"Kada sam došla kući prije tri godine oko jedan ujutro nakon naporne sjednice parlamenta moj, tada desetogodišnji sin, čekao me budan sa pitanjem: "Da li si potpisala budžet?" Ovo su riječi g-dje Nino Burjanadže, predsjednice parlamenta Gruzije kojoj sam bio domacin u ponedjeljak. "Nije dobro” nastavila je “da nam se djeca tako bave politikom. To samo svjedoči koliko je politika u Gruziji dominantna u našim životima i to govori koliko od nje zavisimo."
Slično bi se moglo reći i za BiH i Srbiju, vjerovatno više za Srbiju ovih dana. Za samo četiri dana koliko je bio predsjednik parlamenta, prvi čovjek radikala na slobodi (predsjednik je u haškom zatvoru) je uspio da predloži vanredno stanje, da kaže kako nema ništa protiv da Srbija postane ruska provincija, kako sanja da dio Hrvatske bude Srbija, da izazove diplomatski žestoke reakcije iz svijeta itd. Nisam osobno baš ubjedjen da je sva ta farsa oko izbora Nikolića, pa njegove ostavke, bila tek nečija uspješna izborna igra. Prije bih rekao da je Koštunica želio poslati poruku svijetu koja bi mogla glasiti ovako: Evo, mogu i sa radikalima i sa demokratima. Ako ću sa radikalima imaćete vanredno stanje, novi rat, novu rusku provinciju i slično, a ako ću sa demokratima sve može izgledati baš tako – demokratski. Dakle, ako nećete kako ja hoću na jedan – biće kako ja hoću na drugi način. Koštunica se igra sa vatrom i ulog je Kosovo.
Pitao sam prvog parlamentarca Gruzije, gdju Burjanadže, koliko rješenje za Kosovo koje ide ka nezavisnosti, ovakvoj ili onakvoj, izaziva njenu zabrinutost. Ona kaže da jeste zabrinuta da svijet zaista mora u tom pravcu ići vrlo oprezno i korak po korak. Začudjena je kaže da Rusi kao argument protiv navode primjere dva područja Gruzije, Južnu Osetiju i Abhaziju, prijeteći da će stanovnici i tamo proglasiti neovisnost. "To se Rusiji može lako vratiti kao bumerang jer postoji još dosta regija u Rusiji koje bi mogle krenuti u – suprotnom pravcu, ka otcijepjenju od Rusije." Govori jasnim i direktnim jezikom i zato je, kažu, i ne vole u moskovskim političkim krugovima. Njen je parlament izglasao rezoluciju o priključenju NATO paktu sa 160:0 – dakle niko nije bio protiv, niko uzdržan, a nedavna je anketa pokazala da čak 85% gradjana želi u NATO. "I tu je glavni problem" - kaže ona. "Nisu Rusi protiv toga da mi preuzmemo kontrolu nad svojim regijama Abhazijom i Juznom Osetijom zato što tamo žive Rusi ili što imaju nekih strateških interesa u tom području. Oni su protiv zato što nam zamrzavanjem tih konflikata odlažu ulazak u NATO." Vrlo slično mnogi američki eksperti upozoravaju – ne podržava Putin Srbiju zato što je voli nego zato što mu to koristi u političkom nadmetanju sa Sjedinjenim Državama.
Izvještaji kažu da je jučer, u ponedjeljak, 70.000 ljudi bilo na dočeku pobjednice Eurosonga. Narod je gladan uspjeha, pa ga i pobjeda u bizarnoj evrovizijskoj paradi kiča može nahraniti.
Email me Nenad Pejic
Slično bi se moglo reći i za BiH i Srbiju, vjerovatno više za Srbiju ovih dana. Za samo četiri dana koliko je bio predsjednik parlamenta, prvi čovjek radikala na slobodi (predsjednik je u haškom zatvoru) je uspio da predloži vanredno stanje, da kaže kako nema ništa protiv da Srbija postane ruska provincija, kako sanja da dio Hrvatske bude Srbija, da izazove diplomatski žestoke reakcije iz svijeta itd. Nisam osobno baš ubjedjen da je sva ta farsa oko izbora Nikolića, pa njegove ostavke, bila tek nečija uspješna izborna igra. Prije bih rekao da je Koštunica želio poslati poruku svijetu koja bi mogla glasiti ovako: Evo, mogu i sa radikalima i sa demokratima. Ako ću sa radikalima imaćete vanredno stanje, novi rat, novu rusku provinciju i slično, a ako ću sa demokratima sve može izgledati baš tako – demokratski. Dakle, ako nećete kako ja hoću na jedan – biće kako ja hoću na drugi način. Koštunica se igra sa vatrom i ulog je Kosovo.
Pitao sam prvog parlamentarca Gruzije, gdju Burjanadže, koliko rješenje za Kosovo koje ide ka nezavisnosti, ovakvoj ili onakvoj, izaziva njenu zabrinutost. Ona kaže da jeste zabrinuta da svijet zaista mora u tom pravcu ići vrlo oprezno i korak po korak. Začudjena je kaže da Rusi kao argument protiv navode primjere dva područja Gruzije, Južnu Osetiju i Abhaziju, prijeteći da će stanovnici i tamo proglasiti neovisnost. "To se Rusiji može lako vratiti kao bumerang jer postoji još dosta regija u Rusiji koje bi mogle krenuti u – suprotnom pravcu, ka otcijepjenju od Rusije." Govori jasnim i direktnim jezikom i zato je, kažu, i ne vole u moskovskim političkim krugovima. Njen je parlament izglasao rezoluciju o priključenju NATO paktu sa 160:0 – dakle niko nije bio protiv, niko uzdržan, a nedavna je anketa pokazala da čak 85% gradjana želi u NATO. "I tu je glavni problem" - kaže ona. "Nisu Rusi protiv toga da mi preuzmemo kontrolu nad svojim regijama Abhazijom i Juznom Osetijom zato što tamo žive Rusi ili što imaju nekih strateških interesa u tom području. Oni su protiv zato što nam zamrzavanjem tih konflikata odlažu ulazak u NATO." Vrlo slično mnogi američki eksperti upozoravaju – ne podržava Putin Srbiju zato što je voli nego zato što mu to koristi u političkom nadmetanju sa Sjedinjenim Državama.
Izvještaji kažu da je jučer, u ponedjeljak, 70.000 ljudi bilo na dočeku pobjednice Eurosonga. Narod je gladan uspjeha, pa ga i pobjeda u bizarnoj evrovizijskoj paradi kiča može nahraniti.
Email me Nenad Pejic