Susjedne Srbija i Crna Gora prestižu BiH zbog jedinstvene ekonomske politike, upozorava Michael Mozur, pomoćnik specijalnog koordinatora Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope. Mozur napominje da je ekonomski razvoj osnova za uspješnu demokratiju, a za ekonomski razvoj je bitna politička stabilnost zemlje.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić priznaje da je institucija na čijem je čelu zapala u ćorsokak zbog niza problema uzrokovanih kompliciranim uređenjem države:
“Državnom menadžmentu je danas sužen prostor za djelovanje. On mora imati u vidu potrebu za jačom fiskalnom koordinacijom na nivou BiH, potrebu za usvajanjem strategije za izmirenje ukupnog unutrašnjeg duga radi jačanja kreditnog rejtinga BiH, potrebu za utvrđivanje raspodjele budžeta sa prioritetnim politikama, potrebu za povećanjem kapitalnih ulaganja, potrebu za stimulisanjem rasta privatnog sektora putem pojednostavljenja i usklađivanja sistema direktnog oporezivanja i poboljšanje poslovnog ambijenta u BiH, potrebu za održavanjem fiskalnog suficita. Potrebe o kojima je bilo riječi predstavljaju samo palijativne mjere, ali sigurno ne i mjere potrebne za efikasno makroekonomsko upravljanje koje će za rezultat imati stalni ekonomski rast.”
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schwarc-Schiling ocjenjuje da političari vode nebitne debate, umjesto da pažnju usredsrijede na ekonomski napredak ove zemlje. Schwarc-Schiling smatra da je najveći problem BiH visoka stopa nezaposlenosti, i to mladih ljudi, te upozorava bh. političare da mladi u ovoj zemlji nemaju 20 godina za čekanje ekonomskog napretka.
Direktor Ekonomskog instituta Anto Domazet predstavnicima međunarodnih institucija u tom konktekstu postavlja pitanje:
"Može li ekonomski rast od 6 posto na godišnjem nivou, kojim se hvale političari, riješiti pitanje nezaposlenosti u BiH, ili su potrebni specijalni programi?
Graham Slack, predstavnik MMF-a, kaže da je u posljednjih pet godina otvoreno 100 hiljada novih radnih mjesta, ali da nezaposlenost nije smanjena, te smatra da postoje tri ključna problema koji onemogućavaju napredak i doprinose cvjetanju sive ekonomije:
“Prvi je cijena rada. Ne govorim ovdje o platama nego o poreskim obavezama poslodavaca. Cijena rada u BiH u odnosu na regiju veoma je skupa, skuplja i od one u Bugarskoj i Rumuniji. To je problem koji gura ljude u sivu ekonomiju. Drugi je kvalitet obrazovanja. Ljudi se ne obrazuju za one vještine koje traže poslodavci. Da ne govorimo o hiljadama ljudi koji su nekada radili u fabrikama, a sada nemaju mogućnost za prekvalifikaciju. Treći problem je što ljudi penzijske doprinose ili zdravstveno osiguranje npr. ne mogu prenijeti u drugi entitet, ili čak u drugi kanton, u slučaju da tamo pronađu posao, te im je tržište rada suženo.”
Michael Mozur, pomoćnik specijalnog koordinatora Pakta za stabilnosti jugoistočne Evrope, smatra da je opredijeljenost za ispunjenje uslova Evropske unije pravi put za BiH, te akcentira regionalnu saradnju kao priliku i za BiH ali i za susjede da poboljšaju svoju ekonomiju, uspostave saradnju i u drugim oblastima - poput borbe protiv kriminala i korupcije, te na taj način brže napreduju ka EU.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić priznaje da je institucija na čijem je čelu zapala u ćorsokak zbog niza problema uzrokovanih kompliciranim uređenjem države:
“Državnom menadžmentu je danas sužen prostor za djelovanje. On mora imati u vidu potrebu za jačom fiskalnom koordinacijom na nivou BiH, potrebu za usvajanjem strategije za izmirenje ukupnog unutrašnjeg duga radi jačanja kreditnog rejtinga BiH, potrebu za utvrđivanje raspodjele budžeta sa prioritetnim politikama, potrebu za povećanjem kapitalnih ulaganja, potrebu za stimulisanjem rasta privatnog sektora putem pojednostavljenja i usklađivanja sistema direktnog oporezivanja i poboljšanje poslovnog ambijenta u BiH, potrebu za održavanjem fiskalnog suficita. Potrebe o kojima je bilo riječi predstavljaju samo palijativne mjere, ali sigurno ne i mjere potrebne za efikasno makroekonomsko upravljanje koje će za rezultat imati stalni ekonomski rast.”
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schwarc-Schiling ocjenjuje da političari vode nebitne debate, umjesto da pažnju usredsrijede na ekonomski napredak ove zemlje. Schwarc-Schiling smatra da je najveći problem BiH visoka stopa nezaposlenosti, i to mladih ljudi, te upozorava bh. političare da mladi u ovoj zemlji nemaju 20 godina za čekanje ekonomskog napretka.
Direktor Ekonomskog instituta Anto Domazet predstavnicima međunarodnih institucija u tom konktekstu postavlja pitanje:
"Može li ekonomski rast od 6 posto na godišnjem nivou, kojim se hvale političari, riješiti pitanje nezaposlenosti u BiH, ili su potrebni specijalni programi?
Graham Slack, predstavnik MMF-a, kaže da je u posljednjih pet godina otvoreno 100 hiljada novih radnih mjesta, ali da nezaposlenost nije smanjena, te smatra da postoje tri ključna problema koji onemogućavaju napredak i doprinose cvjetanju sive ekonomije:
“Prvi je cijena rada. Ne govorim ovdje o platama nego o poreskim obavezama poslodavaca. Cijena rada u BiH u odnosu na regiju veoma je skupa, skuplja i od one u Bugarskoj i Rumuniji. To je problem koji gura ljude u sivu ekonomiju. Drugi je kvalitet obrazovanja. Ljudi se ne obrazuju za one vještine koje traže poslodavci. Da ne govorimo o hiljadama ljudi koji su nekada radili u fabrikama, a sada nemaju mogućnost za prekvalifikaciju. Treći problem je što ljudi penzijske doprinose ili zdravstveno osiguranje npr. ne mogu prenijeti u drugi entitet, ili čak u drugi kanton, u slučaju da tamo pronađu posao, te im je tržište rada suženo.”
Michael Mozur, pomoćnik specijalnog koordinatora Pakta za stabilnosti jugoistočne Evrope, smatra da je opredijeljenost za ispunjenje uslova Evropske unije pravi put za BiH, te akcentira regionalnu saradnju kao priliku i za BiH ali i za susjede da poboljšaju svoju ekonomiju, uspostave saradnju i u drugim oblastima - poput borbe protiv kriminala i korupcije, te na taj način brže napreduju ka EU.