Politički analitičari se mahom slažu da se svojim prijedlogom Sanader u predizbornoj godini krenuo ulagivati vlastitoj, zanemarenoj, desnici. Prigovorio je Zagrebu što Tuđmanu nije našao mjesto u centru grada, te izrazio nadu da će Split biti velikodušniji:
„Treba biti u Splitu na jednom od središnjih trgova, negdje u centru grada.“
Političari, novinari, urbanisti i kipari su se odmah uhvatili za ovaj mamac i u lokalnom tisku pljušte prijedlozi za lokaciju Tuđmanova spomenika. Oni koji su ga ozbiljno shvaćali, htjeli bi ga vidjeti na Rivi, oni koji se sjećaju njegove ideje da podeblja Hrvatsku koja je u obliku kifle, njemu u čast bi podigli jednu veliku kiflu u bronci. Negdje po sredini je mladi slikar Vinko Barić koji predlaže da se Tuđmanu podigne spomenik na Pazaru jer, kaže on, na taj način bi se i Pazar kultivirao jer pokraj njegove statue ljudi bi manje psovali i derali se. Kako je na samom Pazaru primljena ideja da se Tuđmana smjesti, ili da mu se smjesti, između krumpira, rajčica, salate, kupusa, i tako dalje:
„Kako ih nije sramota. Druge redikule su imali di stavit, a on je zaslužio jedno počasno mjesto u gradu Splitu.“
„Treba ga staviti tamo gdje se održava festival, ili na Rivu, ali ne na Pazar. Nije on ničija igračka.“
„Po meni ne bi treba nigdi. Ima je i pozitivnih stvari, ali više negativnih.“
„Što se mene tiče - di god hoće.“
„Biće kako odrede veliki, a ne mi mali, sitni, ovdje.“
„Ima zaslužnijih od njega, kao što je stari Smoje i ostali stari Splićani koji su dali sve za današnjicu, a nemaju ništa. On se na brzinu obogatija. Rat ga je obogatija, i sve one što su u vladi. Nisu se uznojili za svoju penziju.“
„Tito je u Kumrovcu, pa neka i njega u Velikom Trgovišcu. On je predsjednik svih nas, ali nas je prevarija. Reka je da ćemo imati penziju svi preko 60 godina. Imam 71, pa ništa.“
„Predložila bih da naprave paran broj, 40 ili 60 komada, statua srednje veličine, pa da ih sve stave niz Rivu, i s jedne i s druge strane, da bude kao jedna aleja. Te male kipiće neka prodaju kao Meštrovićeve otiske majke ili slobode. Neka ga kupuju ljudi koji ga obožavaju.“
„Neka ga u našoj pijaci. Kada ga ne vole oni, volimo ga mi. To je naš prvi predsjednik. Imam ga i kući. Neka nam ga.“
„Neka ga stavi onih 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj u svoje dvorište jer je reka da je dovoljno 200 bogatih obitelji. Nama sirotinji ne triba. Mi ćemo pokojnog Jozu.“
„Nijedan neće biti kao što bija Jozo. Nima poštenijega. Svi radnici su imali plaću, a sada nemaju.“
Pa zašto onda Titu nije bio postavljen spomenik u gradu?
„Pa ko je nas pita, ka i sad. O sirotinji niko ne vodi računa.“
I umjesto zaključka:
„Ne stavljati ga. Malo će mu se klanjati, a više će ga pljucati.“
„Treba biti u Splitu na jednom od središnjih trgova, negdje u centru grada.“
Političari, novinari, urbanisti i kipari su se odmah uhvatili za ovaj mamac i u lokalnom tisku pljušte prijedlozi za lokaciju Tuđmanova spomenika. Oni koji su ga ozbiljno shvaćali, htjeli bi ga vidjeti na Rivi, oni koji se sjećaju njegove ideje da podeblja Hrvatsku koja je u obliku kifle, njemu u čast bi podigli jednu veliku kiflu u bronci. Negdje po sredini je mladi slikar Vinko Barić koji predlaže da se Tuđmanu podigne spomenik na Pazaru jer, kaže on, na taj način bi se i Pazar kultivirao jer pokraj njegove statue ljudi bi manje psovali i derali se. Kako je na samom Pazaru primljena ideja da se Tuđmana smjesti, ili da mu se smjesti, između krumpira, rajčica, salate, kupusa, i tako dalje:
„Kako ih nije sramota. Druge redikule su imali di stavit, a on je zaslužio jedno počasno mjesto u gradu Splitu.“
„Treba ga staviti tamo gdje se održava festival, ili na Rivu, ali ne na Pazar. Nije on ničija igračka.“
„Po meni ne bi treba nigdi. Ima je i pozitivnih stvari, ali više negativnih.“
„Što se mene tiče - di god hoće.“
„Biće kako odrede veliki, a ne mi mali, sitni, ovdje.“
„Ima zaslužnijih od njega, kao što je stari Smoje i ostali stari Splićani koji su dali sve za današnjicu, a nemaju ništa. On se na brzinu obogatija. Rat ga je obogatija, i sve one što su u vladi. Nisu se uznojili za svoju penziju.“
„Tito je u Kumrovcu, pa neka i njega u Velikom Trgovišcu. On je predsjednik svih nas, ali nas je prevarija. Reka je da ćemo imati penziju svi preko 60 godina. Imam 71, pa ništa.“
„Predložila bih da naprave paran broj, 40 ili 60 komada, statua srednje veličine, pa da ih sve stave niz Rivu, i s jedne i s druge strane, da bude kao jedna aleja. Te male kipiće neka prodaju kao Meštrovićeve otiske majke ili slobode. Neka ga kupuju ljudi koji ga obožavaju.“
„Neka ga u našoj pijaci. Kada ga ne vole oni, volimo ga mi. To je naš prvi predsjednik. Imam ga i kući. Neka nam ga.“
„Neka ga stavi onih 200 bogatih obitelji u Hrvatskoj u svoje dvorište jer je reka da je dovoljno 200 bogatih obitelji. Nama sirotinji ne triba. Mi ćemo pokojnog Jozu.“
„Nijedan neće biti kao što bija Jozo. Nima poštenijega. Svi radnici su imali plaću, a sada nemaju.“
Pa zašto onda Titu nije bio postavljen spomenik u gradu?
„Pa ko je nas pita, ka i sad. O sirotinji niko ne vodi računa.“
I umjesto zaključka:
„Ne stavljati ga. Malo će mu se klanjati, a više će ga pljucati.“