* * * * *
Na posljednjoj sjednici Predsjedništva Saveza izbjeglih i raseljenih BiH odlučeno je da se narednog mjeseca održi kongres. O tome razgovaramo sa predsjednicom Saveza Mirhunisom Zukić:
RSE: Šta je osnovni razlog za sazivanje prvog kongresa izbjeglih i raseljenih, ali i povratnika?
ZUKIĆ: Željeli smo da 15 godina rada Saveza na terenu obilježimo tako što ćemo sa tog skupa poslati poruku da postojeće stanje u procesu povratka treba deblokirati. U zajedničkoj bazi podataka Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice imamo 43.000 porodica koje očekuju od države, entiteta i svih onih učesnika u procesu povratka, da im se nađe krov nad glavom. Situacija je, dakle, vrlo alarmantna. Dinamika rekonstrukcije kuća je vrlo spora. U najidealnijim okolnostima, kada su uključene i međunarodne organizacije i domaće institucije, godišnje se ne obnovi više od 7.000 kuća. Drugim riječima, neophodno je godišnje obezbijediti više od 200 miliona konvertibilnih maraka kako bi se proces rekonstrukcije završio do 2010. godine. To je, dakle, prva tema o kojoj će se govoriti na kongresu. Druga stvar koju smo željeli da istaknemo, to je da je Dejtonski sporazum političkog karaktera i on se u svakom momentu, po potrebi, može tumačiti kao uspješan ili neuspješan. Međutim, mi na kongresu želimo da damo odgovor na to da li je Dejtonski sporazum ispunio očekivanja naših prognanika. Naravno da nije. Jer, evo, imamo niz posljedica neimplementacije Dejtonskog sporazuma – mnogi ljudi još uvijek nisu u svojim kućama, povratnici imaju problema sa zaposlenjem, nije rešena zdravstvena zaštita, nije riješeno obrazovanje… Dakle, svi segmenti života su blokirani zato što se Dejtonski sporazum nije dosljedno proveo.
RSE: Kad bi se mogao održati kongres?
ZUKIĆ: Planirali smo da će zvaničan datum održavanja biti 15. juni, u Sarajevu. Želimo pozvati i predstavnike međunarodnih organizacija. Američki ambasador je potvrdio svoj dolazak, čak i aktivno učešće. Kao i ambasadorica Francuske, zemlje u kojoj se Dejtonski sporazum 14. decembra 1995. godine potpisao.
RSE: Predstoji još dosta posla. Kako idu pripreme?
ZUKIĆ: Mi to pripremamo evo već skoro godinu dana. U samu pripremu je uključen veliki broj udruga i udruženja. Kongres je zapravo i rezultat petnaestogodišnjeg rada Saveza. Istovremeno, prošlo je 12 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tako da je vrijeme da se uputi poruka šta je potrebno da se proces povratka deblokira.
RSE: Posljednjih dana ste obilazili mjesta povratka.
ZUKIĆ: Da. Željeli smo da vidimo pozitivne pomake u povratku, da vidimo kako ljudi žive. Krenuli smo od jugoistočne Bosne, prema Čajniču, prema Foči, prema Goraždu, prema Višegradu, naročito prema Zvorniku gdje imamo niz aktivnosti koje provodi Federalni zavod za zapošljavanje – pružena je mogućnost otvaranja 300 radnih mjesta. Aktivno smo se uključili, razgovaramo sa povratnicima. Ono što nas je posebno oduševilo, to su potpuno spremni programi koji će omogućiti ljudima da sami sebi kreiraju radna mjesta.
RSE: Pretpostavljam da je započela i vaša saradnja s novim ljudima u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice.
ZUKIĆ: Svakako. Razumijemo da su ljudi novi i da im treba vremena da se uhodaju, da se upoznaju sa problematikom. Ali, mi u suštini nismo zadovoljni tempom kojim institucije rade. Jako nas muči to da ne postoji pregled dinamike rješavanja određenih problema, nego se to radi stihijski. To potvrđuje i činjenica da na nivou države BiH još nije formirana komisija za izbjeglice kao samoupravna jedinica. Ona zapravo formalno postoji, ali još uvijek nisu imenovani njeni članovi. Ne razumijemo zašto je to tako teško uraditi. Ta komisija je već odavno trebala krenuti sa radom. Evo ulazimo u šesti mjesec od njenog formalnog oformljivanja, ali se još ništa ne dešava po pitanju imenovanja njenih članova. Isto tako bi Fond za povratak trebao da radi svoj posao u rekonstrukciji kuća i da prati projekte. Međutim, projekti s novim sastavom komisije još uvijek nisu krenuli.
RSE: Pretpostavljam da će kongres biti značajan i za jačanje Saveza udruženja/udruga izbjeglica.
ZUKIĆ: Mi to očekujemo, obzirom da i komisija za odabir korisnika predviđa ulogu Sveza i njegovih članica. Nadamo se da će to prepoznati i lokalne vlasti. Isto tako se nadamo da u toj komisiji neće biti bilo ko od nevladinih organizacija, samo one koje će raditi onako kako komisija misli da je najbolje, već želimo potpunu transparentnost u njenom radu, želimo da se uspostavi ta vertikala – da budemo prisutni u i državnoj komisiji, ali i na lokalnom nivou. To je jedna od naših, vrlo bitnih budućih aktivnosti – da budemo lokalni monitori i monitori na nivou države Bosne i Hercegovine, dakle kao partneri Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. S druge strane, namjeravamo aktivno učestvovati u procesu zapošljavanja, što nam je takođe jedan od velikih prioriteta.
* * * * *
Rok za isplatu stare devizne štednje u Bosni i Hercegovini moguće je skratiti sa sadašnjih, zakonom predviđenih 13 godina, zaključak je sastanka u Sarajevu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića, entitetskih i ministra finansija BiH, te guvernera Centralne banke BiH, sa predstavnicima Udruženja građana za vraćanje stare devizne štednje.
Špirić je izjavio da je na sastanku dogovoreno formiranje zajedničke radne grupe koju će činiti predstavnici Udruženja građana za vraćanje stare devizne štednje, ministarstava finansija BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta, te Centralne banke BiH. Prema njegovim riječima, zadatak radne grupe jeste da se dođe do validne procjene koliko je stare devizne štednje isplaćeno i koliko još treba isplatiti kako bi se pristupilo izmjeni Zakona o isplati stare devizne štednje, uz skraćenje roka za izmirenje duga. Rok za završetak posla je kraj juna, kako bi se ušlo u izmjenu Zakona o izmirenju duga po osnovu stare devizne štednje, dodao je Špirić:
„Savjet ministara i Ministarstvo finansija su opredijeljeni da taj problem riješe u interesu vlasnika stare devizne štednje. Nažalost, u zadnjih destak godina su taj proces pratile različite nepravilnosti i različite nepravde koje su stvarale dodatnu skepsu vlasnika stare devizne štednje da je taj problem moguće adekvatno riješiti. Mi smo se danas zapravo dogovorili da formiramo zajedničku radnu komisiju, u kojoj bi Udruženje vlasnika stare devizne štednje participiralo sa dva člana, zajedno sa predstavnicima Ministarstva finansija, Centralne banke BiH, entitetskih ministarstava finansija i Distrikta Brčko. Želimo da dođemo do validne procjene koji nivo devizne štednje treba da se izmiri, a koji nivo je već izmiren, kao i da se uđe u izmjenu Zakona o izmirenju duga po osnovu stare devizne štednje – skraćenjem roka izmirenja duga. To je ono što smo se danas dogovorili i komisija će početi da radi već sutra. Rok za završetak posla je kraj mjeseca juna, kada bi izmjene Zakona o izmirenju duga po osnovu stare devizne štednje trebale biti započete. Mislim da smo danas imali jednu dobru atmosferu. Ovo je zapravo i poruka da moramo jedni drugima vjerovati da bi smo riješili bilo koji problem.“
Ministar finansija BiH Dragan Vrankić, potvrdio je da je cilj njegovog ministarstva rješavanje problema stare devizne štednje:
„Shvatili smo da bi bilo dobro da se nađemo za jednim stolom, da pojasnimo neke stvari, jer se na kraju shvatilo i da ima nekih nesporazuma. I nama je cilj, jednako kao i njima, da se riješi problem stare devizne štednje. Njima zato što je to njihova imovina, a nama jer želimo svojim građanima da udovoljimo i da riješimo unutarnji dug. Rješavanje unutarnjeg duga je i obaveza bosanskohercegovačkih vlasti zbog rejtinga Bosne i Hercegovine, što bi onda omogućilo i kredite po povoljnijim uvjetima. Sada je sasvim izvjesno da se rok može skratiti. Ono osnovno što sada trebamo uraditi je procjena koliko je zaista ostalo stare devizne štednje. Trebamo imati aktivan pristup, a ne da govorimo kako nešto ne može ili kako nešto nije dobro. Jednostavno trebamo pristupiti konstruktivnom radu, kroz ovu radnu grupu koja će biti sačinjena od predstavnika Udruženja, predstavnika entitetskih ministarstava (oni su ti koji vraćaju dug) i nas iz države, da pokušamo na takav način doći do rješenja. Ja mislim da imamo razloga za optimizam i da obostrano moramo biti spremni na kompromis. Na taj način ćemo naći kvalitetno rješenje.“
Na pitanje da li ostaje na snazi Zakon o verifikaciji devizne ušteđevine, Vrankić je odgovorio:
„Zakon ostaje na snazi. Mi kao Vijeće ministara nemamo ovlast da mijenjamo zakon. Zna se ko je zakon donio. Međutim, do smanjenja roka će sasvim sigurno doći. U interesu svih nas je da se onemoguće manipulacije. Znamo da je u Republici Srpskoj bilo privatizacije u nešto većem obimu nego u Federaciji BiH, dok je u Federaciji BiH bilo otkupa stanova. Ukoliko bude zloupotreba, time će se baviti organi za to nadležni, a mi ćemo pokušati to da moduliramo kroz ove izmjene i dopune zakona, odnosno smanjenje roka na do 13 godina. Ja bih volio da taj rok bude što kraći.“
Prema riječima predsjednika Upravnog odbora Udruženja za vraćanje stare devizne štednje Svetozara Nišića, zahtjev starih deviznih štediša je da rok za isplatu ne bude duži od sedam godina:
„Naše Udruženje djeluje na teritoriji čitave planete. Imamo 34 podružnice – od Amerike, Kanade, evropskih zemalja do Bosne i Hercegovine. Zaista je bila teška borba okupiti 30-40 hiljada ljudi. Želim prvo da se zahvalim predsjedavajućem Vijeća ministara BiH gospodinu Nikoli Špiriću, koji je prvi – 2003. godine – s nama zajedno, ovo pokrenuo sa mrtve tačke, pred Ustavnim sudom BiH koji se takođe izjasnio da se krše osnovna ljudska prava deviznih štediša. Dva prethodna sastava Vijeća ministara nisu ništa uradila. Ja hoću da vjerujem u ovo Vijeće ministara, hoću da vjerujem da smo konačno postali partneri, a ne protivnici. Mi smo zaista dobronamjerni, prave smo patriote, želimo da pomažemo u izgradnji naše zemlje. Taj novac koji nam se vrati, sigurno neće otići vani, nego će se ulagati ovdje, za dobrobit svih nas. U što kraćem roku trebamo naći zajedničku riječ po pitanju skraćenja roka vraćanja duga. Tražili smo da to ne smije biti više od sedam godina i da se prihvati ono što smo mi stalno napominjali, a to je protuvrijednost koju traže naši građani koji imaju veliku deviznu ušteđevinu i svjesni su situacije u BiH da se ne može sve isplatiti u tom roku u gotovini, ali se postavlja pitanje zašto čovjek ne može da kupi poslovni prostor, gradsko građevinsko zemljište, poljoprivredno zemljište, građevinsku dozvolu, građevinski materijal, pa čak i liječenje. Mislim da ćemo uskoro doći do pravih rezultata.“
* * * * *
U Mjesnu zajednicu Kozluk na području zvorničke opštine idemo s povodom, odnosno zbog dobrih vijesti, jer tamo, gotovo svakodnevno, ovo mjesto mijenja izgled. Sagovornik je Fadil Banjanović, predsjednik Mjesne zajednice Kozluk:
BANJANOVIĆ: Kozluk, kao jedna veća sredina u opštini Zvornik, ovih dana je intenzivirao određene, kako političke tako i aktivnosti na stvaranju boljih uslova za život i rad građana Kozluka i okolnih mjesta. Ovih dana smo bili domaćini njemačkom ambasadoru, onda premijeru Republike Srpske, gospodinu Miloradu Dodiku, bili smo domaćini nekoliko humanitarnih organizacija koje žele pomoći ovom kraju. Ove posjete su imale za cilj stvaranje što boljih uslova za život i rad građana, kao što su aktivnosti na vodo-snabdijevanju, aktivnosti na uređenju puteva, aktivnosti na asfaltiranju i modernizaciji magistralnog puta Zvornik-Bijeljina koji prolazi kroz Kozluk i završi radovi na adaptaciji i opremanju zdravstvene ambulante. Što se tiče svih ovih aktivnosti, imali smo maksimalnu podršku opštine Zvornik i novog gradonačelnika, gospodina Stevanovića, imali smo potporu Vlade RS-a i resornih ministarstava. U proteklih dva-tri mjeseca, u područje Kozluka je uloženo nekih 800.000 KM za rješavanje vodo-snabdijevanja, uređenje poljoprivrednih puteva, asfaltiranje i modernizaciju saobraćajnice koja prolazi kroz Kozluk, kao i nekih 70.000 do 80.000 KM za pojačanu proljetnu sjetvu sa. Za adaptaciju zdravstvene ambulante je odobreno 100.000 KM od strane Ministarstva zdravlja RS-a. Tenderi su otvoreni i mi očekujemo da do kraja juna dobijemo moderniju i funkcionalniju ambulantu, odnosno dom zdravlja koji će imati funkcije koje je imao i prije rata.
RSE: Ovih dana ste otvorili još neka značajna pitanja, odnosno obratili ste se na više adresa.
BANJANOVIĆ: Da, obratili smo se određenim ambasadama, određenom broju ministara u Vladi FBiH i u Vladi RS-a, Vijeću ministara. Ukazali smo na nekoliko otvorenih problema, a to su zapošljavanje ljudi, otvaranje novih radnih mjesta. Jer, ovaj podrinjski bazen je bogat prirodnim bogatstvima kao što su šljunak, pijesak, kamen… Zašto ne bi otvorili fabriku betonske galanterije? Ovaj kraj je bogat povrtlarskim kulturama. Najveći smo proizvođači, kako u Republici Srpskoj tako i u Bosni i Hercegovini, krastavca, paprike, paradajza… Sa ove podrinjske regije će biti proizvedeno i plasirano više od 2.000 tona krastavca. Zašto se ne bi podržala naša inicijativa za otvaranjem fabrike za preradu krastavca, da sa ovih prostora ide gotovo proizvod – krastavac u teglama, a ne samo kao sirovina? Na taj način bi se zaposlio jedan broj stalnih radnika i povećao broj kooperanata. Razgovarali smo o turizmu, o banjama, o iskorištavanju ovih prirodnih bogatstava. Tako da ovih dana potenciramo otvaranje novih pogona, fabrika, otvaranje novih radnih mjesta, kako bi standard građana ovog dijela Bosne i Hercegovine bio na većem nivou. Ovo ljeto ćemo iskoristiti za plasiranje naših publikacija o lovu, ribolovu, o Kozluku kao turističkoj banji i turizmu generalno. Imaćemo jedan ubitačan tempo, koji bi imao za cilj stvaranje velikog broja radnih mjesta, bolji život građana u ovoj regiji i opstanak na našim ognjištima, na koja smo se vratili i sa kojih, ako Bog da, nikad više nećemo otići.
RSE: Je li se većina stanovnika Kozluka vratila svojim kućama?
BANJANOVIĆ: Kozluk je imao nekih 4.500 stanovnika prije rata. Bio je jedna multietnička zajednica gdje je živio jedan manji broj Hrvata i Roma, a nešto veći broj Srba i Bošnjaka. Bošnjaci su bili dominantni. Mi se ponosimo time što je naša sredina multietnička, što imamo različite narode, vjere i kulture. Veliki broj Bošnjaka se vratio u okolna mjesta. Kozluk je jedna urbana sredina (do 1960. i neke godine je bio i opština). Danas pretendujemo da opet postanemo centar za zdravstvene usluge, za usluge u oblasti trgovine i za preradu određenih artikala. Što se tiče povratka Bošnjaka u Kozluk, zadovoljni smo što su povraćene sve kuće, zemlja, stanovi i cjelokupna nepokretna imovina. U Kozluku i ovom dijelu opštine Zvornik, nemamo neimplementirane imovinske zakone. Vratilo se nekih 2.000 ljudi. Jedan broj naših građana radi u Austriji, Njemačkoj i drugim evropskim zemljama, pa i u Americi. Međutim, ti ljudi nisu zaboravili svoj kraj. Veliki broj naših sugrađana dolazi ovdje da obiđe svoja imanja, da opremi svoje kuće i da pomogne svojim familijama. Jednom riječju, povratak se desio sto posto i na papiru, ali se desio sto posto i u stvarnosti. Jer, neko ko je obnovio svoju kuću, možda živi i radi negdje drugdje, ali on se tu zapravo vratio. Mi smo sretni što imamo ovakve građane, sretni smo što imamo multietničnost, sretni smo što se ipak zalažemo za stvaranje što boljih uslova za život ovih građana .
RSE: Upravo zbog toga je pokrenuta i vaša, uslovno kazano – nova akcija.
BANJANOVIĆ: Ovih dana vodimo intenzivnu aktivnost sa Vladom RS-a, sa Vladom FBiH, sa našim premijerom, gospodinom Nedžadom Brankovićem, da se ovdje organizuju pogoni, da se organizuju fabrike, da jedan veliki broj povratnika ima posao i zagarantovanu sigurnu egzistenciju. Što se tiče bezbjednosne situacije, ona je na ovim prostorima izuzetno dobra. Nemamo poremećene nacionalne odnose, nemamo svađe, nemamo sukobe. Jednom riječju, borimo se za bolje sutra.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Na posljednjoj sjednici Predsjedništva Saveza izbjeglih i raseljenih BiH odlučeno je da se narednog mjeseca održi kongres. O tome razgovaramo sa predsjednicom Saveza Mirhunisom Zukić:
RSE: Šta je osnovni razlog za sazivanje prvog kongresa izbjeglih i raseljenih, ali i povratnika?
ZUKIĆ: Željeli smo da 15 godina rada Saveza na terenu obilježimo tako što ćemo sa tog skupa poslati poruku da postojeće stanje u procesu povratka treba deblokirati. U zajedničkoj bazi podataka Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice imamo 43.000 porodica koje očekuju od države, entiteta i svih onih učesnika u procesu povratka, da im se nađe krov nad glavom. Situacija je, dakle, vrlo alarmantna. Dinamika rekonstrukcije kuća je vrlo spora. U najidealnijim okolnostima, kada su uključene i međunarodne organizacije i domaće institucije, godišnje se ne obnovi više od 7.000 kuća. Drugim riječima, neophodno je godišnje obezbijediti više od 200 miliona konvertibilnih maraka kako bi se proces rekonstrukcije završio do 2010. godine. To je, dakle, prva tema o kojoj će se govoriti na kongresu. Druga stvar koju smo željeli da istaknemo, to je da je Dejtonski sporazum političkog karaktera i on se u svakom momentu, po potrebi, može tumačiti kao uspješan ili neuspješan. Međutim, mi na kongresu želimo da damo odgovor na to da li je Dejtonski sporazum ispunio očekivanja naših prognanika. Naravno da nije. Jer, evo, imamo niz posljedica neimplementacije Dejtonskog sporazuma – mnogi ljudi još uvijek nisu u svojim kućama, povratnici imaju problema sa zaposlenjem, nije rešena zdravstvena zaštita, nije riješeno obrazovanje… Dakle, svi segmenti života su blokirani zato što se Dejtonski sporazum nije dosljedno proveo.
RSE: Kad bi se mogao održati kongres?
ZUKIĆ: Planirali smo da će zvaničan datum održavanja biti 15. juni, u Sarajevu. Želimo pozvati i predstavnike međunarodnih organizacija. Američki ambasador je potvrdio svoj dolazak, čak i aktivno učešće. Kao i ambasadorica Francuske, zemlje u kojoj se Dejtonski sporazum 14. decembra 1995. godine potpisao.
RSE: Predstoji još dosta posla. Kako idu pripreme?
ZUKIĆ: Mi to pripremamo evo već skoro godinu dana. U samu pripremu je uključen veliki broj udruga i udruženja. Kongres je zapravo i rezultat petnaestogodišnjeg rada Saveza. Istovremeno, prošlo je 12 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tako da je vrijeme da se uputi poruka šta je potrebno da se proces povratka deblokira.
RSE: Posljednjih dana ste obilazili mjesta povratka.
ZUKIĆ: Da. Željeli smo da vidimo pozitivne pomake u povratku, da vidimo kako ljudi žive. Krenuli smo od jugoistočne Bosne, prema Čajniču, prema Foči, prema Goraždu, prema Višegradu, naročito prema Zvorniku gdje imamo niz aktivnosti koje provodi Federalni zavod za zapošljavanje – pružena je mogućnost otvaranja 300 radnih mjesta. Aktivno smo se uključili, razgovaramo sa povratnicima. Ono što nas je posebno oduševilo, to su potpuno spremni programi koji će omogućiti ljudima da sami sebi kreiraju radna mjesta.
RSE: Pretpostavljam da je započela i vaša saradnja s novim ljudima u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice.
ZUKIĆ: Svakako. Razumijemo da su ljudi novi i da im treba vremena da se uhodaju, da se upoznaju sa problematikom. Ali, mi u suštini nismo zadovoljni tempom kojim institucije rade. Jako nas muči to da ne postoji pregled dinamike rješavanja određenih problema, nego se to radi stihijski. To potvrđuje i činjenica da na nivou države BiH još nije formirana komisija za izbjeglice kao samoupravna jedinica. Ona zapravo formalno postoji, ali još uvijek nisu imenovani njeni članovi. Ne razumijemo zašto je to tako teško uraditi. Ta komisija je već odavno trebala krenuti sa radom. Evo ulazimo u šesti mjesec od njenog formalnog oformljivanja, ali se još ništa ne dešava po pitanju imenovanja njenih članova. Isto tako bi Fond za povratak trebao da radi svoj posao u rekonstrukciji kuća i da prati projekte. Međutim, projekti s novim sastavom komisije još uvijek nisu krenuli.
RSE: Pretpostavljam da će kongres biti značajan i za jačanje Saveza udruženja/udruga izbjeglica.
ZUKIĆ: Mi to očekujemo, obzirom da i komisija za odabir korisnika predviđa ulogu Sveza i njegovih članica. Nadamo se da će to prepoznati i lokalne vlasti. Isto tako se nadamo da u toj komisiji neće biti bilo ko od nevladinih organizacija, samo one koje će raditi onako kako komisija misli da je najbolje, već želimo potpunu transparentnost u njenom radu, želimo da se uspostavi ta vertikala – da budemo prisutni u i državnoj komisiji, ali i na lokalnom nivou. To je jedna od naših, vrlo bitnih budućih aktivnosti – da budemo lokalni monitori i monitori na nivou države Bosne i Hercegovine, dakle kao partneri Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. S druge strane, namjeravamo aktivno učestvovati u procesu zapošljavanja, što nam je takođe jedan od velikih prioriteta.
* * * * *
Rok za isplatu stare devizne štednje u Bosni i Hercegovini moguće je skratiti sa sadašnjih, zakonom predviđenih 13 godina, zaključak je sastanka u Sarajevu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića, entitetskih i ministra finansija BiH, te guvernera Centralne banke BiH, sa predstavnicima Udruženja građana za vraćanje stare devizne štednje.
Špirić je izjavio da je na sastanku dogovoreno formiranje zajedničke radne grupe koju će činiti predstavnici Udruženja građana za vraćanje stare devizne štednje, ministarstava finansija BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta, te Centralne banke BiH. Prema njegovim riječima, zadatak radne grupe jeste da se dođe do validne procjene koliko je stare devizne štednje isplaćeno i koliko još treba isplatiti kako bi se pristupilo izmjeni Zakona o isplati stare devizne štednje, uz skraćenje roka za izmirenje duga. Rok za završetak posla je kraj juna, kako bi se ušlo u izmjenu Zakona o izmirenju duga po osnovu stare devizne štednje, dodao je Špirić:
„Savjet ministara i Ministarstvo finansija su opredijeljeni da taj problem riješe u interesu vlasnika stare devizne štednje. Nažalost, u zadnjih destak godina su taj proces pratile različite nepravilnosti i različite nepravde koje su stvarale dodatnu skepsu vlasnika stare devizne štednje da je taj problem moguće adekvatno riješiti. Mi smo se danas zapravo dogovorili da formiramo zajedničku radnu komisiju, u kojoj bi Udruženje vlasnika stare devizne štednje participiralo sa dva člana, zajedno sa predstavnicima Ministarstva finansija, Centralne banke BiH, entitetskih ministarstava finansija i Distrikta Brčko. Želimo da dođemo do validne procjene koji nivo devizne štednje treba da se izmiri, a koji nivo je već izmiren, kao i da se uđe u izmjenu Zakona o izmirenju duga po osnovu stare devizne štednje – skraćenjem roka izmirenja duga. To je ono što smo se danas dogovorili i komisija će početi da radi već sutra. Rok za završetak posla je kraj mjeseca juna, kada bi izmjene Zakona o izmirenju duga po osnovu stare devizne štednje trebale biti započete. Mislim da smo danas imali jednu dobru atmosferu. Ovo je zapravo i poruka da moramo jedni drugima vjerovati da bi smo riješili bilo koji problem.“
Ministar finansija BiH Dragan Vrankić, potvrdio je da je cilj njegovog ministarstva rješavanje problema stare devizne štednje:
„Shvatili smo da bi bilo dobro da se nađemo za jednim stolom, da pojasnimo neke stvari, jer se na kraju shvatilo i da ima nekih nesporazuma. I nama je cilj, jednako kao i njima, da se riješi problem stare devizne štednje. Njima zato što je to njihova imovina, a nama jer želimo svojim građanima da udovoljimo i da riješimo unutarnji dug. Rješavanje unutarnjeg duga je i obaveza bosanskohercegovačkih vlasti zbog rejtinga Bosne i Hercegovine, što bi onda omogućilo i kredite po povoljnijim uvjetima. Sada je sasvim izvjesno da se rok može skratiti. Ono osnovno što sada trebamo uraditi je procjena koliko je zaista ostalo stare devizne štednje. Trebamo imati aktivan pristup, a ne da govorimo kako nešto ne može ili kako nešto nije dobro. Jednostavno trebamo pristupiti konstruktivnom radu, kroz ovu radnu grupu koja će biti sačinjena od predstavnika Udruženja, predstavnika entitetskih ministarstava (oni su ti koji vraćaju dug) i nas iz države, da pokušamo na takav način doći do rješenja. Ja mislim da imamo razloga za optimizam i da obostrano moramo biti spremni na kompromis. Na taj način ćemo naći kvalitetno rješenje.“
Na pitanje da li ostaje na snazi Zakon o verifikaciji devizne ušteđevine, Vrankić je odgovorio:
„Zakon ostaje na snazi. Mi kao Vijeće ministara nemamo ovlast da mijenjamo zakon. Zna se ko je zakon donio. Međutim, do smanjenja roka će sasvim sigurno doći. U interesu svih nas je da se onemoguće manipulacije. Znamo da je u Republici Srpskoj bilo privatizacije u nešto većem obimu nego u Federaciji BiH, dok je u Federaciji BiH bilo otkupa stanova. Ukoliko bude zloupotreba, time će se baviti organi za to nadležni, a mi ćemo pokušati to da moduliramo kroz ove izmjene i dopune zakona, odnosno smanjenje roka na do 13 godina. Ja bih volio da taj rok bude što kraći.“
Prema riječima predsjednika Upravnog odbora Udruženja za vraćanje stare devizne štednje Svetozara Nišića, zahtjev starih deviznih štediša je da rok za isplatu ne bude duži od sedam godina:
„Naše Udruženje djeluje na teritoriji čitave planete. Imamo 34 podružnice – od Amerike, Kanade, evropskih zemalja do Bosne i Hercegovine. Zaista je bila teška borba okupiti 30-40 hiljada ljudi. Želim prvo da se zahvalim predsjedavajućem Vijeća ministara BiH gospodinu Nikoli Špiriću, koji je prvi – 2003. godine – s nama zajedno, ovo pokrenuo sa mrtve tačke, pred Ustavnim sudom BiH koji se takođe izjasnio da se krše osnovna ljudska prava deviznih štediša. Dva prethodna sastava Vijeća ministara nisu ništa uradila. Ja hoću da vjerujem u ovo Vijeće ministara, hoću da vjerujem da smo konačno postali partneri, a ne protivnici. Mi smo zaista dobronamjerni, prave smo patriote, želimo da pomažemo u izgradnji naše zemlje. Taj novac koji nam se vrati, sigurno neće otići vani, nego će se ulagati ovdje, za dobrobit svih nas. U što kraćem roku trebamo naći zajedničku riječ po pitanju skraćenja roka vraćanja duga. Tražili smo da to ne smije biti više od sedam godina i da se prihvati ono što smo mi stalno napominjali, a to je protuvrijednost koju traže naši građani koji imaju veliku deviznu ušteđevinu i svjesni su situacije u BiH da se ne može sve isplatiti u tom roku u gotovini, ali se postavlja pitanje zašto čovjek ne može da kupi poslovni prostor, gradsko građevinsko zemljište, poljoprivredno zemljište, građevinsku dozvolu, građevinski materijal, pa čak i liječenje. Mislim da ćemo uskoro doći do pravih rezultata.“
* * * * *
U Mjesnu zajednicu Kozluk na području zvorničke opštine idemo s povodom, odnosno zbog dobrih vijesti, jer tamo, gotovo svakodnevno, ovo mjesto mijenja izgled. Sagovornik je Fadil Banjanović, predsjednik Mjesne zajednice Kozluk:
BANJANOVIĆ: Kozluk, kao jedna veća sredina u opštini Zvornik, ovih dana je intenzivirao određene, kako političke tako i aktivnosti na stvaranju boljih uslova za život i rad građana Kozluka i okolnih mjesta. Ovih dana smo bili domaćini njemačkom ambasadoru, onda premijeru Republike Srpske, gospodinu Miloradu Dodiku, bili smo domaćini nekoliko humanitarnih organizacija koje žele pomoći ovom kraju. Ove posjete su imale za cilj stvaranje što boljih uslova za život i rad građana, kao što su aktivnosti na vodo-snabdijevanju, aktivnosti na uređenju puteva, aktivnosti na asfaltiranju i modernizaciji magistralnog puta Zvornik-Bijeljina koji prolazi kroz Kozluk i završi radovi na adaptaciji i opremanju zdravstvene ambulante. Što se tiče svih ovih aktivnosti, imali smo maksimalnu podršku opštine Zvornik i novog gradonačelnika, gospodina Stevanovića, imali smo potporu Vlade RS-a i resornih ministarstava. U proteklih dva-tri mjeseca, u područje Kozluka je uloženo nekih 800.000 KM za rješavanje vodo-snabdijevanja, uređenje poljoprivrednih puteva, asfaltiranje i modernizaciju saobraćajnice koja prolazi kroz Kozluk, kao i nekih 70.000 do 80.000 KM za pojačanu proljetnu sjetvu sa. Za adaptaciju zdravstvene ambulante je odobreno 100.000 KM od strane Ministarstva zdravlja RS-a. Tenderi su otvoreni i mi očekujemo da do kraja juna dobijemo moderniju i funkcionalniju ambulantu, odnosno dom zdravlja koji će imati funkcije koje je imao i prije rata.
RSE: Ovih dana ste otvorili još neka značajna pitanja, odnosno obratili ste se na više adresa.
BANJANOVIĆ: Da, obratili smo se određenim ambasadama, određenom broju ministara u Vladi FBiH i u Vladi RS-a, Vijeću ministara. Ukazali smo na nekoliko otvorenih problema, a to su zapošljavanje ljudi, otvaranje novih radnih mjesta. Jer, ovaj podrinjski bazen je bogat prirodnim bogatstvima kao što su šljunak, pijesak, kamen… Zašto ne bi otvorili fabriku betonske galanterije? Ovaj kraj je bogat povrtlarskim kulturama. Najveći smo proizvođači, kako u Republici Srpskoj tako i u Bosni i Hercegovini, krastavca, paprike, paradajza… Sa ove podrinjske regije će biti proizvedeno i plasirano više od 2.000 tona krastavca. Zašto se ne bi podržala naša inicijativa za otvaranjem fabrike za preradu krastavca, da sa ovih prostora ide gotovo proizvod – krastavac u teglama, a ne samo kao sirovina? Na taj način bi se zaposlio jedan broj stalnih radnika i povećao broj kooperanata. Razgovarali smo o turizmu, o banjama, o iskorištavanju ovih prirodnih bogatstava. Tako da ovih dana potenciramo otvaranje novih pogona, fabrika, otvaranje novih radnih mjesta, kako bi standard građana ovog dijela Bosne i Hercegovine bio na većem nivou. Ovo ljeto ćemo iskoristiti za plasiranje naših publikacija o lovu, ribolovu, o Kozluku kao turističkoj banji i turizmu generalno. Imaćemo jedan ubitačan tempo, koji bi imao za cilj stvaranje velikog broja radnih mjesta, bolji život građana u ovoj regiji i opstanak na našim ognjištima, na koja smo se vratili i sa kojih, ako Bog da, nikad više nećemo otići.
RSE: Je li se većina stanovnika Kozluka vratila svojim kućama?
BANJANOVIĆ: Kozluk je imao nekih 4.500 stanovnika prije rata. Bio je jedna multietnička zajednica gdje je živio jedan manji broj Hrvata i Roma, a nešto veći broj Srba i Bošnjaka. Bošnjaci su bili dominantni. Mi se ponosimo time što je naša sredina multietnička, što imamo različite narode, vjere i kulture. Veliki broj Bošnjaka se vratio u okolna mjesta. Kozluk je jedna urbana sredina (do 1960. i neke godine je bio i opština). Danas pretendujemo da opet postanemo centar za zdravstvene usluge, za usluge u oblasti trgovine i za preradu određenih artikala. Što se tiče povratka Bošnjaka u Kozluk, zadovoljni smo što su povraćene sve kuće, zemlja, stanovi i cjelokupna nepokretna imovina. U Kozluku i ovom dijelu opštine Zvornik, nemamo neimplementirane imovinske zakone. Vratilo se nekih 2.000 ljudi. Jedan broj naših građana radi u Austriji, Njemačkoj i drugim evropskim zemljama, pa i u Americi. Međutim, ti ljudi nisu zaboravili svoj kraj. Veliki broj naših sugrađana dolazi ovdje da obiđe svoja imanja, da opremi svoje kuće i da pomogne svojim familijama. Jednom riječju, povratak se desio sto posto i na papiru, ali se desio sto posto i u stvarnosti. Jer, neko ko je obnovio svoju kuću, možda živi i radi negdje drugdje, ali on se tu zapravo vratio. Mi smo sretni što imamo ovakve građane, sretni smo što imamo multietničnost, sretni smo što se ipak zalažemo za stvaranje što boljih uslova za život ovih građana .
RSE: Upravo zbog toga je pokrenuta i vaša, uslovno kazano – nova akcija.
BANJANOVIĆ: Ovih dana vodimo intenzivnu aktivnost sa Vladom RS-a, sa Vladom FBiH, sa našim premijerom, gospodinom Nedžadom Brankovićem, da se ovdje organizuju pogoni, da se organizuju fabrike, da jedan veliki broj povratnika ima posao i zagarantovanu sigurnu egzistenciju. Što se tiče bezbjednosne situacije, ona je na ovim prostorima izuzetno dobra. Nemamo poremećene nacionalne odnose, nemamo svađe, nemamo sukobe. Jednom riječju, borimo se za bolje sutra.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba