Razočaran odlukom Internacionalne lige humanista da zlatnu značku dodijeli bivšem crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću i bivšem predsjedniku državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozaru Maroviću, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravko Grebo vratio je priznanje koje mu je dodijeljeno prije tri godine:
«U mom pismu zadnja rečenica glasi: Njihov slogan 1991. je bio ’rat za mir’. To je bilo vrijeme kad su pod njihovom apsolutnom kontrolom i crnogorski dobrovoljci i trupe napadali Dubrovnik. Moja parafraza tog slogana je da bi ovo sad značilo ’mir za rat’. Sad ćemo napraviti nekakvu paradu ili šaradu da smo zaboravili sve što je bilo, što bi samo moglo dovesti do novog rata. I to je moj osnovni motiv.»
I predsjednica udruženja Žene žrtve rata Bakira Hasečić najavila je da će svoje priznaje vratiti Internacionalnoj ligi humanista:
«Ja, koja sam dobila 2005. godine nagradu Internacionalne lige humanista, godinu dana se borim da Milo Đukanović i Svetozar Marović ne dobiju takvu nagradu, jer Đukanović je bio premijer tada Srbije i Crne Gore i odobravo je sve to što se uradilo. Ja ću vratiti svoju nagradu, a udruženje će u četvrtak održati press konferenciju, gdje ćemo izaći sa svojim zaključcima prema Internacionalnoj ligi humanista.»
Iz ureda Internacionalne lige humanista u Sarajevu još niko nije reagovao na vraćena odlikovanja. Kako su nam kazali, reakciju ne možemo dobiti jer su svi u Budvi zbog pripreme konferencije. U jednom od intervjua Radiju Slobodna Evropa generalni sekretar Lige humanista Zdravko Šurlan objašnjavo je zbog čega su Đukanović i Marović dobili zlatnu značku:
«Ja sam znao da će biti tih reakcija iz razloga što je bilo vezano za ratna zbivanja i zbog onoga svega. Ali isto tako moramo priznati da su od ovih zemalja jugoistočne Evrope, posebno kada se radi o Srbiji i Crnoj Gori, i jedan i drugi bili ti koji su prvi ispričali se, koji su prvi priznali, koji su prvi kazali i ispričali se u ime svog naroda i pružili ruku i kazali da valja nam graditi mir.»
Zdravko Grebo kaže da nema problem sa ljudima koji promijene mišljenje:
«Dakle, ljudi imaju pravo da promijene mišljenje, čak da radikalno promijene svoje vrijednosne sudove, političke pozicije, međutim ne mogu mijenjati svoju biografiju. Činjenica je da su i Milo Đukanović i Svetozar Marović i, ono što sam dodao, Momir Bulatović na početku ove krvave drame, koja je ove prostore unesrećila zauvijek, bili akteri politike koju simbolizira Slobodan Milošević. To što se neko u međuvremenu promijenio je više nego dobro došlo, međutim, kao i u mojoj ili u vašoj ili bilo čijoj biografiji ne briše ono što su nekada učinili.»
«U mom pismu zadnja rečenica glasi: Njihov slogan 1991. je bio ’rat za mir’. To je bilo vrijeme kad su pod njihovom apsolutnom kontrolom i crnogorski dobrovoljci i trupe napadali Dubrovnik. Moja parafraza tog slogana je da bi ovo sad značilo ’mir za rat’. Sad ćemo napraviti nekakvu paradu ili šaradu da smo zaboravili sve što je bilo, što bi samo moglo dovesti do novog rata. I to je moj osnovni motiv.»
I predsjednica udruženja Žene žrtve rata Bakira Hasečić najavila je da će svoje priznaje vratiti Internacionalnoj ligi humanista:
«Ja, koja sam dobila 2005. godine nagradu Internacionalne lige humanista, godinu dana se borim da Milo Đukanović i Svetozar Marović ne dobiju takvu nagradu, jer Đukanović je bio premijer tada Srbije i Crne Gore i odobravo je sve to što se uradilo. Ja ću vratiti svoju nagradu, a udruženje će u četvrtak održati press konferenciju, gdje ćemo izaći sa svojim zaključcima prema Internacionalnoj ligi humanista.»
Iz ureda Internacionalne lige humanista u Sarajevu još niko nije reagovao na vraćena odlikovanja. Kako su nam kazali, reakciju ne možemo dobiti jer su svi u Budvi zbog pripreme konferencije. U jednom od intervjua Radiju Slobodna Evropa generalni sekretar Lige humanista Zdravko Šurlan objašnjavo je zbog čega su Đukanović i Marović dobili zlatnu značku:
«Ja sam znao da će biti tih reakcija iz razloga što je bilo vezano za ratna zbivanja i zbog onoga svega. Ali isto tako moramo priznati da su od ovih zemalja jugoistočne Evrope, posebno kada se radi o Srbiji i Crnoj Gori, i jedan i drugi bili ti koji su prvi ispričali se, koji su prvi priznali, koji su prvi kazali i ispričali se u ime svog naroda i pružili ruku i kazali da valja nam graditi mir.»
Zdravko Grebo kaže da nema problem sa ljudima koji promijene mišljenje:
«Dakle, ljudi imaju pravo da promijene mišljenje, čak da radikalno promijene svoje vrijednosne sudove, političke pozicije, međutim ne mogu mijenjati svoju biografiju. Činjenica je da su i Milo Đukanović i Svetozar Marović i, ono što sam dodao, Momir Bulatović na početku ove krvave drame, koja je ove prostore unesrećila zauvijek, bili akteri politike koju simbolizira Slobodan Milošević. To što se neko u međuvremenu promijenio je više nego dobro došlo, međutim, kao i u mojoj ili u vašoj ili bilo čijoj biografiji ne briše ono što su nekada učinili.»