoće, ima šta da se zaradi i u Bosni.»
Mještani ne vole kada neko kaže da Kozluk nije grad jer se to, vele, ne mjeri samo brojem i veličinom zgrada nego ponašanjem prema sebi i prema drugima i prema okolini, objašnjava Midhat Banjanović:
«Narod je išao za Evropu, pa je vidio kako to i Evropa izgleda. Svoja dvorišta pravi s lijepim cvjetnjacima. Sada javne površine isto malo uređujemo, sređujemo. Imali smo malo nevremena, pa pijesak sa ulica glavnih skidamo, uređujemo prilaze avlijama.»
Nekad opština, Kozluk je danas mjesna zajednica sa sjedištem u jednoj torbi u jednoj kafani. Bore se za povrat svog doma kulture, a sudski spor im dođe kao onaj neugodni kamenčić u cipeli. Fadil Banjanović:
«Mi smo ovaj predmet dobili na Osnovnom sudu u Zvorniku, nama je dom vraćen, sada se predmet nalazi na Višem sudu u Bijeljini. Očekujemo da pravda dođe. Ona jeste spora, ali pravda uvijek dođe. Građani Kozluka i okoline očekuju pravdu -da dom kulture pripadne građanima, da u okviru doma kulture napravimo lijepu biblioteku, lijepu kino-salu, zabavu, da i moj sin i sva omladina može reći da ima kutak gdje se može razonoditi, gdje može stvarati kao što smo to mi nekad stvarali.»
Kozlučani imaju i lijepih i zanimljivih planova - da asfaltiraju preostale mahale i puteve do obale Drine, u koju se, kako to ovdje samo znaju, stalno zaklinju. Do obale su doveli struju, što je, kažu, prvi i najvažniji preduslov za sve ozbiljne poslovne ideje.