"Nano, šta imate danas za ručak?" – direktan razgovor često donosi rezultat.
Ćutala je jedno kratko vrijeme.
"A šta bi vi, djeco, htjeli da ručate?"
Bilo joj je stid da kaže da nema ništa. Još veća sramota da nas ne pozove na ručak. I strah – šta će uraditi ako joj stranci uđu u kuću. Čime ih ponuditi? Imam sliku ove nane i dan danas pred svojim očima kako nas gleda sa prozora. Ko danas govori u ime ove nane i njenih sugrađana pitao sam se jučer slušajući rasprave na okruglom stolu radija Slobodna Evropa sa naslovom: KO GOVORI U IME ISLAMA?
Ko, dakle, govori u njeno ime? Da li je to Munir al Makhdah, vođa palestinske gerile koji izvršioce terorističkog napada na njujorške blizance naziva "letećim orlovima koji su pali za pravdu islama"; ili je to Yusuf-al Qaradawi, katarski šeik koji kaže da islam ne samo da zabranjuje ubijanje nedužnih civila nego "takođe zabranjuje teroriziranje onih koji su sigurni i ugrožavanje onih koji imaju mir!"
"Dijalog počinje sa slušanjem druge strane – kaže Karen Hughes, podsekretar u američkom State Department-u – i predsjednik Bush je tražio od mene, kad me imenovao na ovu dužnost, da uložim svu energiju u dijalog različitih vjera." Ona, kaže osobno misli, da se ipak mora povući linija: "Ne može se prihvatiti oduzimanje života civilima i to je linija koja se ne može preći."
Dr. Shireent Hunter, iz Centra za strategijska istraživanja i međunarodne odnose u Washingtonu na centralno pitanje okruglog stola odgovara protupitanjem: "Ko govori u ime kršćanstva? Sve dok Zapad ne shvati islam i njegov razvoj u povijesnom kontekstu to će biti dijalog gluhih? Islam, kao i sve drugo na svijetu evoulira, razvija se, mijenja se."
Razlike nastaju onog trenutka kad se dešavaju osobne interpretacije islama, kaže profesor Fikret Karčić sa sarajevskog sveučilišta. "Pogrešno je misliti da je dobar partner za dijalog onaj ko je manje islamski vjernik!" – kaže on. Logično, nameće mi se: da li je neko iz kršćanskog svijeta manje dobar za dijalog ako je tradicionalni kršćanin ili je svećenik? "Religija se, kao i sve drugo, kao i svaka druga ideologija, zloupotrebljava i služi ponekad da se opravdava nasilje. Ona nije uzrok nasilja" – kaže profesor Karčić.
Saad Eddin Ibrahim, profesor političke sociologije na američkom sveučilištu u Kairu, priča kako je prije 30 godina na fakultetu samo jedna mlada žena pokrivala glavu i nosila veo. "Pitao sam je zašto i rekla mi je da to radi iz tri razloga: prvi, zato što je iz provincije i veo joj omogućava da ne ide u trku za modom jer nema novaca; drugi, zato što je veo štiti od muskih nasilnika; i treći, zato što time pokazuje da je ozbiljna žena i da može biti dobra supruga." On dodaje kako danas na istom sveučilištu oko 30% žena nose veo i oko 25% muškaraca imaju bradu. Smatra da su, danas, uzroci isti, s tim, što on dodaje još dva: protest protiv američke politike i globalizacije. "Ali, šta bilo da bilo, ni jedan od navedenih uzroka nije u religiji, zapad to pogrešno tumači, to su predrasude." Stručnjaci se uglavnom slažu da nije problem u islamu nego u njegovom tumačenju. Konačno, 2/3 muslimana u svijetu živi u demokracijama, a tek jedna trećina u nedemokratskim režimima. Ono što je danas najradikalniji islam, vehabizam, kaže Saad Eddin Ibrahim, "postoji već 300 godina, ali više od 200 godina nije imao novaca. Onda je na scenu došao novac iz Saudijske Arabije i sad se šire po svijetu. Sad je i Saudijska Arabija shvatila šta je uradila ali još ne zna šta da radi sa tim."
Profesor sa sarajevskog sveučilista, Fikret Karčić je iznio primjer lažne dileme. "Ko ima više prava da vlada? Nepravedni vladar koji je musliman ili pravedni vladar koji nije musliman? Islam – kaže profesor Karčić – kaže da je pravda važnija, dakle, važnije je da vlada pravda nego da vlada musliman!"
Ne može, dakle, niko govoriti u ime islama kao što nema osobe koja može govoriti u ime kršćanstva. Bojim se, međutim, da ima logike u pitanju koje je postavljeno kao naslov ovog okruglog stola, "Ko govori u ime islama?', jednostavno zato što su teroristi sebe uspjeli nametnuti kao glasnogovornike islama. Ubijanje civila uvijek plijeni više pažnje nego razgovor. Ali, nisu li, primjera radi, i neki radikalni predstavnici etničkih grupa na našim prostorima sebe promovirali, i to uspješno, kao glasnogovornike tih etničkih grupa? Ono što se zove tolerantno se često silom potiskuje, ubijaju se ucitelji (u Afganistanu naprimjer), ruše se namjerno mostovi (u Bagdadu naprimjer), ubija se televizijska novinarka (opet u Afganistanu) samo zato što pokazuje svoje liče na televiziji. Ubijaju ih zato što oni znače toleranciju i napredak, zato što je bolje imati neuku djecu jer je lakše njima vladati.
Kako ono bješe – moja sloboda počinje tamo gdje tvoja završava?
Nisam naravno ušao u kuću one nane sa početka priče. Odbila je da mi govori o gladi u selu, bila je ponosna i bilo bi je sram priznati glad. Nije nas ni pozvala drugi put u kuću – valjda je odahnula. Neki drugi seljani koje sam pronašao uz obliznju prodavnicu su mi dali dovoljno materijala za reportažu o gladi koja je tamo tada vladala. Ne mogu više ni da hodam u ovim godinama po selima i brdima. Ali – ne prihvaćam da bilo ko govori u ime one nane sa prozora male bosanske kuće – osim nje same. Znam da kad god su govorili u moje ime – varali su me.
Email me Nenad Pejic
Ćutala je jedno kratko vrijeme.
"A šta bi vi, djeco, htjeli da ručate?"
Bilo joj je stid da kaže da nema ništa. Još veća sramota da nas ne pozove na ručak. I strah – šta će uraditi ako joj stranci uđu u kuću. Čime ih ponuditi? Imam sliku ove nane i dan danas pred svojim očima kako nas gleda sa prozora. Ko danas govori u ime ove nane i njenih sugrađana pitao sam se jučer slušajući rasprave na okruglom stolu radija Slobodna Evropa sa naslovom: KO GOVORI U IME ISLAMA?
Ko, dakle, govori u njeno ime? Da li je to Munir al Makhdah, vođa palestinske gerile koji izvršioce terorističkog napada na njujorške blizance naziva "letećim orlovima koji su pali za pravdu islama"; ili je to Yusuf-al Qaradawi, katarski šeik koji kaže da islam ne samo da zabranjuje ubijanje nedužnih civila nego "takođe zabranjuje teroriziranje onih koji su sigurni i ugrožavanje onih koji imaju mir!"
"Dijalog počinje sa slušanjem druge strane – kaže Karen Hughes, podsekretar u američkom State Department-u – i predsjednik Bush je tražio od mene, kad me imenovao na ovu dužnost, da uložim svu energiju u dijalog različitih vjera." Ona, kaže osobno misli, da se ipak mora povući linija: "Ne može se prihvatiti oduzimanje života civilima i to je linija koja se ne može preći."
Dr. Shireent Hunter, iz Centra za strategijska istraživanja i međunarodne odnose u Washingtonu na centralno pitanje okruglog stola odgovara protupitanjem: "Ko govori u ime kršćanstva? Sve dok Zapad ne shvati islam i njegov razvoj u povijesnom kontekstu to će biti dijalog gluhih? Islam, kao i sve drugo na svijetu evoulira, razvija se, mijenja se."
Razlike nastaju onog trenutka kad se dešavaju osobne interpretacije islama, kaže profesor Fikret Karčić sa sarajevskog sveučilišta. "Pogrešno je misliti da je dobar partner za dijalog onaj ko je manje islamski vjernik!" – kaže on. Logično, nameće mi se: da li je neko iz kršćanskog svijeta manje dobar za dijalog ako je tradicionalni kršćanin ili je svećenik? "Religija se, kao i sve drugo, kao i svaka druga ideologija, zloupotrebljava i služi ponekad da se opravdava nasilje. Ona nije uzrok nasilja" – kaže profesor Karčić.
Saad Eddin Ibrahim, profesor političke sociologije na američkom sveučilištu u Kairu, priča kako je prije 30 godina na fakultetu samo jedna mlada žena pokrivala glavu i nosila veo. "Pitao sam je zašto i rekla mi je da to radi iz tri razloga: prvi, zato što je iz provincije i veo joj omogućava da ne ide u trku za modom jer nema novaca; drugi, zato što je veo štiti od muskih nasilnika; i treći, zato što time pokazuje da je ozbiljna žena i da može biti dobra supruga." On dodaje kako danas na istom sveučilištu oko 30% žena nose veo i oko 25% muškaraca imaju bradu. Smatra da su, danas, uzroci isti, s tim, što on dodaje još dva: protest protiv američke politike i globalizacije. "Ali, šta bilo da bilo, ni jedan od navedenih uzroka nije u religiji, zapad to pogrešno tumači, to su predrasude." Stručnjaci se uglavnom slažu da nije problem u islamu nego u njegovom tumačenju. Konačno, 2/3 muslimana u svijetu živi u demokracijama, a tek jedna trećina u nedemokratskim režimima. Ono što je danas najradikalniji islam, vehabizam, kaže Saad Eddin Ibrahim, "postoji već 300 godina, ali više od 200 godina nije imao novaca. Onda je na scenu došao novac iz Saudijske Arabije i sad se šire po svijetu. Sad je i Saudijska Arabija shvatila šta je uradila ali još ne zna šta da radi sa tim."
Profesor sa sarajevskog sveučilista, Fikret Karčić je iznio primjer lažne dileme. "Ko ima više prava da vlada? Nepravedni vladar koji je musliman ili pravedni vladar koji nije musliman? Islam – kaže profesor Karčić – kaže da je pravda važnija, dakle, važnije je da vlada pravda nego da vlada musliman!"
Ne može, dakle, niko govoriti u ime islama kao što nema osobe koja može govoriti u ime kršćanstva. Bojim se, međutim, da ima logike u pitanju koje je postavljeno kao naslov ovog okruglog stola, "Ko govori u ime islama?', jednostavno zato što su teroristi sebe uspjeli nametnuti kao glasnogovornike islama. Ubijanje civila uvijek plijeni više pažnje nego razgovor. Ali, nisu li, primjera radi, i neki radikalni predstavnici etničkih grupa na našim prostorima sebe promovirali, i to uspješno, kao glasnogovornike tih etničkih grupa? Ono što se zove tolerantno se često silom potiskuje, ubijaju se ucitelji (u Afganistanu naprimjer), ruše se namjerno mostovi (u Bagdadu naprimjer), ubija se televizijska novinarka (opet u Afganistanu) samo zato što pokazuje svoje liče na televiziji. Ubijaju ih zato što oni znače toleranciju i napredak, zato što je bolje imati neuku djecu jer je lakše njima vladati.
Kako ono bješe – moja sloboda počinje tamo gdje tvoja završava?
Nisam naravno ušao u kuću one nane sa početka priče. Odbila je da mi govori o gladi u selu, bila je ponosna i bilo bi je sram priznati glad. Nije nas ni pozvala drugi put u kuću – valjda je odahnula. Neki drugi seljani koje sam pronašao uz obliznju prodavnicu su mi dali dovoljno materijala za reportažu o gladi koja je tamo tada vladala. Ne mogu više ni da hodam u ovim godinama po selima i brdima. Ali – ne prihvaćam da bilo ko govori u ime one nane sa prozora male bosanske kuće – osim nje same. Znam da kad god su govorili u moje ime – varali su me.
Email me Nenad Pejic