Swoboda je u istupu pred članovima vanjskopolitičkog odbora rekao da je "dugo vremena trebalo da se Gotovinu izruči, da javnost o tom pitanju ima dvosmislen odnos, te da je Vlada još i pridonijela toj dvosmislenosti".
"Vlada bi trebala djelovati protiv percepcije javnog mnijenja o Haškom sudu kao neprijateljskoj instituciji i govoriti o ulozi koju Tribunal igra u progonu zločina počinjenih protiv hrvatskih civila", navodi se u nacrtu izvješća.
U hrvatskim medijima je poprilično prešućen ovaj nacrt izvješća. Najgledanija Hrvatska televizija ga uopće nije spomenula. Saborski zastupnik i ekspert za Haaški sud, doktor Ivo Josipović, kaže da je financiranje obrane generala Gotovine i drugih od strane Vlade više simboličke naravi jer Vlada na taj način poručuje da jeste da ih je izručila, ali i da cijeni ono što su napravili kao branitelji:
„Da ne plaća Hrvatska vlada, morao bi platiti Haaški sud. Ne bih rekao da to stvara percepciju neke pristranosti ili nepoštovanja Haaga. Da sam na mjestu Vlade, bio bih vrlo oprezan u stajanju na stranu obrane na ovaj ili onaj način. Mislim da je to periferna stvar i da je najvažnije da Hrvatska vlada ispunjava obveze koje ima prema Sudu, da servisira Sud, i optužbu i obranu, na jedan pravičan način dokazima i da bi to morao biti glavni kriterij vrednovanja odnosa Hrvatske prema Haagu.“
Odvjetnik Anto Nobilo je jedna od onih koji su, konkretno za obranu generala Blaškića, primali novac od Hrvatske vlade. On kaže da se bez novca ne bi moglo suprotstaviti optužnici:
„Potrebno je znati da ako želimo zaista pravu obranu, a ne formalnu, nije se moguće suprotstaviti anglosaksonskom sustavu i tužiteljstvu, a da ne uložite slična sredstva i slične aktivnosti kao tužiteljstvo. Nikada obrana generala Blaškića ne bi mogla biti tako efikasna, da nismo iza sebe imali logističku potporu države. Sam odvjetnik, sa jednim honorarom i materijalnim troškovima koji se u Hagu odobravaju, ne može parirati moćnom tužiteljstvu.“
Nobilo smatra i da je pogrešan korak Vlade da financira obranu Gotovine i da istovremeno traži da bude prijatelj suda:
„Status institucije prijatelja suda u sebi podrazumijeva neovisnost i neutralnost u odnosu na strane u sporu. Vlada Republike Hrvatske to nipošto nije jer financira obranu. Samim činom financiranja obrane, opredijelila se na čijoj je strani.“
Što se tiče mišljenja o Hrvatskoj, kad su u pitanju suđenja za ratne zločine, profesor Josipović smatra da je važniji dio izvješća u kojem se traži od Hrvatske vlade da "aktivno potiče i podupire progon ratnih zločina bez obzira na nacionalnost počinitelja":
„Taj dio znamo da je bio u Hrvatskoj ozbiljan problem. Situacija se popravila, ali očito da međunarodna zajednica smatra nedovoljno.“
Josipović smatra i da nije pogreška Hrvatske to što se javila kao prijatelj suda.
Pitanje financirati ili ne obranu hrvatskih generala, u javnosti se doživljava dvojako:
"Hrvatska ne bi trebala financirati obranu jer to nisu njeni generali, nego su to generali optuženi za ratne zločine."
"Apsolutno da treba financirati. Kada bih znao gdje da uplatim, uplatio bih i ja da pomognem Vladu da im Vlada pomogne. Iskreniji je bio Beograd, nego što je Bruxelles."
Uz negativnu predodžbu Bruxellesa u dijelu hrvatske javnosti postoji i negativna predodžba Haaga. Profesor Ivo Josipović:
"Na žalost, mislim da je prezentacija Haaga i sa strane domaćih medija, ali i krivnjom samog Haaga, otišla negdje drugdje i da je, možda, najveći nedostatak cijelog haškog postupka što nije javnost zaraćenih zemalja uvjerio u potrebu i pravičnost Haškog suda. Vjerujem u Haag i drago mi je da on radi, ali mislim da bi marketinški dio, mogao i morao, biti mnogo bolji."
"Vlada bi trebala djelovati protiv percepcije javnog mnijenja o Haškom sudu kao neprijateljskoj instituciji i govoriti o ulozi koju Tribunal igra u progonu zločina počinjenih protiv hrvatskih civila", navodi se u nacrtu izvješća.
U hrvatskim medijima je poprilično prešućen ovaj nacrt izvješća. Najgledanija Hrvatska televizija ga uopće nije spomenula. Saborski zastupnik i ekspert za Haaški sud, doktor Ivo Josipović, kaže da je financiranje obrane generala Gotovine i drugih od strane Vlade više simboličke naravi jer Vlada na taj način poručuje da jeste da ih je izručila, ali i da cijeni ono što su napravili kao branitelji:
„Da ne plaća Hrvatska vlada, morao bi platiti Haaški sud. Ne bih rekao da to stvara percepciju neke pristranosti ili nepoštovanja Haaga. Da sam na mjestu Vlade, bio bih vrlo oprezan u stajanju na stranu obrane na ovaj ili onaj način. Mislim da je to periferna stvar i da je najvažnije da Hrvatska vlada ispunjava obveze koje ima prema Sudu, da servisira Sud, i optužbu i obranu, na jedan pravičan način dokazima i da bi to morao biti glavni kriterij vrednovanja odnosa Hrvatske prema Haagu.“
Odvjetnik Anto Nobilo je jedna od onih koji su, konkretno za obranu generala Blaškića, primali novac od Hrvatske vlade. On kaže da se bez novca ne bi moglo suprotstaviti optužnici:
„Potrebno je znati da ako želimo zaista pravu obranu, a ne formalnu, nije se moguće suprotstaviti anglosaksonskom sustavu i tužiteljstvu, a da ne uložite slična sredstva i slične aktivnosti kao tužiteljstvo. Nikada obrana generala Blaškića ne bi mogla biti tako efikasna, da nismo iza sebe imali logističku potporu države. Sam odvjetnik, sa jednim honorarom i materijalnim troškovima koji se u Hagu odobravaju, ne može parirati moćnom tužiteljstvu.“
Nobilo smatra i da je pogrešan korak Vlade da financira obranu Gotovine i da istovremeno traži da bude prijatelj suda:
„Status institucije prijatelja suda u sebi podrazumijeva neovisnost i neutralnost u odnosu na strane u sporu. Vlada Republike Hrvatske to nipošto nije jer financira obranu. Samim činom financiranja obrane, opredijelila se na čijoj je strani.“
Što se tiče mišljenja o Hrvatskoj, kad su u pitanju suđenja za ratne zločine, profesor Josipović smatra da je važniji dio izvješća u kojem se traži od Hrvatske vlade da "aktivno potiče i podupire progon ratnih zločina bez obzira na nacionalnost počinitelja":
„Taj dio znamo da je bio u Hrvatskoj ozbiljan problem. Situacija se popravila, ali očito da međunarodna zajednica smatra nedovoljno.“
Josipović smatra i da nije pogreška Hrvatske to što se javila kao prijatelj suda.
Pitanje financirati ili ne obranu hrvatskih generala, u javnosti se doživljava dvojako:
"Hrvatska ne bi trebala financirati obranu jer to nisu njeni generali, nego su to generali optuženi za ratne zločine."
"Apsolutno da treba financirati. Kada bih znao gdje da uplatim, uplatio bih i ja da pomognem Vladu da im Vlada pomogne. Iskreniji je bio Beograd, nego što je Bruxelles."
Uz negativnu predodžbu Bruxellesa u dijelu hrvatske javnosti postoji i negativna predodžba Haaga. Profesor Ivo Josipović:
"Na žalost, mislim da je prezentacija Haaga i sa strane domaćih medija, ali i krivnjom samog Haaga, otišla negdje drugdje i da je, možda, najveći nedostatak cijelog haškog postupka što nije javnost zaraćenih zemalja uvjerio u potrebu i pravičnost Haškog suda. Vjerujem u Haag i drago mi je da on radi, ali mislim da bi marketinški dio, mogao i morao, biti mnogo bolji."