U intervju za Radio Slobodna Evropa, akademik i član Mitropolitskog saveza Crnogorske pravoslavne crkve Vukić Pulević govori o potrebi zaokruživanja crnogorske državnosti, odnosu vlasti prema crnogorskim intelektualcima, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i bazičnom neznanju o crnogorskoj konfesionalnoj tradiciji. Pulević takođe upozorava vlast da ne može zadržati tu poziciju ako joj okrene leđa crnogorska inteligencija.
RSE: Gospodine Puleviću, sukob između Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve nedavno je eskalirao na Cetinju. Gdje Vi vidite razlog odluke vjernika i sveštenstva Crnogorske pravoslavne crkve da nasilno uđu u Manastir i da li mislite da je ovakva situacija negdje posljedica državnog nemara i nebrige da se to pitanje riješi pravno i na civilizovan način?
PULEVIĆ: Ja u tome ne vidim eskalaciju. To je naš najavljeni ulaz u crkvu da održimo službu. Ako nije moglo u crkvi, onda na guvnu gdje su se tradicionalno okupljali Crnogorci, ispred Manastira. To nije dozvolila ni Srpska crkva koju smo pozivali na razgovor, niti institucije sistema koje su vidjele u tome moguće konflikte ili nešto drugo. A oni treba da se izjasne zbog čega su stavili kordon policije koja nam je onemogućila prilaz Manastiru i tu nije bilo nikakvih posljedica. Ako je bilo malo gužve, mi smo mirnim hodom pošli prema Manastiru. To iznenadno zaustavljanje kolone može malo da neurotizira vjernike Crnogorske pravoslavne crkve koji su tamo išli da održe liturgiju, to se odigralo, nije dugo trajalo i ja ne vidim da to treba da se patetizira na tu temu, niti će Crnogorska crkva na tome da se zaustavi. Mislim da je najveći problem što već 15 godina niko neće s nama da oficijelno razgovara, niti Srpska crkva koju pozivamo na dogovor i da napravimo tolerantni vid saradnje u pogledu korišćenja objekata, niti institucije sistema u Crnoj Gori koji brinu o ljudskim pravima. Pa da sa nama razgovaraju i da nam omoguće uslove da ispoljavamo svoje vjerska i druga osjećanja. I to je toliko dugo trajalo da je nevjerovatno da još niko neće jednu ozbiljnu, najozbiljniju instituciju da uzme u obzir niti iz Srpske crkve, a evo ni iz crnogorske vlasti. I ne vidim da je tu bilo išta, barem ne sa crnogorske strane. Da smo mi prišli tamo, da li bi došlo do konflikta, to ja ne mogu da pretpostavim. U kakvom su raspoloženju bili predstavnici Srpske crkve? Mi znamo samo da su napunili svaku crkvu. Oni su zauzeli prethodno i nalazili su se u crkvama svim cetinjskim, zaključanim iznutra. Imali su tu vrstu predostrožnosti, mi smo to znali i nijesmo htjeli ni da obijamo crkve, ne daj Bože. Ali ono što je najviše iritiralo, to je da nam nije dopušteno ni na guvnu gdje su se tradicionalno okupljali Crnogorci.
RSE: Očigledan je blagonaklon odnos dijela vlasti prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, uprkos njenom anticrnogorskom angažmanu proteklih godina. Da li kod nekih vladajućih struktura prepoznajete tu stalnu potrebu za kompromisom koja možda i dovodi do ovakvih situacija?
PULEVIĆ: To sada zahtijeva baš ovako temeljitu analizu. Ja mislim da, ako postoji vlast to ne znači da je pretplaćena na pamet. Kada je u pitanju ta konfesionalna tradicija crnogorska, istorija pravoslavlja u Crnoj Gori i pozicija Crnogorske pravoslavne crkve, prosto caruje neznanje u Crnoj Gori, a samim tim i u vlasti. I unutra, u samoj vlasti, ima komešanja. Neko zna više, neko zna manje, neko tradicionalno vezan za Srpsku crkvu, što i sam predsjednik države ispoljava, ne samo izjavama. Pamtim da je on 1993. sa Amfilohijem i carigradskim patrijarhom bio na službi ovdje, u crkvi u Podgorici. I to je potpuno uredu, to je apsolutno njegovo pravo i može biti tradicionalno porodično, ja to ne znam. Ali sa tako visokoga mjesta on treba da zna da ima i druge "podanike", sa drugačijim mišljenjem i to treba sa više senzibiliteta da posmatra i uvažava. Jer stvarno, ne samo Crnogorska crkva već i druge institucije su dale veliki doprinos referendumu u Crnoj Gori, naročito intelektualni slojevi. Dukljanska akademija nauka, Matica crnogorska, mi smo i poslije referenduma u nekoj ilegali i nijesmo oficijelni, nemamo uslove da se afirmišemo i za to stvarno nema objašnjenja. Ja ne znam da li će to tako i dalje da se produžava, ali vrijeme je da mi izađemo sa svojim shvatanjima, sa svojim znanjima, sa svojim ubjeđenjima, mi koji smo pacifisti od početka, koji smo beskonfliktni, koji smo bili protiv ratova, koji smo bili za dobre odnose sa susjedima, koji smo za duhovnu i intelektualnu, znanja i iskustava sa svim susjedima koji opkoljavaju Crnu Goru. I mi smo poznati i uvažavaniji izvan Crne Gore, nego u samoj Crnoj Gori. Eto, to ja, ako mogu nešto u ovako kratkom vremenu da kažem u rezimiranoj formi, to je ovo.
RSE: Pitanje crkve je samo jedno iz korpusa nacionalnih pitanja koja su preživjela referendum i oko kojih se još lome koplja u Crnoj Gori pored jezika, nacionalnih simbola i tako dalje. Neki analitičari i političke partije su skloni tezi da vlast ove probleme namjerno drži otvorenim kako bi mogla da skrene pažnju sa drugih osnovnih životnih tema.
PULEVIĆ: Nije ni vlast monolitna. Možda neko u vlasti, možda neko ko ima više uticaja u vlasti. Ja mislim da nije toliko nesvjesna da bi na taj način mogla da zatrpava problem. Sada se naročito, da nazovem, ovaj cetinjski slučaj (uopšte nije slučaj) treba ozbiljno da razmotri svaki elemenat vezan za ovo što se dogodilo. Mi, lojalni građani, časni građani, procrnogorski orijentisani, koji smo dali ovako značajan doprinos da ta vlast dođe na vlast sa glasanjem, sa odnosom prema izborima, sa odnosom prema referendumu - sada im ne trebamo. Oni treba da tamo mirno sjede, da se bavi drugim problemima i uvijek su nalazili razloge. Mi smo to razumijevali. Neka, ne sad - sad su izbori, ne - sada sada je referendum, ne - sad sad je ustav. E, baš zbog ustava treba da crnogorske struje koje su bitne, zbog kojih postoji Crna Gora, one treba sada da nađu svoje mjesto, a ne da im sada ne trebamo.
RSE: Kako Vi uopšte gledate na postreferendumsku Crnu Goru. Da li je to ona država o kojoj ste sanjali ili je, kako neki tvrde, ona postala feud nekoliko porodica i tranzicionih bogataša?
PULEVIĆ: Ja sam iskusan čovjek i ja malo što sanjam. Ja tu nijesam sklon iluzijama, niti sam emotivac te vrste. Ja smatram da je fantastičan posao sa referendumom završen, a da će unutra bit talasanja koja će kraće ili duže da traju, ali je to sve iznutra. Nije ovo vrijeme kada mogu feudalci da uzmu vlast nikako, nikako. Učlanjujemo se u evropske institucije koje ćemo i mi morati da zovemo u pomoć. Ako vjernici Crnogorske pravoslavne crkve unutra ne mogu da ostvare svoja prava, mi ćemo da se pozivamo da međunarodne institucije, što bi bilo neprijatno za Crnu Goru.
RSE: Ali uporno se vodi priča o tim nacionalnim podjelama u Crnoj Gori. Da li mislite da je sada ta priča u sjenci sve očiglednije socijalne podjele koja opterećuje Crnu Goru?
PULEVIĆ: Ja mislim ne. Strukture koje su izgubile iluziju i nade za stvaranje velikosrpske imperije na Balkanu sada su poslije referenduma pristali na neke crnogorske granice: eto neka imaju neke granice, ali da unutra nema nijedan crnogorski sadržaj. To je sad borba i ona čitava ide iz Srpske pravoslavne crkve. Sve ono što je nekad bilo u Srpskoj akademiji nauka, što je bilo za vrijeme komunizma u centralnim i opštinskim komitetima, što je za vrijeme Miloševića bilo u Armiji i u 7. bataljonu i sve se preselilo, otišlo u Srpsku pravoslavnu crkvu, jer je, kao, ona izdvojena od države. I preko toga se drži Crna Gora, što se kaže „za perčin“. To nije mali problem.
RSE: To je ono što sam Vas maločas pitao i nijeste mi baš eksplicitno odgovorili. Da li mislite da vlast namjerno ne ulazi u rješavanje ovih problema? Da li je vlast održala tu predstavu da nacionalna podjela još uvijek traje kako bi skrenula pažnju sa drugih životnih problema?
PULEVIĆ: Ja mislim ne do kraja i mogu samo ono da ponovim. Nije ona tu monolitna. Ona samo ne poznaje probleme. Ona je strašljiva. Onda se vrše veliki pritisci iz Beograda još uvijek. Da li je to na vlast u cjelini ili na pojedince, ja to ne znam, ali ne bih ja to prenosio na taj dio. Mene samo zanima kako da se ostvare prava u Crnoj Gori. Nama je vlast manje naklonjena sad, oficijelno manje. Kakvi su ljudi iznutra, u njihovim glavama šta stoji mi to ne znamo. Mi znamo samo kako se manifestuje.
RSE: Da li je to možda krivica crnogorske intelektualne elite koja je izgubila tu finu naviku od početka devedesetih da kritikuje i usmjerava vlast?
PULEVIĆ: Ona i sada kritikuje. To treba vidjeti na skupovima koje intelektualni imaju. Nije to samo vlast. Možda ona to i ne može da uradi. Nema snagu, nema volju, nema znanje. Doći će vrlo brzo izbori. Ne može više dobit ni vlast ni pojedinac ta suptilna mjesta u toj vladajućoj strukturi ako im se okrene crnogorska inteligencija i crnogorska populacija koja je za Crnu Goru. Nikako. I oni treba da se više sa te strane plaše.