Da li je nakon obnove nezavisne države promijenjen odnos vlasti prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, da li je moguć dijalog Crnogorske sa Srpskom pravoslavnom crkvom, te koliko su Crnogorci vjerujući ljudi - neka su od pitanja koja postavljamo našem današnjem gostu – Arhiepiskopu Cetinjskom i Mitropolitu Crnogorske pravoslavne crkve, Mihajlu.
RSE: Da li ste zadovoljni položajem Crnogorske pravoslavne crkve u Crnoj Gori nakon obnavljanja nezavisne države?
MITROPOLIT MIHAJLO: Ne mogu biti zadovoljan položajem Crnogorske pravoslavne crkve. Odnos vlasti nakon dobijene nezavisnosti ostao je isti kao i prije, na žalost. Nema ni naznaka da će se promijeniti, te da će uskoro biti ispravljeno kršenje vjerskih i ljudskih prava građana Crne Gore. Ne vidi se nikakav pomak, a vlast očito nema, ni snage, ni dovoljno znanja da preuzme odlučujuće korake. Vidimo da je i dalje povlašćena Srpska Mitropolija u Crnoj Gori, koja se krije iza nepostojećeg naziva Pravoslavna crkva i čiji su pobornici neki od naših najviših zvaničnika. Nehrišćansko činjenje ove crkve poznato je svima, njihovi ratno-huškački pohodi, devastacija crkava i manastira, zatiranje nacionalnog i kulturnog identiteta Crne Gore. Umjesto da se osudi njeno djelovanje i da se krivci izvedu pred pravdu, događa se suprotno. Osim toga, čujemo i neke nevjerovatne izjave od strane neiformisanih zvaničnika da Crnogorska pravoslavna crkva i Srpska pravoslavna crkva treba da se ujedine. To je praktično nemoguće. Nemoguće je ujediniti uzurpatore sa uzurpiranim, negatore sa onima koji su negirani. I ako bi se hrišćanski oprostilo, ne možemo se ponovo nuditi na žrtvu onome ko nema nikakvu namjeru da odustane od svoje nasilničke ideologije, koja je nama svima poznata. Nemoguće je ujediniti dvije autokefalne crkve. Ujedinjenje je moguće jedino na nivou cjelokupnog hrišćanstva, odnosno istočnog pravoslavlja. Kako bi to trebalo da izgleda? To bi bilo jedinstvo svih istočnih pravoslavnih crkava sa centrom, recimo, na Bosforu, gdje bi bio jedan poglavar čitave istočno-pravoslavne crkve. Tada ne bi bilo ni Ruske pravoslavne crkve, ni Srpske, ni Rumunske, ni Bugarske, ni Makedonske, ni Crnogorske. To je za sada ne moguće. Jedino možemo da sačekamo, a čekamo 1200 godina da se ponovo ujedine crkve, koje su 54. godine odvojene. Nadamo se da će jednoga dana i do toga doći. Crna Gora će biti onoliko poštovana, i spolja i iznutra, koliko bude poštovala sebe, a sebe će poštovati onoliko koliko bude uvažavala i prošlost i sadašnjost, koje se ne smiju i ne mogu zaboraviti, niti krivotvoriti.
RSE: Čuli smo da SPC u Crnoj Gori želi da se u novom Ustavu definiše status crkava tako što se ne bi uvrstila i Crnogorska pravoslavna crkva u najviši pravni akt. Ima li najava da bi se uskoro mogao desiti Vaš susret sa predsjednikom Filipom Vujanovićem po ovom pitanju jer vidjeli smo da se predsjednik nedavno sastao tim povodom sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori? Da li ste ikada inicirali mogućnost jednog takvog susreta?
MITROPOLIT MIHAJLO: Predsjednik Vujanović je primio delegaciju Srpske pravoslavne crkve, koja se zalagala, i zalaže se, protiv nezavisne Crne Gore, one koji ni dan danas ne priznaju rezultate demokratskog referenduma, koji negiraju i naciju i jezik Crnogoraca. Vidjećemo da li će predsjednik Vujanović pozvati delegaciju Crnogorske pravoslavne crkve, iako sam podnio zahtjev da se sretnem sa njim. To pitanje morate postaviti njemu, pa da svi zajedno sačekamo odgovor. Nadamo se da će predsjednik dati bar isti status crkvi većinske Crne Gore. Do sada od predsjednika nisam dobio poziv za susret, iako je prošlo više od 30 dana.
RSE: Smatrate li da je moguć dijalog Crnogorske pravoslavne crkve sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori o svim pitanjima koja Vas tište?
MITROPOLIT MIHAJLO: Iako je stav Crnogorske pravoslavne crkve poznat, novim Ustavom treba poštovati načelo fakticiteta, treba samo konstatovati postojeće stanje i navesti crkve koje vrše službu na teritoriji Crne Gore. To je, prvo, Crnogorska pravoslavna crkva. Druga je Mitropolija SPC-e u Crnoj Gori, čija je matica u Srbiji. Treća je Katolička crkva i četvrta Islamska vjerska zajednica. I druge sekularne države, poput Makedonije i Rumunije, nabrajaju crkve u svom Ustavu. Očekujemo da će i Crnogorska pravoslavna crkva, kao i ostale crkve, ući u Ustav Crne Gore. Katoličku crkvu u Crnoj Gori, kao i Islamsku vjersku zajednicu, ne interesuje Ustav Crne Gore. Ušle u Ustav, ili ne, one su potpuno zagarantovane na teritoriji Crne Gore. Neće valjda Mihajlo doći da uzme muslimanima džamije ili katoličkoj crkvi Svetoga Trifuna u Kotoru.
RSE: Smatrate li da nakon donošenja novog Ustava Crne Gore postoji mogućnost dijaloga Crnogorske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori?
MITROPOLIT MIHAJLO: Ne znam kako bi to izgledalo. Postoji mogućnost sa jedne strane jer je Crnogorska pravoslavna crkva uvijek spremna, još od početka njenog obnavljanja, 1993. godine, da prihvati dijalog sa SPC-om. SPC još nije pokazala da ima takav stav prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, ne zbog toga što ona ne bi razgovarala sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom, nego je u pitanju i crnogorska imovina, crkve i manastiri koje SPC još drži u posjedu. I dan danas smo, u obnovljenoj državi Crnoj Gori, pod okupacijom Srpske pravoslavne Mitropolije u Crnoj Gori.
RSE: Ko bi, po vašem mišljenju, mogao biti posrednik za te razgovore ili inicijator takvih razgovora?
MITROPOLIT MIHAJLO: U svakom slučaju mi bismo prihvatili dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Ne bismo mogli da prihvatimo dijalog sa Srpskom Mitropolijom u Crnoj Gori. Crnogorska pravoslavna crkva će prihvatiti taj dijalog, s tim što bi trebalo Sveti Sinod SPC-e odrediti delegaciju koja će razgovarati sa nama. Mi smo u svakom momentu spremni za taj dijalog.
RSE: Da li se odustalo od projekta ranije najavljivane izgradnje crkve Crnogorske pravoslavne crkve u Lovćencu, nakon što je srbijanska vlast rekla da to nije moguće jer Crnogorska pravoslavna crkva nije registrovana u Srbiji?
MITROPOLIT MIHAJLO: Nismo odustali. Ako je država Srbija demokratska, naravno da će ona to još jednom razmotriti i da će uvidjeti da je na pogrešnom putu. Oni moraju dozvoliti da se izgradi hram i u drugim mjestima Srbije gdje postoje Crnogorci, da se Bogu mole u svojim crkvama. Zamislite kada bi se tako ponašala crnogorska vlast i rekla Srpskoj Mitropoliji u Crnoj Gori da ne može podizati svoje crkve, da ne mogu Bogu da se mole na svoj način i na svome jeziku. To je apsurd. Prema tome, takvo stanovište Crnogorska pravoslavna crkva nema. Vjerujem da će to prihvatiti i Srpska pravoslavna crkva, da ćemo se po tom pitanju dogovoriti i da je to moment koji je rješiv. Naravno da se ovdje računa sa Crnogorcima koji se nalaze u dijaspori, u drugoj državi, ali pod jurisdikcijom Crnogorske pravoslavne crkve sa Cetinja.
RSE: Koliko mislite da su Crnogorci religiozni ljudi? Da li njihovu religioznost doživljavate kao specifičnu na neki način, možda i kao posljedicu činjenice da su naše vladike bili i naši gospodari?
MITROPOLIT MIHAJLO: Crnogorci su religiozni, ali nisu crkveno ceremonijalni. Njihova religioznost potiče iz njihovih pogleda na svijet. Crnogorski narod je sjedinio religiozna i svoja svjetovna moralna načela. Nije se mnogo razlikovao njihov svjetovni život od onog koji nam propisuje Sveto pismo. Umrijeti za Boga i otadžbinu njima je bila i ostala najveća čast. Sve ono što nam je donio komunistički sistem, nije bilo mnogo drugačije i u ostalim zemljama ovog podneblja, ali nova evangelizacija i potreba da se ponovo otkriju one vrijednosti na kojima smo opstajali stoljećima, čine ovaj narod suštinski vezanim za vjeru i Boga. Crna Gora je dala toliko svetaca i istinskih mučenika da bi bilo neprimjereno smatrati je laičkom zemljom. Kao što nema Crne Gore bez Crnogoraca, tako nema ni Crne Gore bez Crnogorske pravoslavne crkve.