RSE: Prije svega Senade, čestitka tebi i kolegama zbog 500-tog broja jednog magazina - i u sretnija vremena to zaista zaslužuje jednu posebnu pažnju.
PEĆANIN: Hvala, hvala puno na čestitkama.
RSE: Da podsjetim, počelo je prve ratne jeseni, dakle bezmalo pa prije petnaest godina.
PEĆANIN: Da, u septembru 1992.
RSE: I nije baš bilo vrijeme za pokretanje novine ovoga tipa - a možda iz istih razloga i jeste?
PEĆANIN: Mislim da unatoč svim okolnostima izuzetno nepovoljnim za pokretanje jednog takvog magazina, grupa sjajnih profesionalaca, sjajnih ljudi, autora - Ivan Lovrenović, Semezdin Mehmedinović, rahmetli Karim Zaimović, Miljenko Jergović, Milomir Kovačević, Mladen Sančanin, Darko Skert - okupila se i odlučila se da pokrene takvu jednu novinu. I nismo nikad vjerovatno ni sanjali da će to postati relevantan, ozbiljan projekat i da će doživjeti svoje 500-to izdanje.
RSE: Dakle, vrijeme rata, vrijeme provođenja mira, kasnije uređivanja države, definisanja društva - puno je bilo različitih uslova i različitih izazova. Može li se ipak govoriti o nekom kontinuiranom uređivačkom kredu, o ideji vodilji ekspeditivnog tima «Dana»?
PEĆANIN: Pa može. Evo, baš pišući uvodnik za ovaj 500-ti broj sjetio sam se jedne misli Krleže, koji je rekao da je istina ustvari ono što je suprotstavljeno oportunizmu. I na neki način neki kredo naš bi mogao biti najbliže toj Krležinoj misli. Naravno, ne pretendiram da smo uspjeli to sprovesti u djelo, ali nesumnjivo je da smo se trudili. Trudili smo se, dakle, misliti svojom glavom, uređivačku politiku krojiti u skladu sa našim vlastitim ili općeprihvaćenim standardima i moralom profesionalnog novinarstva - i na neki način, vjerujem, u tome smo uspjeli. Uspjeli smo zato što smo imali izuzetnu podršku naših čitalaca, bez kojih čitav projekat ne bi imao smisla.
RSE: Senade, ima dosta kolega koji smatraju kako se ovdje ne može uspješno štampati novina koja nije barem malo zelena i k tomu malo žuta. Moram priznati da vi uglavnom ne forsirate ove temeljne boje, ali mi se ponekad učini kako magazin u nekoliko brojeva zaredom izlazi pod emocijom koju vlasnik ili glavni urednik ima prema nekoj ličnosti.
PEĆANIN: Moguće je, vrlo moguće. To je zanimljivo opažanje. Mislim da za njega vjerovatno ima osnova. Ako smo se o nekoga ogriješili, a sigurno jesmo, onda to nije bilo sigurno iz razloga što mrzimo nekoga, što se neko zove ovako ili onako, ili što nam je neko drugi platio, naručio. A ono na šta smo najviše ponosni, i moje kolege i ja, jeste da nema toga čovjeka na planeti, te institucije, te organizacije koji mogu reći da su zadužili «Dane» na ovaj ili onaj način, ili platili za objavljivanje ovakvog ili onakvog teksta. E toga nema.
RSE: Bitno je da nema predumišljaja, mada zaista nekad može uticati na konzistentnost uređivačke politike.
PEĆANIN: Mi njegujemo, između ostaloga, autorsko novinarstvo, a autorsko novinarstvo nosi rizik. Međutim, mislim da autorsko novinarstvo u «Danima» ima pokriće. Kad kažem ima pokriće, onda mislim da jedan veliki broj naših autora zaista su relevantni autori koji sebi mogu priuštiti često - ne možda uvijek, možda se nekad s tim i pretjeruje - pisanje u prvom licu jednine i iznošenje sasvim ličnog stava. Naravno, kada imate u ekipi, u timu, u redakciji takve autore kao što su Ivan Lovrenović, Vildana Selimbegović, Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, onda zasigurno njihovi stavovi ne moraju nužno biti, mada najčešće jesu, i redakcijski stavovi, ali jednostavno radi se o autorima tako prominentnim, tako kvalificiranim koji, po meni, imaju pravo i zasluženu mogućnost da iznose i potpuno vlastiti stav.
RSE: Evo listam i slavljenički broj. Čovjeku naprosto stane pamet nad brojem uglednih imena koja su, kao autori naravno, prošla kroz «Dane» - iz svih krajeva bivše Jugoslavije i čitavog svijeta.
PEĆANIN: Da, to je stvarno jedan veliki kvalitet «Dana». Kad smo sad probirali po arhivi i kad smo pripremali ovaj 500-ti broj, pa kad smo napravili taj spisak, koji nije konačan i koji je mogao biti upola duži još, zaista smo i mi ostali prijatno iznenađeni.
RSE: Mada nemamo baš suviše vremena, možeš li nam naznačiti barem neke vrhove «Dana» - uređivačke i poslovne?
PEĆANIN: Mi smo kao novina koja izlazi u Sarajevu, dakle u jednoj dominantno bošnjačkoj sredini, kao svoj i profesionalni i moralni kredo shvatili obavezu da prije svega, ono što se kaže, raščišćavamo ispred svog praga. Mislim da je to obaveza danas, naročito u društvu kakvo je današnje bosanskohercegovačko, da svako u svojoj sredini prvo govori o nedostacima, o manjkavostima, a kada govorimo o ratu, onda prije svega o ratnim zločinima počinjenim od strane većinskog naroda u sredini u kojoj postoji medij - što naravno ne znači da mi ne možemo pisati i o drugim zločinima, u Banjoj Luci i Mostaru također. Što se tiče poslovnog, ima više stvari na koje sam jako ponosan. Recimo, «Dani» su bili prvi bosanskohrecegovački medij s vlastitom Interenet stranicom; pa smo onda prvi počeli izdavati magazin sa visoko kvalitetnom štampom, rekao bih na evropskom nivou; pa smo onda pokrenuli i jedan ženski, porodični magazin «Gracia», koji se također ne bi zastidio ni evropske konkurencije; pa smo nakon tog pokrenuli, po mnogima možda i najznačajniji projekat, izdavačku djelatnost gdje smo prije otprilike godinu i po dana ili sada već skoro dvije godine pokrenuli biblioteku «Dani», gdje smo tokom godine dana izdali čak 52 naslova, dakle svake sedmice po jedan naslov, manje-više dragulj bosanskohercegovačke i svjetske književnosti - i to po vrlo pristupačnoj, za današnje prilike, cijeni od 5 maraka, u jednom vrlo kvalitetnom grafičkom, štamparskom, dizajnerskom smislu, dakle vrlo kavlitetna izdanja, tako da mislim da su to stvari s kojima stvarno možemo biti ponosni.
RSE: Moramo podsjetiti slušaoce: na «Dane» se oduvijek nasrtalo. Nekad su to bili bombaški napadi, revolverske prijetnje. U posljednje vrijeme nema otvorenih političkih prijetnji, ali jesu li još uvijek aktuelni oni ekonomski pritisci?
PEĆANIN: Jesu, da. Sad se susrećemo možda, nažalost, i sa puno ozbiljnijim prijetnjama, prijetnjama koje su usmjerene ka podrivanju ekonomskih osnova za opstanak lista. Naime, ekonomski, kriminalno-profiterski lobiji su toliko ojačali da su pustili pipke praktično i na kompletnu, manje-više, medijsku scenu u BiH. Mi smo toga svjesni. Imali smo vrlo jasan izbor. Mogli smo imati svi puno veće plate, mogli smo puno bolje živjeti, ali bi to neminovno za posljedicu imalo i promjenu naše uređivačke politike, a ja vjerujem da «Dani» su danas najčitaniji, najcitiraniji, najugledniji, po mnogim ocjenama, politički nedjeljnik ili news magazin u BiH.
RSE: Senade, meni ostaje tek još da poželim mnogo, mnogo još boljih «Dana» za sve nas.
PEĆANIN: Hvala puno.
RSE: Ako bude malo sreće, napravićemo razgovor i za hiljaditi broj.
PEĆANIN: Nadam se. Hvala.
PEĆANIN: Hvala, hvala puno na čestitkama.
RSE: Da podsjetim, počelo je prve ratne jeseni, dakle bezmalo pa prije petnaest godina.
PEĆANIN: Da, u septembru 1992.
RSE: I nije baš bilo vrijeme za pokretanje novine ovoga tipa - a možda iz istih razloga i jeste?
PEĆANIN: Mislim da unatoč svim okolnostima izuzetno nepovoljnim za pokretanje jednog takvog magazina, grupa sjajnih profesionalaca, sjajnih ljudi, autora - Ivan Lovrenović, Semezdin Mehmedinović, rahmetli Karim Zaimović, Miljenko Jergović, Milomir Kovačević, Mladen Sančanin, Darko Skert - okupila se i odlučila se da pokrene takvu jednu novinu. I nismo nikad vjerovatno ni sanjali da će to postati relevantan, ozbiljan projekat i da će doživjeti svoje 500-to izdanje.
RSE: Dakle, vrijeme rata, vrijeme provođenja mira, kasnije uređivanja države, definisanja društva - puno je bilo različitih uslova i različitih izazova. Može li se ipak govoriti o nekom kontinuiranom uređivačkom kredu, o ideji vodilji ekspeditivnog tima «Dana»?
PEĆANIN: Pa može. Evo, baš pišući uvodnik za ovaj 500-ti broj sjetio sam se jedne misli Krleže, koji je rekao da je istina ustvari ono što je suprotstavljeno oportunizmu. I na neki način neki kredo naš bi mogao biti najbliže toj Krležinoj misli. Naravno, ne pretendiram da smo uspjeli to sprovesti u djelo, ali nesumnjivo je da smo se trudili. Trudili smo se, dakle, misliti svojom glavom, uređivačku politiku krojiti u skladu sa našim vlastitim ili općeprihvaćenim standardima i moralom profesionalnog novinarstva - i na neki način, vjerujem, u tome smo uspjeli. Uspjeli smo zato što smo imali izuzetnu podršku naših čitalaca, bez kojih čitav projekat ne bi imao smisla.
RSE: Senade, ima dosta kolega koji smatraju kako se ovdje ne može uspješno štampati novina koja nije barem malo zelena i k tomu malo žuta. Moram priznati da vi uglavnom ne forsirate ove temeljne boje, ali mi se ponekad učini kako magazin u nekoliko brojeva zaredom izlazi pod emocijom koju vlasnik ili glavni urednik ima prema nekoj ličnosti.
PEĆANIN: Moguće je, vrlo moguće. To je zanimljivo opažanje. Mislim da za njega vjerovatno ima osnova. Ako smo se o nekoga ogriješili, a sigurno jesmo, onda to nije bilo sigurno iz razloga što mrzimo nekoga, što se neko zove ovako ili onako, ili što nam je neko drugi platio, naručio. A ono na šta smo najviše ponosni, i moje kolege i ja, jeste da nema toga čovjeka na planeti, te institucije, te organizacije koji mogu reći da su zadužili «Dane» na ovaj ili onaj način, ili platili za objavljivanje ovakvog ili onakvog teksta. E toga nema.
RSE: Bitno je da nema predumišljaja, mada zaista nekad može uticati na konzistentnost uređivačke politike.
PEĆANIN: Mi njegujemo, između ostaloga, autorsko novinarstvo, a autorsko novinarstvo nosi rizik. Međutim, mislim da autorsko novinarstvo u «Danima» ima pokriće. Kad kažem ima pokriće, onda mislim da jedan veliki broj naših autora zaista su relevantni autori koji sebi mogu priuštiti često - ne možda uvijek, možda se nekad s tim i pretjeruje - pisanje u prvom licu jednine i iznošenje sasvim ličnog stava. Naravno, kada imate u ekipi, u timu, u redakciji takve autore kao što su Ivan Lovrenović, Vildana Selimbegović, Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, onda zasigurno njihovi stavovi ne moraju nužno biti, mada najčešće jesu, i redakcijski stavovi, ali jednostavno radi se o autorima tako prominentnim, tako kvalificiranim koji, po meni, imaju pravo i zasluženu mogućnost da iznose i potpuno vlastiti stav.
RSE: Evo listam i slavljenički broj. Čovjeku naprosto stane pamet nad brojem uglednih imena koja su, kao autori naravno, prošla kroz «Dane» - iz svih krajeva bivše Jugoslavije i čitavog svijeta.
PEĆANIN: Da, to je stvarno jedan veliki kvalitet «Dana». Kad smo sad probirali po arhivi i kad smo pripremali ovaj 500-ti broj, pa kad smo napravili taj spisak, koji nije konačan i koji je mogao biti upola duži još, zaista smo i mi ostali prijatno iznenađeni.
RSE: Mada nemamo baš suviše vremena, možeš li nam naznačiti barem neke vrhove «Dana» - uređivačke i poslovne?
PEĆANIN: Mi smo kao novina koja izlazi u Sarajevu, dakle u jednoj dominantno bošnjačkoj sredini, kao svoj i profesionalni i moralni kredo shvatili obavezu da prije svega, ono što se kaže, raščišćavamo ispred svog praga. Mislim da je to obaveza danas, naročito u društvu kakvo je današnje bosanskohercegovačko, da svako u svojoj sredini prvo govori o nedostacima, o manjkavostima, a kada govorimo o ratu, onda prije svega o ratnim zločinima počinjenim od strane većinskog naroda u sredini u kojoj postoji medij - što naravno ne znači da mi ne možemo pisati i o drugim zločinima, u Banjoj Luci i Mostaru također. Što se tiče poslovnog, ima više stvari na koje sam jako ponosan. Recimo, «Dani» su bili prvi bosanskohrecegovački medij s vlastitom Interenet stranicom; pa smo onda prvi počeli izdavati magazin sa visoko kvalitetnom štampom, rekao bih na evropskom nivou; pa smo onda pokrenuli i jedan ženski, porodični magazin «Gracia», koji se također ne bi zastidio ni evropske konkurencije; pa smo nakon tog pokrenuli, po mnogima možda i najznačajniji projekat, izdavačku djelatnost gdje smo prije otprilike godinu i po dana ili sada već skoro dvije godine pokrenuli biblioteku «Dani», gdje smo tokom godine dana izdali čak 52 naslova, dakle svake sedmice po jedan naslov, manje-više dragulj bosanskohercegovačke i svjetske književnosti - i to po vrlo pristupačnoj, za današnje prilike, cijeni od 5 maraka, u jednom vrlo kvalitetnom grafičkom, štamparskom, dizajnerskom smislu, dakle vrlo kavlitetna izdanja, tako da mislim da su to stvari s kojima stvarno možemo biti ponosni.
RSE: Moramo podsjetiti slušaoce: na «Dane» se oduvijek nasrtalo. Nekad su to bili bombaški napadi, revolverske prijetnje. U posljednje vrijeme nema otvorenih političkih prijetnji, ali jesu li još uvijek aktuelni oni ekonomski pritisci?
PEĆANIN: Jesu, da. Sad se susrećemo možda, nažalost, i sa puno ozbiljnijim prijetnjama, prijetnjama koje su usmjerene ka podrivanju ekonomskih osnova za opstanak lista. Naime, ekonomski, kriminalno-profiterski lobiji su toliko ojačali da su pustili pipke praktično i na kompletnu, manje-više, medijsku scenu u BiH. Mi smo toga svjesni. Imali smo vrlo jasan izbor. Mogli smo imati svi puno veće plate, mogli smo puno bolje živjeti, ali bi to neminovno za posljedicu imalo i promjenu naše uređivačke politike, a ja vjerujem da «Dani» su danas najčitaniji, najcitiraniji, najugledniji, po mnogim ocjenama, politički nedjeljnik ili news magazin u BiH.
RSE: Senade, meni ostaje tek još da poželim mnogo, mnogo još boljih «Dana» za sve nas.
PEĆANIN: Hvala puno.
RSE: Ako bude malo sreće, napravićemo razgovor i za hiljaditi broj.
PEĆANIN: Nadam se. Hvala.