Intervju sa Mališom Marovićem, publicistom i jednim od osnivača Socijaldemokratske partije Crne Gore.
RSE: Gospodine Maroviću, pojedini funkcioneri Socijaldemokratske partije otvoreno su protestvovali zbog politike rukovodstva stranke i kako tvrde, stalnog popuštanja Demokratskoj partiji socijalista. Kako Vi gledate na te primjedbe?
MAROVIĆ: Ja sam već podugo izvan političke scene, pa o tome što se zbiva mogu prosuđivati samo kao novinar istraživač i nekadašnji osnivač SDP-a od tada rasutih reformskih i socijalističkih snaga. Sa tog stanovišta posmatrano, smatram da ono što se danas zbiva u SDP-u predstavlja, ne njenu krizu i opasnost od rascjepa, kako to u medijima može da se čuje i pročita, nego pozitivan proces rasta kritičke svijesti o neophodnosti promjene politike partije, naravno, shodno novonastalim uslovima. Podsjetiću da od svog osnivanja SDP prolazi kroz permanentne burne rasprave o programskim i statutarnim principima, ali ono što je specifično i karakteristično za unutrašnje odnose u ovoj partiji uslijed toga nije nijednom došlo do nagovještavanog ili priželjkivanog rascjepa. Uz pojedinačne odlaske kojih je naravno bilo nezadovoljni svojim statusom ili zbog neprihvatanja njihovog koncepta SDP je jedina na crnogorskoj političkoj sceni među partijama ostajala jedinstvena. Možda će vas iznenaditi, ali ja bih vam rekao jedno drugo mišljenje, ubijeđen sam da se sličan proces u ovom trenutku odvija i kod njenog većeg koalicionog partnera. Razlika je samo u tome što se zahvaljujući održanju stare matrice to odvija izvan javnosti u uskom krugu najpovlašćenijih. Nagoviještene ne tako beznačajne organizacione promjene, kao i promjena partijskog programa, pokazuju da se i DPS mijenja. Koliko duboko i korijenito reći će uskoro njihov kongres, no, po meni nije daleko od pameti da na njemu dođe i do odgovora na pitanje dalje sudbine same vladajuće koalicije.
RSE: Doskora je glavni izgovor Socijaldemokratske partije za, u najmanju ruku, pasivan odnos prema greškama vlasti i krupnim privatizacionim i drugim aferama bio da se ne smije talasati dok se ne riješi državno pitanje. Sada kada je taj proces zaokružen, šta po Vama spriječava rukovodstvo stranke da pruži neki ozbiljniji otpor?
MAROVIĆ: Ja mislim da je stvar mnogo dublje prirode, da ustvari ovo što se događa i unutar SDP-a i sa koalicionim partnerom, rezultat budućeg razvoja Crne Gore, odnosno njene praktično budućnosti i kao države i kao ekonomskog i društvenog sistema. Sve do danas po meni aktuelne priče o suprotstavljenim lobijima, mafijama, kako neki vole da ih nazivaju, o tome kako SDP slijepo slijedi svog moćnijeg partnera i kako se nedovoljno odlučno suprotstavlja sumnjivim i štetnim privatizacijama i saglašava se sa lošim kadrovskim rješenjima, to su samo spoljni izrazi jedne prikrivene borbe dva koncepta, ta dva koncepta o kojima sam govorio i koji su sudbinsko pitanje u ovom trenutku za Crnu Goru poslije rješenja državnog pitanja. Ali, kako ta bitka ovih dana dobija javan oblik, to po meni nagovještava da suprtstavljene opcije u SDP-u mogu doći do rješenja i prije jeseni i njihovog redovnog kongresa. Ohrabruje, međutim, to što je uočljiva većina u partiji spremna da brani njene izvorne principe o kojima se uz privatnu svojinu i inicijativu paralelno insistira na takvim programima razvoja koji će obezbijediti ekonomski progres, obnovu srednje klase i opšte poboljšanje standarda uz socijalnu sigurnost i pravednost ne sa neoliberalizmom.
RSE: Iako ste Vi optimista često se mogu čuti i mišljenja da su unutarpartijske nesuglasice u SDP-u na nivou drugarske kritike i da zapravo nema većinske volje koja bi tu partiju vratila njenim inicijalnim ciljevima.
MAROVIĆ: Mislim da ste u pravu u odnosu na protekli period jer se jako puno vodilo računa o tome da su suštinska pitanja, odnosno da je ključno pitanje Crne Gore njena nezavisnost, ostvarenje državno pravnog sistema i tako dalje. Sad kad se to rješava, sad kad se u Ustavu rješavaju neka od tih pitanja, mada se i tu provlači ova bitka između dva koncepta razvoja Crne Gore, mislim da je sazrjelo vrijeme da se više, kako je to Šabović vrlo dobro rekao, ne ćuti. Tako da nije nemoguće da u ovom predkongresnom periodu, naročito poslije usvajanja Ustava, a možda čak i prije toga, dođe do jedne duže i temeljnije partijske diskusije u Glavnom odboru partije, a pretpostavljam i u opštinskim organizacijama, o tome kakva treba da bude dalja politika partije. Ja, međutim, ne stavljam akcenat na to ko će u partiji ostati, a ko će otići iz njenog vrha. Ostajanje ili promjene u partijskom vrhu po meni biće rezultat prihvatanja ili neprihvatanja volje većine. SDP nije ni sada partije koja je neki neprikosnoveni lider, tako da su se promjene u njenom vrhu odvijale i do sada bez potresa. Zašto to ne bi bilo i ovog puta? Uostalom, Krivokapić je treći predsjednik u posljednjih trinaest godina, a već je šest godina na čelu partije.
RSE: Kada već govorite o bivšim liderima, nekadašnji predsjednik Socijaldemokrata Žarko Rakčević nedavno je oštro kritikovao svoje nasljednike i ustvrdio da je ta sranka postala besperspektivna i gubitnička zbog trulih kompromisa koje je pravila sa DPS-om. Da li zaista mislite da su funkcioneri iz Socijaldemokratske partije danas spremni da se odreknu položaja do kojih su došli i privilegija koje uživaju u vlasti i da li mislite da je to možda glavna prepreka ozdravljenju partije?
MAROVIĆ: Ja mislim da je to ozbiljna prepreka, ali mislim da u ovakvim uslovima u po meni postojećoj većini u partiji koja želi da zadrži principe socijaldemokratije da će tu doći do određene diferencijacije, ali da to ne znači da će se partija raspasti. Naprotiv, ja mislim da će to ojačati partiju, da će čak podići i njen ugled, a vjerovatno i otvoriti mogućnosti i za neke šire koalicije upravo na tim principima socijaldemokratije, ukoliko se na partijskom kongresu DPS-a stvari ne budu kretale ka socijaldemokratiji jer u njihovom programu isto tako stoji klauzula da treba stvarati socijalno društvo, ali čitava praksa pokazuje da u samome vrhu DPS-a postoji vrlo snažna grupacija koja zagovara neoliberalizam i koja čak smatra da je to jedna od najpozitivnijih škola, ekonomskih škola za Crnu Goru u ovom trenutku.
RSE: Vi smatrate da socijaldemokratski pricipi služe samo za maskiranje nekog drugog trasiranog puta Crne Gore?
MAROVIĆ: Ako mislite na one koji zagovaraju neoliberalistički kurs upravo to, upravo to. Njima ono samo maskira čitavu stvar. Ali u više mahova u proteklom periodu u SDP-u je bila ozbiljna debata upravo oko tih principa i održavanja tih principa. Tako da neke devijacije koje su se pojavljivale u određenim periodima jesu nanijele dosta štete socijaldemokratskoj ideji, ali mislim da nijesu jezgro partije i sve ono što čini taj najborbeniji njen duh nijesu ga ubijedili da treba od toga da odustane.
RSE: Da li mislite da su neke druge opozicione partije, na primjer, Pokret za promjene ustvari preuzele, ne formalno, ali u vidu svoga djelovanja programa Socijaldemokratske partije, s obzirom na teme koje stavljaju u fokus?
MAROVIĆ: Žarko je pomenuo i da je DPS preuzeo program, da je ustvari pobjedio program Socijaldemokratske partije. Ja ne bih baš tako usko čitavu stvar postavio. Ja mislim da je ideja socijaldemokratije nastupa kao jedna od ključnih ideja budućeg razvoja Crne Gore, jer ona može opstati samo kao društvo ekonomskog i društvenog prosperiteta i socijalne pravde. Ako toga ne bude onda Crna Gora se može naći u velikim nevoljama. Sad ko i u kojem trenutku iz svojih praktičnih, političkih, dnevnih razloga preuzima određene djelove toga programa to je drugo pitanje. Ukoliko u Pokretu za promjene zaista budu imali jedan stanoviti program socijaldemokratski zašto ne bi oni bili bliski socijaldemokratiji. Uostalom, najveći dio ljudi u Pokretu za promjene su bili ili socijaldemokrati ili liberali.
RSE: Rukovodstvo SDP-a se našlo na meti kritika i zbog odnosa prema ulozi Crne Gore i tadašnjeg političkog rukovodstva u ratnim operacijama u Hrvatskoj sa početka devedesetih. Naime, tvrdnje da Crna Gora nije bila agresor i da je u ratnim dejstvima bila zloupotrijebljena od strane Beograda, pojedinci tumače kao pokušaj pranja biografija funkcionera DPS-a. Kako to komentarišete?
MAROVIĆ: Ja sam saglasan sa onima koji smatraju da je Crna Gora bila zloupotrijebljena u ratne operacije izvan njenih teritorija. Međutim, tu slijedi po meni jedan dodatak - uz određenu odgovornost onih koji su na takvu njenu ulogu pristajali i širili pobjedničku ratničku atmosferu po Crnoj Gori. Mi u Herceg Novom smo to na svojoj koži najbolje osjetili. Je li to moralna, etička ili materijalna odgovornost stvar je drugih stručnih institucija da o tome daju sud po kome se mora postupati, pa makar koliko to boljelo, jer Konavle je opljačkano, Konavle je spaljeno. Ono je jako stradalo i sasvim je razumljivo što narod tog našeg susjednog kraja s pravom očekuje naknadu štete. Radi istine želio bih da vas podsjetim na jedan detalj iz koga se vidi koliko se o svemu što se dešavalo pitao crnogorski državni vrh. To je ona čuvena scena iz tadašnje Skupštine kada na pitanje poslanika Rakčevića Bulatoviću, predsjedniku Crne Gore, da li on zna da su crnogorski rezervisti poslati u rat na Kordun i Baniju on javno odgovara da ga o tome niko nije obavijestio. Ili ona druga scena koja se nalazi u knjizi jednog od članova Predsjedništva Republike iz tog perioda u kojoj on opisuje sjednicu najvišeg državnog organa Crne Gore kome prisustuvju do zuba naoružani i nepoznati viši oficiri Jugoslovenske armije. Međutim, neznanje i nemoć ne opravdavaju počinjeno ili neučinjeno, za to mora da se snosi odgovornost i to svih onih koji su takve uloge bespogovornih poslušnika prihvatali.
RSE: Sada svi „peru ruke“ od tog vremena i od činjenja u tom vremenu. Čak i partije poput Narodne stranke drugima spočitavaju ratnohuškačku odgovornost. Da li to dodatno ukazuje na potrebu donošenja Zakona o lustraciji i utvrđivanja individualne političke, moralne, pa i krivične odgovornosti za zločine počinjene devedesetih?
MAROVIĆ: Iskreno da vam kažem ne vjerujem da će u Crnoj Gori uopšte doći do lustracije. Razlog je nespremnost da se suoči sa istinom o periodu koji nije tako daleko za nama, ali ništa manje ni u odnosu snaga na političkoj sceni. Inače su akcije da se one sprovode da se donese zakon ne bi javno karakterisali kao pokušaj za nove svađe i podjele. Po meni suština toga je i u onoj čuvenoj farsi izjednačavanje krivične odgovornosti za ratne zločine sa lustracijom, udaljavanjem iz javnog života onih koji su odgovorni za rat i stradanje ogromnog broja ljudi, tobož' ne razumije se suština. Zašto se do toga dolazi? Dobar dio onih koji bi se pod lustracijom našli traže je u ljudima i njihovim djelima od prije više od pola vijeka, a njih odavno nema na javnoj sceni i veoma mali broj njih je uopšte među živima. Ovi drugi su, međutim, brojni. Kao što vidite svakoga dana se pojavljuje neko ime, po neka ličnost na dokumentacionim snimcima, oni su i danas na uticajnim mjestima i ja postavljam pitanje ko koga treba da lustrira. Pogledajte samo moju novinarsku branšu. Nekadašnji urednici novina, voditelji emisija u elektronskim medijima koji su raspirivali nacionalnu i vjersku mržnju i ratnu histeriju danas su u vrhovima partija, poslanici u parlamentu, propagatori crnogorskog puta u evropske integracije. Ko i kako da ih lustrira kad oni pišu Ustav, donose zakone i usvajaju ih, kada ih štiti imunitet i partijske knjižice ovjerene glasovima birača. Ne kažem da ne može biti nekakvog nemuštog zakona o ovoj temi, ali garantovano nesprovodljivog što ne bi bio usamljen slučaj.
RSE: Da li je upravo zato neophodna smjena vlasti kao bi se ovo društvo konačno pročistilo?
MAROVIĆ: Tu je sad odgovornost birača. Svaka vlast koja predugo traje mora da se istroši na određeni način, ali glavnu riječ daju građani, daje narod. Svaki pokušaj da se to uradi drukčijim sredstvima ne može donijeti dobro Crnoj Gori. Prema tome, ukoliko ova Vlada poslije odlaska onih koji su predstavljali jedan autoritarni sistem i režim, ukoliko ova Vlada, koju već zovu tehnička, ne učini ono što je naumila da učini i što je obećala biračima ja mislim da je potpuno normalno da neko drugi dođe i obavi taj posao. Ali ko, ja vas pitam, u Crnoj Gori?
MAROVIĆ: Ja sam već podugo izvan političke scene, pa o tome što se zbiva mogu prosuđivati samo kao novinar istraživač i nekadašnji osnivač SDP-a od tada rasutih reformskih i socijalističkih snaga. Sa tog stanovišta posmatrano, smatram da ono što se danas zbiva u SDP-u predstavlja, ne njenu krizu i opasnost od rascjepa, kako to u medijima može da se čuje i pročita, nego pozitivan proces rasta kritičke svijesti o neophodnosti promjene politike partije, naravno, shodno novonastalim uslovima. Podsjetiću da od svog osnivanja SDP prolazi kroz permanentne burne rasprave o programskim i statutarnim principima, ali ono što je specifično i karakteristično za unutrašnje odnose u ovoj partiji uslijed toga nije nijednom došlo do nagovještavanog ili priželjkivanog rascjepa. Uz pojedinačne odlaske kojih je naravno bilo nezadovoljni svojim statusom ili zbog neprihvatanja njihovog koncepta SDP je jedina na crnogorskoj političkoj sceni među partijama ostajala jedinstvena. Možda će vas iznenaditi, ali ja bih vam rekao jedno drugo mišljenje, ubijeđen sam da se sličan proces u ovom trenutku odvija i kod njenog većeg koalicionog partnera. Razlika je samo u tome što se zahvaljujući održanju stare matrice to odvija izvan javnosti u uskom krugu najpovlašćenijih. Nagoviještene ne tako beznačajne organizacione promjene, kao i promjena partijskog programa, pokazuju da se i DPS mijenja. Koliko duboko i korijenito reći će uskoro njihov kongres, no, po meni nije daleko od pameti da na njemu dođe i do odgovora na pitanje dalje sudbine same vladajuće koalicije.
RSE: Doskora je glavni izgovor Socijaldemokratske partije za, u najmanju ruku, pasivan odnos prema greškama vlasti i krupnim privatizacionim i drugim aferama bio da se ne smije talasati dok se ne riješi državno pitanje. Sada kada je taj proces zaokružen, šta po Vama spriječava rukovodstvo stranke da pruži neki ozbiljniji otpor?
MAROVIĆ: Ja mislim da je stvar mnogo dublje prirode, da ustvari ovo što se događa i unutar SDP-a i sa koalicionim partnerom, rezultat budućeg razvoja Crne Gore, odnosno njene praktično budućnosti i kao države i kao ekonomskog i društvenog sistema. Sve do danas po meni aktuelne priče o suprotstavljenim lobijima, mafijama, kako neki vole da ih nazivaju, o tome kako SDP slijepo slijedi svog moćnijeg partnera i kako se nedovoljno odlučno suprotstavlja sumnjivim i štetnim privatizacijama i saglašava se sa lošim kadrovskim rješenjima, to su samo spoljni izrazi jedne prikrivene borbe dva koncepta, ta dva koncepta o kojima sam govorio i koji su sudbinsko pitanje u ovom trenutku za Crnu Goru poslije rješenja državnog pitanja. Ali, kako ta bitka ovih dana dobija javan oblik, to po meni nagovještava da suprtstavljene opcije u SDP-u mogu doći do rješenja i prije jeseni i njihovog redovnog kongresa. Ohrabruje, međutim, to što je uočljiva većina u partiji spremna da brani njene izvorne principe o kojima se uz privatnu svojinu i inicijativu paralelno insistira na takvim programima razvoja koji će obezbijediti ekonomski progres, obnovu srednje klase i opšte poboljšanje standarda uz socijalnu sigurnost i pravednost ne sa neoliberalizmom.
RSE: Iako ste Vi optimista često se mogu čuti i mišljenja da su unutarpartijske nesuglasice u SDP-u na nivou drugarske kritike i da zapravo nema većinske volje koja bi tu partiju vratila njenim inicijalnim ciljevima.
MAROVIĆ: Mislim da ste u pravu u odnosu na protekli period jer se jako puno vodilo računa o tome da su suštinska pitanja, odnosno da je ključno pitanje Crne Gore njena nezavisnost, ostvarenje državno pravnog sistema i tako dalje. Sad kad se to rješava, sad kad se u Ustavu rješavaju neka od tih pitanja, mada se i tu provlači ova bitka između dva koncepta razvoja Crne Gore, mislim da je sazrjelo vrijeme da se više, kako je to Šabović vrlo dobro rekao, ne ćuti. Tako da nije nemoguće da u ovom predkongresnom periodu, naročito poslije usvajanja Ustava, a možda čak i prije toga, dođe do jedne duže i temeljnije partijske diskusije u Glavnom odboru partije, a pretpostavljam i u opštinskim organizacijama, o tome kakva treba da bude dalja politika partije. Ja, međutim, ne stavljam akcenat na to ko će u partiji ostati, a ko će otići iz njenog vrha. Ostajanje ili promjene u partijskom vrhu po meni biće rezultat prihvatanja ili neprihvatanja volje većine. SDP nije ni sada partije koja je neki neprikosnoveni lider, tako da su se promjene u njenom vrhu odvijale i do sada bez potresa. Zašto to ne bi bilo i ovog puta? Uostalom, Krivokapić je treći predsjednik u posljednjih trinaest godina, a već je šest godina na čelu partije.
RSE: Kada već govorite o bivšim liderima, nekadašnji predsjednik Socijaldemokrata Žarko Rakčević nedavno je oštro kritikovao svoje nasljednike i ustvrdio da je ta sranka postala besperspektivna i gubitnička zbog trulih kompromisa koje je pravila sa DPS-om. Da li zaista mislite da su funkcioneri iz Socijaldemokratske partije danas spremni da se odreknu položaja do kojih su došli i privilegija koje uživaju u vlasti i da li mislite da je to možda glavna prepreka ozdravljenju partije?
MAROVIĆ: Ja mislim da je to ozbiljna prepreka, ali mislim da u ovakvim uslovima u po meni postojećoj većini u partiji koja želi da zadrži principe socijaldemokratije da će tu doći do određene diferencijacije, ali da to ne znači da će se partija raspasti. Naprotiv, ja mislim da će to ojačati partiju, da će čak podići i njen ugled, a vjerovatno i otvoriti mogućnosti i za neke šire koalicije upravo na tim principima socijaldemokratije, ukoliko se na partijskom kongresu DPS-a stvari ne budu kretale ka socijaldemokratiji jer u njihovom programu isto tako stoji klauzula da treba stvarati socijalno društvo, ali čitava praksa pokazuje da u samome vrhu DPS-a postoji vrlo snažna grupacija koja zagovara neoliberalizam i koja čak smatra da je to jedna od najpozitivnijih škola, ekonomskih škola za Crnu Goru u ovom trenutku.
RSE: Vi smatrate da socijaldemokratski pricipi služe samo za maskiranje nekog drugog trasiranog puta Crne Gore?
MAROVIĆ: Ako mislite na one koji zagovaraju neoliberalistički kurs upravo to, upravo to. Njima ono samo maskira čitavu stvar. Ali u više mahova u proteklom periodu u SDP-u je bila ozbiljna debata upravo oko tih principa i održavanja tih principa. Tako da neke devijacije koje su se pojavljivale u određenim periodima jesu nanijele dosta štete socijaldemokratskoj ideji, ali mislim da nijesu jezgro partije i sve ono što čini taj najborbeniji njen duh nijesu ga ubijedili da treba od toga da odustane.
RSE: Da li mislite da su neke druge opozicione partije, na primjer, Pokret za promjene ustvari preuzele, ne formalno, ali u vidu svoga djelovanja programa Socijaldemokratske partije, s obzirom na teme koje stavljaju u fokus?
MAROVIĆ: Žarko je pomenuo i da je DPS preuzeo program, da je ustvari pobjedio program Socijaldemokratske partije. Ja ne bih baš tako usko čitavu stvar postavio. Ja mislim da je ideja socijaldemokratije nastupa kao jedna od ključnih ideja budućeg razvoja Crne Gore, jer ona može opstati samo kao društvo ekonomskog i društvenog prosperiteta i socijalne pravde. Ako toga ne bude onda Crna Gora se može naći u velikim nevoljama. Sad ko i u kojem trenutku iz svojih praktičnih, političkih, dnevnih razloga preuzima određene djelove toga programa to je drugo pitanje. Ukoliko u Pokretu za promjene zaista budu imali jedan stanoviti program socijaldemokratski zašto ne bi oni bili bliski socijaldemokratiji. Uostalom, najveći dio ljudi u Pokretu za promjene su bili ili socijaldemokrati ili liberali.
RSE: Rukovodstvo SDP-a se našlo na meti kritika i zbog odnosa prema ulozi Crne Gore i tadašnjeg političkog rukovodstva u ratnim operacijama u Hrvatskoj sa početka devedesetih. Naime, tvrdnje da Crna Gora nije bila agresor i da je u ratnim dejstvima bila zloupotrijebljena od strane Beograda, pojedinci tumače kao pokušaj pranja biografija funkcionera DPS-a. Kako to komentarišete?
MAROVIĆ: Ja sam saglasan sa onima koji smatraju da je Crna Gora bila zloupotrijebljena u ratne operacije izvan njenih teritorija. Međutim, tu slijedi po meni jedan dodatak - uz određenu odgovornost onih koji su na takvu njenu ulogu pristajali i širili pobjedničku ratničku atmosferu po Crnoj Gori. Mi u Herceg Novom smo to na svojoj koži najbolje osjetili. Je li to moralna, etička ili materijalna odgovornost stvar je drugih stručnih institucija da o tome daju sud po kome se mora postupati, pa makar koliko to boljelo, jer Konavle je opljačkano, Konavle je spaljeno. Ono je jako stradalo i sasvim je razumljivo što narod tog našeg susjednog kraja s pravom očekuje naknadu štete. Radi istine želio bih da vas podsjetim na jedan detalj iz koga se vidi koliko se o svemu što se dešavalo pitao crnogorski državni vrh. To je ona čuvena scena iz tadašnje Skupštine kada na pitanje poslanika Rakčevića Bulatoviću, predsjedniku Crne Gore, da li on zna da su crnogorski rezervisti poslati u rat na Kordun i Baniju on javno odgovara da ga o tome niko nije obavijestio. Ili ona druga scena koja se nalazi u knjizi jednog od članova Predsjedništva Republike iz tog perioda u kojoj on opisuje sjednicu najvišeg državnog organa Crne Gore kome prisustuvju do zuba naoružani i nepoznati viši oficiri Jugoslovenske armije. Međutim, neznanje i nemoć ne opravdavaju počinjeno ili neučinjeno, za to mora da se snosi odgovornost i to svih onih koji su takve uloge bespogovornih poslušnika prihvatali.
RSE: Sada svi „peru ruke“ od tog vremena i od činjenja u tom vremenu. Čak i partije poput Narodne stranke drugima spočitavaju ratnohuškačku odgovornost. Da li to dodatno ukazuje na potrebu donošenja Zakona o lustraciji i utvrđivanja individualne političke, moralne, pa i krivične odgovornosti za zločine počinjene devedesetih?
MAROVIĆ: Iskreno da vam kažem ne vjerujem da će u Crnoj Gori uopšte doći do lustracije. Razlog je nespremnost da se suoči sa istinom o periodu koji nije tako daleko za nama, ali ništa manje ni u odnosu snaga na političkoj sceni. Inače su akcije da se one sprovode da se donese zakon ne bi javno karakterisali kao pokušaj za nove svađe i podjele. Po meni suština toga je i u onoj čuvenoj farsi izjednačavanje krivične odgovornosti za ratne zločine sa lustracijom, udaljavanjem iz javnog života onih koji su odgovorni za rat i stradanje ogromnog broja ljudi, tobož' ne razumije se suština. Zašto se do toga dolazi? Dobar dio onih koji bi se pod lustracijom našli traže je u ljudima i njihovim djelima od prije više od pola vijeka, a njih odavno nema na javnoj sceni i veoma mali broj njih je uopšte među živima. Ovi drugi su, međutim, brojni. Kao što vidite svakoga dana se pojavljuje neko ime, po neka ličnost na dokumentacionim snimcima, oni su i danas na uticajnim mjestima i ja postavljam pitanje ko koga treba da lustrira. Pogledajte samo moju novinarsku branšu. Nekadašnji urednici novina, voditelji emisija u elektronskim medijima koji su raspirivali nacionalnu i vjersku mržnju i ratnu histeriju danas su u vrhovima partija, poslanici u parlamentu, propagatori crnogorskog puta u evropske integracije. Ko i kako da ih lustrira kad oni pišu Ustav, donose zakone i usvajaju ih, kada ih štiti imunitet i partijske knjižice ovjerene glasovima birača. Ne kažem da ne može biti nekakvog nemuštog zakona o ovoj temi, ali garantovano nesprovodljivog što ne bi bio usamljen slučaj.
RSE: Da li je upravo zato neophodna smjena vlasti kao bi se ovo društvo konačno pročistilo?
MAROVIĆ: Tu je sad odgovornost birača. Svaka vlast koja predugo traje mora da se istroši na određeni način, ali glavnu riječ daju građani, daje narod. Svaki pokušaj da se to uradi drukčijim sredstvima ne može donijeti dobro Crnoj Gori. Prema tome, ukoliko ova Vlada poslije odlaska onih koji su predstavljali jedan autoritarni sistem i režim, ukoliko ova Vlada, koju već zovu tehnička, ne učini ono što je naumila da učini i što je obećala biračima ja mislim da je potpuno normalno da neko drugi dođe i obavi taj posao. Ali ko, ja vas pitam, u Crnoj Gori?